PRAJD IMA LEGENDARNOG GOSTA IZ AMERIKE: Fred Tri Sekvoja ima SNAŽNU PORUKU za LGBT zajednicu u Srbiji!
Fred Tri Sekvoja je gost Srbije i Beograda, Foto: Filip Plavčić

Espreso intervju nedelje

PRAJD IMA LEGENDARNOG GOSTA IZ AMERIKE: Fred Tri Sekvoja ima SNAŽNU PORUKU za LGBT zajednicu u Srbiji!

Pozivam Anu Brnabić da bude moja gošća u Njujorku

Objavljeno:

Borba za prava LGBT populacije u Srbiji nastavlja se ovogodišnjom nedeljom ponosa i centralnom manifestacijom, Prajd šetnjom, koja se održava u nedelju u 17 sati u centru Beograda.

Borba za prave LGBT populacije u Sjedinjenim Američkim Državama počela je pre 50 godina, 28. juna 1969. godine, dešavanjima u čuvenom njujorškom klubu Stounvol In, u četvrti Grinič Vilidž, kad je policija upala u ovaj gej klub i izazvala sukob koji je potrajao nekoliko dana. Ovaj događaj bio je katalizator modernog gej i lezbijskog pokreta u SAD, ali i u ostatku sveta.

Barmen u ovom klubu, tog sudbonosnog dana, bio je Fred Tri Sekvoja, poznat i samo kao Tri, ili "Drvo", legendarna figura LGBT pokreta u SAD. On je došao u Beograd, da bude gost Srbije, i da podrži LGBT pokret i Nedelju Ponosa.

Fred je bio ljubazan i odvojio je vreme kako bi sa čitaocima Espresa podelio svoje iskustvo i razmišljanja o borbi za LGBT prava u Srbiji i svetu.

Danas 81-godišnji Tri imao je puno saveta, pogotovo za mlađe pripadnike LGBT populacije. Preporučujemo da ih pažljivo pročitate.

foto: Filip Plavčić

Pre svega da vam poželim dobrodošlicu u Beograd i Srbiju.

Hvala. Radujem se Nedelji ponosa i šetnji u nedelju!

Kako ste došli ovde, čija je ideja to bila?

Na poziv Ambasade SAD. Ideja je bila da se i ovde čuje glas slobodne američke LGBT zajednice i da se podrži borba za ravnopravnost LGBT zajednice u Srbiji. Došli smo da im pomognemo da se izbore za još sloboda.

Da li ste se susreli sa LGBT aktivistima i pripadnicima LGBT zajednice?

Da. Da budem iskren, neka od njihovih imena i prezimena mi je baš teško da upamtim... Sreo sam se sa jednom grupom u Novom Sadu... Bilo ih je 35-40... Pre par dana imao sam i susret u Beogradu, upoznao sam profesore, novinare, upoznao sam mnogo ljudi otkad sam stigao ovde...

Kakvi su vam utisci?

Klinci su fantastični! Imaju velika srca, znaju tačno šta hoće. Hoće slobodu i svoje pravo da budu gej. A ja sam im rekao da to neće ići lako! Neće se desiti da legnete u krevet uveče i da se ujutru probudite slobodni... Potrebne su godine. Njujorku su bile potrebne godine. Kao što znate, tamo je nekad bilo protivzakonito služiti alkoholna pića registrovanim homoseksualcima. Pripadnicima LGBT zajednice nisu hteli da izdaju stanove, dobijali bi otkaze kad bi se saznalo da su gej... Bilo nam je potrebno mnogo vremena da se izborimo za slobode. Ja, lično, zadovoljan sam svojim životom, ali mlađe generacije će želeti više... A ja ne znam šta tačno žele. Mislim da ni oni ne znaju šta tačno žele.

Znači da moraju da se bore, konstantno?

Baš tako. Pitali su me da li da se bune i protestuju. Ja sam im rekao da smo mi protestovali i bunili se, ali da niko nikad nije bio povređen. Nekad je bilo polomljenih prstiju i sličnih stvari, ali nikad nešto teže... Čuo sam da je u nekim zemljama bilo i ubijanja na paradama.

foto: Filip Plavčić

U nekim državama je i zabranjeno šetati...

Pa, ja verujem u jednu stvar: mislim da je Putin protiv gejeva samo zato što je i sam gej, i mrzi činjenicu da je gej. Izvinjavam se, zaista, ali mnogo nas je ubeđeno da je Putin gej, jer uvek pozira bez košulje, kao peško. A mnogo ljudi koji su gej mrze gejeve jer su oni gej, a ne žele to da priznaju.

Upoznati ste, naravno, sa činjenicom da Srbija ima gej premijera, Anu Brnabić. Kakva je ovo poruka, šta ovo znači za LGBT zajednicu u Srbiji?

To je odlična poruka! Ona mora da pomogne. Mora da otvara usta, da govori više. Mi smo počeli sa jednim gejem u skupštini, pa smo imali gej kongresmena, pa gej senatora... Korak po korak. Treba više gej ljudi da uđe u politiku. Ako ona može da bude na toj poziciji kao lezbijka, to je znak da ljudi ne treba da se plaše da se deklarišu kao gej, i da treba da se kandiduju na izborima. Izgubiš, to je ok, ali čulo se za tvoje ime.

Dakle, sve je, što se tiče borbe za LGBT prava, počelo pre 50 godina u Stounvolu...

U stvari, Danska je imala zakon po kojem je bilo ok biti gej 1933. godine...

Ipak, ključni događaj u SAD je bio onaj u Stounvolu, u kojem ste i vi bili jedan od glavnih aktera... Sećate li se jasno te noći 28. juna?

O Bože, da. Znate, ja uvek kažem da sam bio veoma fin mlad čovek tada. Bio sam sa mojim prijateljima... I svaki put kad je policija upadala u gej bar, bila je to policija iz susedne stanice. Njih nije bilo briga što smo gej, upadali su u barove zbog novca (u to vreme je bilo nezakonito služiti alkoholna pića deklarisanim homoseksualcima, prim. aut.) Oni bi upali i rekli bi "ok devojke, poređajte se". Mi bismo se poređali, a oni bi tražili da im kažemo naša imena. Mi bismo im dali lažna imena, a oni bi to zapisali. Nekad bi nas pustili da idemo kući, nekad bismo noć proveli u pritvoru. Neki sudija bi rekao, "gubimo vreme s vama, idite kući", a drugi sudija bi rekao "vi ste degenerici" i razrezao nam novčanu kaznu. Onda bi šefovi mafije poslali svog advokata, i on bi platio kazne i svi bismo otišli kućama, i vratili bismo se u barove sledeće večeri...

foto: Filip Plavčić

Dakle, mafija vam je pomagala?

Da, voleli su nas, ali nas nisu razumeli. Voleli su naš novac više od svega. Zarađivali su na nama. U gej barovima koje su držali piće je bilo dvaput skuplje nego u barovima pored. Morali smo da platimo dva dolara da uđemo, što je danas recimo kao 10 dolara, samo da bismo ušli u bar. Igrali smo uz muziku sa džuboksa, pa smo morali da ubacujemo i novčiće u džuboks. Igrali smo čača, mambo, dodirivali smo se, igrali smo... Pesme su trajale tri i po minuta. Baš smo se zabavljali. Bilo je i lezbijki. Bilo je i "grejsica" (fag hag), to su bile žene koje su bile zaljubljene u gej muškarce, i one bi poludele kad bi on upoznao drugog dečka, i mrzela ih je obojicu, jer je bila zaljubljena u njega... Bilo ih je dosta... Da se vratim na pitanje, navikli smo bili na upade policije, ali u noći kad su počeli neredi, došla je policija iz centrale, koju nismo interesovali mi. Oni su jurili šefove mafije, zbog pranja novca i neposedovanja dozvole za točenje alkoholnog pića.

Da li ste bili uplašeni kad su počeli neredi?

Ne, rekao sam vam, ja sam bio dobrica. Nikad nisam bacio kamen ili nešto slično. Niti drmao policijska kola, niti ih zapalio. Bilo nam je zabavno. Kad smo bili unutra, i igrali smo, sa prijateljima, jedan od ljudi sa nama bio je sveštenik. 1969. godine to je bilo baš problematično. Čarli, pandur iz komšiluka, koga su svi voleli, jer je davao ljudima pare kad ih nisu imali, video nas je unutra, i znao je oca Gregorija, sveštenika, samo je stao pored vrata i pokazao mu rukom da izađe. Mi smo se poređali pored zida. Onda je jedan od nas izašao. Pa drugi, pa su svi počeli da skandiraju. Bilo nas je 25 u pola 11 uveče. Onda 35, onda 100. Onda je nastala velika gužva, jer bilo je ljudi koji su prolazili. Onda su ljudi izašli napolje da vide šta se dešava. Gej zajednica je bila baš velika. Onda smo polomili prozore. Onda su dvojica izvukla parking sat, zajedno sa betonom. Srušili su vrata. Unutra je bio jedan od vlasnika, Debeli Toni...

On je bio mafijaš?

O da, mafija. A umro je nedavno, Debeli Toni. Radio sam u lokalu pre nekog vremena, i on je ušetao unutra, sa šeširom svojim. Ja ga pitam "opet si izašao iz zatvora", a on mi kaže "aha".

Bili ste svedok kako se stavovi i mišljenje o LGBT osobama u SAD menjaju. Kako se to dešavalo? Šta je najbitnije, ključno?

Zakoni. Zakoni pomažu. Rekao sam vam, mogli su da vas izbace iz stana, mogli ste da ostanete bez posla ako ste gej. Kad smo dobili zakone, nisu mogli da me otpuste jer sam homoseksualac, već samo ako ne radim svoj posao dobro. Iskreno, kad sam ja radio na Vol Stritu, zvali su me Hudini, jer kad bi se pojavio posao, ja bih nestao. Ne bi mogli da me nađu do kraja radnog vremena. Ja sam ostao na tom poslu jer me je gazda voleo, mislio je da sam blesav i voleo me je, i niko nije mogao da me otpusti. Malo po malo, usvajani su zakoni, mi smo dobijali sve veća prava, onda je donesen zakon o istopolnim brakovima... Zakoni pomažu, da. Imali smo mnogo ljudi u politici, takođe. U manjim gradovima imali smo gej gradonačelnike, i oni svi dolaze da marširaju na gej paradi. Svi političari koji se kandiduju dolaze da šetaju s nama, čak i kad nas ne podnose. Ali marširaju. Džo Bajden, bivši potpredsednik, došao je jednom u Stounvol In i platio svima piće. Ja nisam bio tamo, jer je bio utorak, a ja ne radim utorkom, ali sam video njegove slike sa vlasnikom, mušterijama, i video sam da se baš provodi.

Je l ima on šanse?

Pa, on mi je okej, ali njegove godine... Iskreno, ja ne verujem nikome od njih. Ma, samo nek je demokrata.

Dolaze vam mnogi političari? Obama je bio kod vas kad je proglasio Stounvol za nacionalni spomenik, 2016. godine?

Ne, on nikad nije došao. Bio je pozvan, i još uvek je pozvan, ali se još nije pojavio. Zašto, nemam pojma. Voleli bismo da dođe... Dolazili su nam svi političari iz države Njujork... Premijer Irske nam je dolazio u bar. Irci nisu želeli da im gejevi marširaju na paradi za Svetog Patrika, ali kako da zaustaviš gej premijera iz Irske da maršira? On je marširao na paradi za Patrika.

Da li biste pozvali našu premijerku da vas obiđe, kad je u Njujorku?

Kad god je u Njujorku, rado bih je lično proveo kroz bar. Odvešću je i u obilazak Njujorka, to bi bilo fantastično.

foto: Filip Plavčić

Video sam vašu sliku sa Madonom. Očigledno, ona je LGBT ikona.

Kad je Madona došla, ja sam upravo večerao u drugom restoranu, i ona je zahtevala da dođem, jer je želela da se slika sa mnom, a ja sam rekao "ne, večeram". Momci oko mene su počeli da vrište, i ja sam onda morao da odem. A, iskreno sasvim, mislim da ona ne ume da peva. A svi moji prijatelji, kad kažem to, polude. A ja imam snimak Madone kako peva u baru, i vidi se kako falšira. Ako mi prijatelji uzmu telefon, obrisaće mi snimak. To se nalazi samo na mom telefonu. Iscrtao sam i brkove na njenim fotografijama u baru.

Ako ste LGBT klinac u Srbiji, kakav biste im savet dali? Pogotovo kad je reč o "izlaženju iz ormara"?

Ja bih im rekao "ovo je vaša nova porodica". Možda se nećemo slagati, možda ćemo imati razmirice, ali sada smo porodica. Ovo će biti sve veće i veće, morate da se borite za svoja prava, neka drugi ljudi znaju. Baš ovde u Srbiji, jedan momak je ustao i rekao "ja sam strejt, ali sam saveznik LGBT osoba, jer verujem da oni treba da imaju identična prava". A bila je tu i jedna lezbijka koja se nije baš slagala s tim.

Jeste li imali šanse da posetite gej barove u Beogradu?

Išao sam u Smajli, i Mistik.

I koje je vaše profesionalno mišljenje? I savet za njih?

Prestanite da pušite! Ušao sam unutra i svi su imali cigaretu. Nisam mogao da dišem! Nije bilo mnogo ljudi. Ja volim da bude gužva. Ali nije bilo mnogo ljudi, i svi su pušili, pa su me pekle oči.

Imate li poruku za sve LGBT osobe u Srbiji?

Morate da se borite, morate da osigurate da ljudi znaju da postojite. Morate da se borite. Želim im svima sreću, ako vam treba pomoć, imaćete je od nas. Vi ste svi porodica, ne odvajajte se. Morate da se držite zajedno. Budite još brojniji.

Kada ste vi "izašli iz ormara"?

Moji mama i tata su rođeni u carskoj Rusiji, u Sankt Peterburgu. Moja mama dugo nije znala, bila je veoma tradicionalna. Bilo je potrebno mnogo, mnogo godina, i drugi moj dečko. Kad je poginuo u saobraćajnoj nesreći, bio sam sam 6 godina, a onda sam upoznao Patrika. Moja mama je dovodila to u pitanje, jer je Patrik bio 25 godina mlađi od mene. Ja sam odveo mamu u gej restoran, i ona je videla žene sa kratkim frizurama, muškarce sa lakom za nokte, gej pijaniste, pogledala je mene, pa u Patrika, pa u mene, pa u Patrika, i samo je rekla "aha..." Samo je to rekla.

Da li je ona bila pravoslavna hrišćanka?

Da. Ali ja ne idem u crkvu.

Kad ste već ovde, da li biste otišli u pravoslavnu crkvu?

Ne! To je gubljenje vremena. Moram da stojim. A za to vreme mogu da se zabavljam. Da ručam, večeram, da imam seks... Pre bih sve to radio nego stajao u crkvi dva sata. Upoznao sam Boga, ona je crnkinja i ne voli me. Tako da, šta ću u crkvi?

Kako se osećate u Beogradu, ima li "čudnih" pogleda i sličnih neprijatnih stvari?

Ma kakvi! A hodam ceo dan sa jednim od najvećih "pešovana" na svetu, i nikakvih problema nismo imali. Radujem se šetnji u nedelju!

Bonus video:

(I. Ć.)


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.