BOJANA I MILOŠ SU SE PRESELILI NA NAJNEOBIČNIJE MESTO NA SVETU: Tamo NIKO ne sme da se RODI, ni da se SAHRANI...
Banja Luka, Foto: Profimedia

vau!

BOJANA I MILOŠ SU SE PRESELILI NA NAJNEOBIČNIJE MESTO NA SVETU: Tamo NIKO ne sme da se RODI, ni da se SAHRANI...

Par iz Banjaluke preselio se na ostrvo u Norveškoj koj je poznato po svojoj lepoti

Objavljeno:

Mnogi, u potrazi za boljim životom, odluče da napuste svoju zemlju, a među njima su i mladi Banjalučani koji su spakovali kofere i uputili se u Longjerbijen, gradić na severu Norveške.

Bojana Karalić (28) i Miloš Todorović (31) su mladi Banjalučani koji su napustili svoj grad, i dok mnogi mladi ljudi odlaze u neke poznate velike gradove, oni su se uputili Longjerbijen, najsevernije naseljeno mesto na Zemlji, a koje se nalazi na ostrvu Svalbard koje pripada Norveškoj, piše Srpskainfo.

Ovi mladi ljudi, željni napretka i sigurnosti nisu se “libili” nikakvog posla, već su “grabili” napred, koristeći svaku priliku da zarade i nauče nešto novo.

Norveška
Norveškafoto: Profimedia

Ali sama odluka da napuste svoj dom, grad i prijatelje i da krenu ispočetka nije bila nimalo jednostavna.

Bojana je devojka iz Banjaluke, studirala je na Poljoprivrednom fakultetu u ovom gradu, u isto vreme je radila i sama plaćala troškove školovanja i stanovanja. Vremenom joj je ovaj tempo postao naporan i osetila je da joj u životu treba promena. Sticajem životnih okolnosti, otvorila joj se prilika da napusti zemlju i odseli se u njoj tada nepoznati daleki gradić.

Bojana je u Longjerbijen je otišla 2017. godine, ali kako kaže i dalje joj je cilj bio da završi fakultet, te se povremeno vraćala u Banjaluku, polagala ispite, a od 2019. je našla siguran posao gde je vremenom i napredovala.

- Ljudi su ovde mnogo opušteniji nego kod nas, nemaju predrasude i uvek su spremni da izađu u susret i pomognu i to mi je mnogo značilo kada sam došla u ovu zemlju – rekla je Bojana za Srpskainfo.

Dodala je da ljudi u ovom gradu vole da se druže, planinare, kampuju, idu često na izlete, te da se uz njih i sama posvetila tim aktivnostima u slobodno vreme.Dodala je da ovo mesto ipak nije za svakog jer je izolovano, klima je drugačija u odnosu na ostatak sveta i ko poželi da dođe u Longjerbijen mora da razmisli dobro i preispita svoju odluku.

– Za ovaj gradić koji se nalazi na ostrvu Svalbard u Norveškoj, karakteristično je da od kraja oktobra do sredine februara vlada potpuni mrak, poznat i kao polarna noć, a sa druge strane, polarni dan u ovom gradiću traje od sredine aprila do sredine avgusta. Nije retka pojava da vidite belog medveda, a ovo mesto je poznato i po sunčevoj svetlosti koja je najčešće zelene boje i pojavljuje se u periodu kada je u gradu stalno noć i mnogi turisti dolaze da bi fotografisali ovaj neverovatan prizor – rekla je Bojana.

„Nedostaju mi i porodica i prijatelji“

Ova Banjalučanka je dodala da period prilagođavanja novoj sredini i pored svih lepota i dobrih ljudi koji se nalaze u ovom gradu ipak nije bio jednostavan.

– Teško mi je bilo prilagoditi se na ovaj način života, trebalo mi je mnogo vremena da se naviknem, i tek nakon nekih pet godina života u Longjerbijenu, uspela sam da se prilagodim ovoj sredini – iskrena je bila Bojana.

Ova Banjalučanka planira još ostati na ovom ostrvu, ali ne isključuje mogućnost povratka u svoj rodni grad.

Nedostaju mi porodica i prijatelji, nekada mi samo fali da prošetam Banjalukom. Volim i ovo mesto, ima ljudi koji ovde provedu veći deo svog života, ali ja se u nekoj dalekoj budućnosti ipak ne vidim ovde, ali videću gde će me životni put odvesti – rekla je Bojana.

Miloš je odrastao u Banjaluci, radio je za malu platu, a onda je prelomio i 2021. godine u potrazi za boljim životnim uslovima odlučio da napusti grad na Vrbasu. Kao i Bojana, sticajem životnih okolnosti i njega je put odveo u daleki Longjerbijen.

– Ovde žive 52 različite nacije i svi su ljubazni, opušteni i nije mi bio problem da se prilagodim, ali nostalgija je uvek prisutna i nedostaje mi porodica – rekao je Miloš.

Plate veće nego u Banjaluci, ali i život je skuplji

Bojana i Miloš kažu da su u Norveškoj primanja dobra, ali i da je život jako skup, ali da bez obzira na skup život uspeju da ponešto i uštede.

– Iznos koji bih u Bosni i Hercegovini zaradio za nekih sedam do osam meseci, ovde zaradim za mesec dana – rekao je Miloš.

Najneobičniji gradić na svetu

Longjerbijen je najneobičniji gradić na svetu. Sličan grad ne postoji nigde. U njemu danas živi nešto više od 2.300 stanovnika.

Suprotno onome što mediji uglavnom pišu kada izveštavaju o životu u ovom gradiću, umiranje u njemu nije nezakonito, ali Ipak, biti sahranjen, jeste.

Od 1950. godine na snazi je zakon koji zabranjuje sahranjivanje. Tada je otkriveno da se, usred ekstremno niskih temperatura, tela koja su tamo zakopana ne raspadaju. Na ovaj način u preminulima opstaju i često opasni virusi.

Da bi se izbegle potencijalno katastrofalne posledice, bolesni i stari se prevoze u Norvešku kako bi tamo proveli svoje poslednje dane. Njihov pepeo je kasnije moguće vratiti u Longjerbijen.

Ovde se niko ne sme ni roditi! Slično, a opet potpuno suprotno i porođaji su zabranjeni u Longjerbijenu. Iako grad ima sopstvenu bolnicu, nema potrebne prostorije za izvođenje ozbiljnih, hirurških operacija. Zbog bezbednosti majki i dece, trudnice putuju na kopno nekoliko nedelja pre termina i obično se vraćaju na ostrvo nejelju dana nakon porođaja.

Svalbard je dom velikih arktičkih divljih životinja. Ljudi na Svalbardu su u obavezi da ponesu oružje za zaštitu od polarnih medveda kada izlaze van grada. Puške se koriste kako bi se uplašila ova ljupka, ali divlja i opasna stvorenja.

Iako je dozvoljeno nositi vatreno oružje dok šetate okolo, nije legalno ulaziti u lokalne ustanove sa njim. Zgrade imaju posebne sefove gdje se oružje odlaže.

Mesto gde se nalazi “Trezor Sudnjeg dana”

Sa svim svojim karakteristikama – permafrostom, lokacijom i geološkim svojstvima, Svalbard je zaista savršeno mjesto za “Trezor Sudnjeg dana”. Longiearbien je mesto gde se nalazi “Svalbardsko globalno skladište semena”.

Trezor je dugoročno skladište semena koje predstavlja najveću svetsku kolekciju raznovrsnosti useva.

Svrha je čuvanje uzoraka semena iz svetskih kolekcija useva.

Permafrost i debele stene osiguravaju da će uzorci semena ostati zamrznuti čak i ako nestane struje. To je zaista “konačna rezerva” čovečanstva u slučaju katastrofe.

Bonus video:

09:21

KRČEDINSKA ADA

(Espreso/ Blic)


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.