PAŽNJA, SAŠA ILIĆ IMA REČ: Legenda bez dlake na jeziku o teškim problemima srpskog fudbala! OVO IMA VELIKU TEŽINU!
Foto: Beta/Branislav Božić

svaka k'o u njegoša

PAŽNJA, SAŠA ILIĆ IMA REČ: Legenda bez dlake na jeziku o teškim problemima srpskog fudbala! OVO IMA VELIKU TEŽINU!

Kao selektor mlađih kadeta (dečaci rođeni 2004) uživa apsolutnu slobodu i prirodnu potrebu da podeli lekcije iz sporta i života

Objavljeno:

Govorio je Jovan Jovanović Zmaj kako „nije znanje znanje znati, već je znanje znanje dati“. Ako je postulat pesnika neprolazne vrednosti primenjiv na fudbal, onda je Saša Ilić prototip čoveka koji će decenijama sticano iskustvo bez ostataka preneti pokolenjima. Trepnuti neće.

Zmaj je stvarao za decu i o deci. Legendarni kapiten Partizana u njima pronalazi inspiraciju za novu profesionalnu i životnu etapu. Kao selektor mlađih kadeta (dečaci rođeni 2004) uživa apsolutnu slobodu i prirodnu potrebu da podeli lekcije iz sporta i života. Tim pre što njegova reč ima težinu, jer se ne oglašava često.

Kreće, kao kod Zmaja, podsećanjem na fudbalski romantizam.

„Sve je manje fudbala u školskim dvorištima, parkovima, na ulicama. Izgubilo se vreme kad moj prvi trener Miša Radaković nije mogao da nas otera sa terena“, setno će Ilić u intervjuu Mozart sportu povodom 43. rođendana jednog od upečatljivijih fudbalera na ovdašnoj sceni poslednje dve decenije. „Deca apsolutno sve imaju u kući. Ne moraju da izlaze napolje. Ako se vratimo 20 godina unazad shvatićemo da nije postojala druga mogućnost osim da ti neko kuca na vrata i pita da igrate fudbal. Jedva čekaš takvog drugara. Sad klinci imaju telefone, Jutjub, internet, čuda. Što bi izlazili? Ozbiljan problem“.

Lociran je. Kako mu doskočiti?

„Ne krivim ih, samo primećujem da današnje generacije mogu da biraju. Na silu ih teramo da treniraju. Kad smo bili mlađi, pojavio se Komodor 64, jedan kad igra to je san snova, a danas na Menadžeru tačno znaš šta će se desiti u prvih 28 kola, sve je predvidivo. Ne znam rešenje, ali nije kao što je bilo. Ranije jedva čekaš da izletiš napolje, ne samo zato što voliš fudbal, nego što te u kući tata i mama teraju da završiš domaći, ćutiš i klimaš glavom, imaš jedan televizor i ne pitaš se ništa. Sad im je sve dostupno“.

Gde je tu strast?

„Fudbal počinješ da igraš sa drugovima. Zato što ga voliš. To mora da bude jasno svima, baš kao i pojašnjenje roditeljima da im neće dete postati as samo zato što ga trenira Saša Ilić. Pogotovo ako ga vode kod psihologa, nutricioniste, kondicionog trenera, jer očekuju korist!? Pogrešno! Moraš da imaš put, da bi se njime kretao potreban je plan, za njegovu realizaciju vreme. Ovde niko nikog nije spreman da čeka. Razumem kad nema strpljenja u Mančester Sitiju, dođe Pep Gvardiola i kaže: „Ne odgovara mi Saša, daj Joksu“, potroši 100.000.000 na jednog, da 200.000.000 za sledećeg igrača. Zato deci govorim da moraju psihički i fizički da budu spremni za ono što ih čeka u prvom timu. E, tu vidim veliku začkoljicu...“

U uvo smo se pretvorili.

„Današnja deca ulaze u prvi tim Partizana nepripremljena. Ranije su nam treneri mlađih kategorija, neposredno pred prekomandu među seniore, govorili da imamo samo dve obaveze: da trčimo više od svih i loptu predamo prvom do sebe. Iako ti podsvest sugeriše da si bolji, prirodno. Potrebno je da prođe vreme da bi osetio slobodu na terenu. To danas mogu Mesi, Nejmar, najviše desetorica na svetu. I njima saigrači pričaju „dodaj“, ali majstori vode loptu, prođu trojicu i daju gol. Ako bi se to desilo kod nas, da neki klinac pokuša da predbribla celu odbranu, rekao bih mu: „Lave, šta radiš to?“. Zato se talentovana deca gube“.

Koje prepreke su za njih nepremositive, gde greše?

„Lomi ih biznis. Sa 18 godina ih traži Mančester, imaju šansu mesec i po dana, ako se ne pokažu – oteraju ih i dovode nove. Trebalo bi drugačije. Moraju da idu u školu, budu dobri đaci, kvalitetni momci. Nije to izmislio Saša Ilić, nego veliki treneri i psihlozi pre mene, poput Florijana Matekala, Branka Rašovića, Anta Mladinića, Ivice Osima. I dan danas se viđam sa Mišom Radakovićem, nijednom mi ne kaže da li je u pravu, nego: „Reći ću ti šta mislim, ti vidi šta ćeš, prikupljaj informacije, sam donosi odluke“. Posle jednog dijaloga sam uvideo da decu ne pripremamo za veliku scenu. Nekad se u mlađim kategorijama najviše radilo sa najboljim igračima. Treneri su ih „maltretirali“. Sad je najboljima dozvoljeno da rade šta hoće, na uštrb rezultata. Od takvih nema koristi u prvom timu. Ako je neko bolji od mene, ima da radi 56.000 puta više. Pričaj mu: „Ne valja, ne valja, ne valja“. Neka stalno bude pod presijom, u takvom stanju biće spreman da uradi najbolje kad dođe njegovo vreme. Sad se traži rezultat, van svake logike“.

U srpskom fudbalu strpljenje je na izmaku, ako uopšte postoji. Malo ko je spreman da čeka mladog igrača.

„Baš zato prvu šansu moraš da zgrabiš. Da bi je iskoristio, budi spreman. Mentalno i fizički. Čudno mi je kako je Partizan uzeo velike svote novca na igračima koji nisu bili najbolji u mlađim kategorijama: Mitru, Blekiju, Kalabi... Jedini logični zaključak je da su otišli u velike klubove zato što su jačali karakter. Na primer, ako Mitar postigne 20 golova u prvoj sezoni, pred narednu je u strahu hoće li ponoviti učinak. Što je ispravno. Za razliku od novog doba, gde se stvorila slika kako talentima niko ništa ne može. U redu, može i tako, ako si – Mesi“.

Opširan intervju sa Saletom možete pročitati na portalu "Mozzartsport".

(Espreso.co.rs/Mozzartsport)


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.