CRVENA LINIJA Zašto u engleskim,američkim i ruskim medijima NIKAD nećete videti ono što srpski mediji pišu o Srbiji
Sve što ima veze sa vojskom, nacionalnim, državnim, teritorijalnim i ekonomskim interesima se ne dira, Foto: Profimedia

espreso analiza

CRVENA LINIJA Zašto u engleskim,američkim i ruskim medijima NIKAD nećete videti ono što srpski mediji pišu o Srbiji

Da li "sloboda medija" znači da pošto-poto država poput Srbije mora da radi na štetu svojih interesa kako bi zadovoljila standarde koji su postavljeni iz svetskih centara moći?

Objavljeno:
Dejan Katalina

Mantra o slobodi medija je toliko često upotrebljavana da se u potpunosti probila u jezik, a iz jezika u javnu svest, pa su izveštaji o slobodi medija koje izriču različite međunarodne organizacije maltene percipirani kao merilo elementarne civilizovanosti svake države i dobrih namera njene vlasti.

Neprestano se vodi rasprava o tome da li su mediji u Srbiji slobodni ili nisu. Ako nisu, ko stoji iza kontrole medija - država ili neki finansijski interesi? Ili oboje. Priča se o tome kako mediji treba da nam budu više svetski, odnosno da se primenjuju kodeksi medijskog izveštavanja koje propisuju razne svetske organizacije za monitoring medija. Nema spora da novinarsko mišljenje i delovanje treba da bude nazavisno i oslobođeno bilo kakvih pritisaka, kao ida novinari treba da budu maksimalno zaštićeni u obavljanju svog posla. Međutim, postavlja se čuveno pitanje - gde se povlači famozna crvena linija.

Naime, u Britanskoj štampi ćete retko ili gotovo nikako pročitati negativne tekstove vezane za sukob s Argentinom oko Foklandskih ostrva. Pogotovo neće pročitate stavove u stilu "dajte Foklande Argentini". Postoji nešto što se zove nacionalni interes i on se čuva po svaku cenu. Okej su lokalne političke raznirice i borba za vlast, ali Britanija ostaje i medijski dosledna u zaštiti onoga što se smatra državnim interesom. Tako se gotovo svaka vojna intervencija Britanije neće satanizovati u njihovim medijima. To ide do te mere da se o potencijalnim političkim aferama izvan granica Kraljevstva piše vrlo obazrivo i bez spekulisanja.

foto: Profimedia

Ista stvar je primetna i u Sjednjenim američkim državama. Američki vojnici koji su bili deo misija u Iraku, Avganistanu, Siriji... su heroji nacije. Nijedan američki vojnik ili oficir, bez obzira šta uradio tokom službe za svoju državu, neće biti medijski raščerećen na bazi neke spekulacije ili stava da je zapravo ratni zločinac jer je bio deo trupa koje su izvršile invaziju na određene zemlje i tamo poubijale na hiljade ljudi. Ne! Zvanična verzija je da američke trupe obezbeđuju mir u svetu; oni su uvek dobri momci koji pokušavaju da, po svaku cenu, zauzdaju negativce. Baš kao i u holivudskim filmovima, koji su takođe deo američke medijske propagande.

foto: Profimedia

Stoga američki vojnici uživaju, barem što se medija tiče, sve počasti jer štite interes države i hrabro se bore za svoju zemlju. Kao što ne postoji međunarodni sud za zločine američke vojske, tako ni u američkim medijima ne postoji prostor za kritiku vojnog intervencionizma. Svaka akcija je opravdana, manje ili više, dok državni interes ne bude da se drugačije izveštava.

Sve što ima veze sa vojskom, nacionalnim, državnim, teritorijalnim i ekonomskim interesima se ne dira, jer bi u protivnom mediji radili na podrivanju ove velike svetske sile i izazvali, kako u Americi imaju običaj da se grandiozno izraze, nesagledive posledice.

- Ako kongresmeni žele da znaju kako se sredstva masovnog informisanja koriste u svojstvu oružja, neka prouče naslovne strane listova koje im donose svaki dan - kaže poznati lingvista i filozof Noam Čomski i dodaje:

- Oni ne mogu da dopuste ni misao o postojanju televizije koja govori razumljivim ljudskim jezikom i ne ponavlja američku propagandu.

foto: Profimedia

Isti slučaj je i u Putinovoj Rusiji. Kao što mediji nisu dovodili u pitanje intervenciju u pozorištu u Dubrovki pre 17 godina kada je skoro 200 ljudi izginulo prilikom akcije specijalaca koji su oslobađali taoce koje je držalo oko 40 islamskih terorista, tako se u pitanje ne dovode ni vojne akcije u Čečeniji, Gruziji, Ukrajini...

Zakon o stranim agentima i dopune zakona O neprofitnim organizacijama, donesene 13. jula 2012. godine u Državnoj Dumi (F3N 121-FZ od 20. jula 2012), stvorili su teškoće za finansiranje medija i nevladinih organizacija na teritoriji RF iz drugih zemalja koje su, po pravilu, bile zadužene za sprovođenje informacionih i javnih kampanja. Spisak zemalja koje su postavile zadatke i organizaciju ispred svojih ruskih „partnera“ prilično je veliki. To su zemlje NATO pakta, Japan i zemlje Persijskog zaliva. Tako je Putin preuzeo potpuno kontrolu nad medijima vodeći računa da nacionalni, državni i ekonomski interesi ostaju zaštićeni, baš kao što se to radi i u SAD.

Međutim, Rusiji je sve bitnije kakvu će medijsku sliku o sebi izgraditi na Zapadu, pa se sve više trudi da unutrašnju medijsku dominaciju izveze u inostranstvo.

Evo i primera:

Rusija pobeđuje u informacionom ratu sa Zapadom, izjavio je generalni direktor agencije „Rusija sevodnja“ Dmitrij Kiseljov na Istočnom ekonomskom forumu u Vladivostoku.

Kiseljov je istakao da Rusija dobija informacioni rat protiv zapadnih zemalja, jer u obrnutom slučaju zapadne zemlje ne bi vršile toliki pritisak na RT i Sputnjik.

- Mi upravo pobeđujemo. Pobeđujemo informaciono, a naše ideje su privlačnije. Mi pružamo alternativne informacije u odnosu na zapadni mejnstrim. Postoji zahtev upravo za alternativnim informacijama i mi to osećamo - objasnio je Kiseljov.

foto: Profimedia

Medijska situacija u Srbiji se pogoršala, a vlast guši nezavisne medije zato što ih se boji - kaže u intervjuu za Glas Amerike Gulnoza Said, direktorka programa za Evropu i Evroaziju u Komitetu za zaštitu novinara (CPJ) iz Njujorka.

foto: Profimedia

- Srbija želi da se priključi EU i stoga mora da ispuni kriterijume u oblasti slobode medija i ljudskih prava. Nažalost, vlast u Srbiji je pokazala samo na rečima spremnost da poštuje slobodu medija i ljudska prava. Mi se trudimo da radimo sa institucijama EU da izvršimo pritisak na vlast u Srbiji, jer bi institucije EU morale da osiguraju da sloboda medija i poštovanje ljudskih prava budu na vrhu, a ne na dnu agende, kada god se sastaju sa srpskim zvaničnicima - ispričala je Said i ovaj njen stav je najbolja ilustracija šta se traži od srpskih, pa i ako hoćete balkanskih medija, dok ista pravila ne važe za one na Zapadu.

Da li "sloboda medija" znači da pošto-poto država poput Srbije mora da radi na štetu svojih interesa kako bi zadovoljila standarde koji su postavljeni iz svetskih centara moći? Gde se povlači crvena linija u medijima kada je u pitanju državni i nacionalni interes Srbije?

BONUS VIDEO:

Carinici su otkrili pokušaj krimučarenja deviza u jastuku


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.