SAMO 1 TREN JE PROMENIO NEVENIN CEO ŽIVOT! Nakon SAOBRAĆAJKE, ostala je NEPOKRETNA, a sada živi ŽIVOT punim PLUĆIMA
Nevena Jevtić, Foto: Emilija Jovanović

Najveći hendikep je negativan stav

SAMO 1 TREN JE PROMENIO NEVENIN CEO ŽIVOT! Nakon SAOBRAĆAJKE, ostala je NEPOKRETNA, a sada živi ŽIVOT punim PLUĆIMA

- Moj najbolji drug voli da kaže kako se nikada nije postavljalo pitanje da li ja mogu, jer je za mene uvek postojao način, priča Nevena za Espreso

Objavljeno: 19:59h

Da invaliditet ne mora da bude prepreka u ostvarivanju želja, ambicija, snova i ciljeva na svom primeru pokazala je dvadesetšestogodišnja studentkinja prava, Nevena Jevtić.

Nevenina elokvencija, komunikativnost, druželjubivost i vedrina duha čine to da nakon razgovora sa njom niko ne može biti neraspoložen.

Takav uticaj imala je i na ekipu Espreso portala koja je sa njom vodila ovaj razgovor. Zaključili smo da je "negativnost" reč koja u Neveninom rečniku prosto ne postoji. I za to joj "skidamo kapu".

nevena jevtic
foto: Emilija Jovanović

Pre dvadeset godina, samo jedan tren promenio je Nevenin celi život. Doživela je saobraćajnu nezgodu nakon koje je ostala nepokretna. Navići se na kolica i novi život nije bilo ni malo lako. Ali od snova se ne odustaje!

U šestom razredu znala je da kada poraste želi biti pravnik, a do ostvarenja tog sna ostao joj je još jedan ispit. Sfera prava i rad sa ljudima oblast je u kojoj se pronalazi. Zato obrazovanje i školovanje nikada nije dovodila u pitanje. U osnovnoj i srednoj školi bila je Vukovac.

Putem koji je zacrtala još u detinjstvu Nevena kreće 2015. godine kada po završetku Ekonomske škole, iz rodnih Užica, dolazi u Beograd. Prelazak iz manje sredine u prestonicu bio je veliki izazov koji je značio izlazak iz zone komfora i promenu životnog tempa. Sa željom da ostvari san iz detinjstva upisuje Pravni fakultet.

Tada je na pruženu ruku naišla u udruženjima osoba sa invaliditetom čiji je član postala po dolasku u Beograd.

- Korisnik sam tuđe nege i pomoći. Kada sam prelazila za glavni grad, imala sam dogovor sa roditeljima da će to na neki način biti moj vid mesečne plate i oni neće imati troškova oko mog izdržavanja. I nisu imali. S obzirom na to da sam sve godine bila na budžetu i obezbedila sam sebi i studentski dom. Dobar sam student i ostvarilvala sam prava na stipendije. To me dodatno motivisalo. Ono što mi je dosta pomoglo u Beogradu jeste to što sam se odmah učlanila u najmanje pet udruženja osoba sa invaliditetom. Najaktivnija sam u Udruženju mladih i studenata s invaliditetom (UMSI). U tim udruženjima možemo dobiti veliki oslonac, jer nam se pruži pomoć kada je obezbeđivanje doma u pitanju, upis na fakultet, pribavljanje dokumentacije, plaćanje školarine, priča Nevena za Espreso.

nevena jevtic
foto: Emilija Jovanović

Ona je stanar Studentskog doma "Mika Mitrović" koji je u potpunosti prilagođen za osobe sa invaliditetom. Upravo su (ne)prilagođenost i arhitektonske barijere najčešći problem sa kojim se osobe sa invaliditetom susreću.

U Beogradu je, smatra Nevena, to manje izraženo, dok su manje sredine dosta ograničavajuće. U nekim mestima i gradovima čak ni glavne institucije nisu prilagođene za osobe u invalidskim kolicima.

- Što se tiče gradskog prevoza situacija je u prestonici dosta bolja poslednjih godina. Postoji dosta niskopodnih autobusa, tramvaja... Takođe, udruženja obezbeđuju taj vid prevoza i to je odlično za tzv. rutinske odlaske i dolaske, kao što su odlazak na fakultet, trening... Mislim da status osoba sa invaliditetom danas ne može da se poredi sa onim od pre nekoliko decenija. Tehnologija i tehnika su napredovale i to je i nama dosta olakšalo život, objašnjava ova hrabra devojka.

U Srbiji, osam do deset odsto ukupnog stanovništva ima neki oblik invaliditeta, a mnogi od njih i dalje se svakodnevno suočavaju sa socijalnim i fizičkim barijerama. Osim fizičkih barijera, veliki problem je taj što se osobe sa invaliditetom zatvaraju u sebe.

Ne žive život aktivno, nemaju podršku i nisu informisani kakve sve mogućnosti mogu da im se pruže. Ni ja nisam bila dovoljno upoznata, ali kada sam došla u Beograd saznala sam za sve to. Često nismo dovoljno obavešteni o mogućnostima i zbog toga se mnogi ne usuđuju za izlazak iz zone komfora. Uglavnom žive samački, asocijalni život. Tako se nakupe depresije i negativne energije. Nemaju volje i elena za život. Dišu i imaju krvotok, ali zapravo ne žive, ističe Nevena i dodaje:

- Najveći broj mladih sa invaliditetom uglavnom završi osnovnu školu, jer je obavezna. Čak i srednju školu ne završe regularno, nego pohađaju vanrednu nastavu tj. kućnu nastavu. Sve ovo je, ustvari, problem društva. Često se zaboravlja na osobe sa invaliditetom, jer ukoliko neko nema takvu osobu u svom okruženju uopšte nije upoznat sa našim potrebama.

nevena jevtic
foto: Emilija Jovanović

Slabo razvijena svest ljudi o tome, kao i diskriminacija veliki su problemi našeg društva. Na sreću, Nevena je na svojoj koži diskriminaciju retko osetila.

- Diskriminaciju nikada nisam osetila ni tokom studija, ni kada sam radila u firmi. Kada sam bila mlađa, susretala sam se sa tim. Tada se dešavalo da se deca podsmevaju, ali to su dečja posla i nikada se nisam na to obazirala. Ali i to je sve do kućnog vaspitanja i društva. To je širi problem društva koji nije tako jednostavno rešiv kao arhitektonske barijere. S druge strane, možda i mi to sami sebi nanosimo. Možda ćeš biti pre diskriminisan ako sam sebe nipodaštavaš. Ja to sebi nisam dozvolila. Kolica me nikada nisu ograničavala. Sasvim normalno sam izlazila sa društvom, putovala, išla na more... Nisam dozvolila da drugi gledaju na mene kao da ja nešto ne mogu. Moj najbolji drug voli da kaže kako se nikada nije postavljalo pitanje da li ja mogu, jer je za mene uvek postojao način, priča Nevena.

Da traži način, a ne izgovor važna je lekcija koju je Nevenu život rano naučio. Tako je nedavno položila i vozački ispit koji je bio još jedan izazov u nizu. Jedno vreme aktivno je trenirala i bacanje kugle, koplja i diska. Tada su joj se otvorila vrata da ode na Olimpijadu. Međutim, njene ambicije su, kako kaže, bile drugačije.

- Ta vrata su mi se otvorila 2011. godine. Išla sam u Češku na takmičenje, a za kratak period treniranja postigla sam dosta. Imala sam veliki potencijal, ali moji prioriteti su drugi. Osobe sa invaliditetom u sportu, recimo, mogu mnogo da naprave. Ako negde i ima diskriminacije, u sportu je nema. Uvek je sve obezbeđeno, a postoji širok dijapazon mogućnosti. Takođe, osobe sa invaliditetom u svetu sporta će se socijalizovati i tako im se mogu otvoriti mnoga vrata u životu, navodi Nevena.

Kao budućeg pravnika, Nevenu smo pitali koliko se primenjuje Zakon o sprečavanju diskriminacije osoba sa invaliditetom.

Na papiru, po Zakonu, svaka zgrada koja se pravi trebalo bi da bude prilagođena za osobe sa invaliditetom. U praksi, nažalost, to nije tako. Po Zakonu svaki poslodavac na 25 zaposlenih trebalo bi da ima zaposlenu jednu osobu sa invaliditetom. U suprotnom, plaća "penale". Kada bismo sada krenuli u istraživanje naišli bismo na veliki broj firmi u kojiima se to ne poštuje, a vlasnici preduzeća radije pristaju da plaćaju "penale" nego da zaposle osobu sa invaliditetom. Razlog su predrasude za koje ne bi trebalo da bude mesta. I osobe sa invaliditetom, kao i svi drugi ljudi žele da budu prihvaćeni i uključeni u društvo i privređivanje.

Sa priče o zakonu naš razgovor skrenuo je u polje ličnog, pa smo Nevenu pitali kako sebe vidi u budućnosti.

- Moji planovi za budućnost se stalno menjaju, jer mi se uvek pojavljuju neke nove solucije. Životna želja mi je oduvek bila da postanem sudija Privrednog suda. Trenutno težim ka tome. Ostao mi je još jedan ispit do kraja fakulteta. Moja profesija može mnogo da pomogne osobama sa invaliditetom, jer učestvuje u donošenju zakona i pravilnika. Moja životna misija je istraživanje prava osoba sa invaliditetom, kao i prava koja se poštuju u drugim državama kako bismo to primenili i u Srbiji. Volim život i smatram da treba da ga proživimo na najbolji način bez obzira na okolnosti. Zato treba zadržati pozitivan stav i izboriti se sa svim nedaćama, ističe Nevena.

nevena jevtic
foto: Emilija Jovanović

Ruku pod ruku, u mnogim teškim situacijama, Nevena je koračala sa svojom majkom koja joj je najveća podrška i glavni motivator.

- Ona je žena lav, a njena snaga je moj pokretač. Ta podrška mnogo mi je značila, pogotovo kada sam bila mlađa. Moja majka se na neki način odrekla dela svog života i živela je život za mene. Godinama je vreme provodila sa mnom po bolnicama i banjama. Volela bih da joj se odužim i obezbedim joj onakav život kakav zaslužuje, a smatram da zaslužuje mnogo. Nakon saobraćajne nesreće život mi se promenio, a zbog cele situacije morala sam rano da sazrim.

Za kraj razgovora, Nevena je imala snažnu poruku za sve osobe sa invaliditetom:

Nedavno sam pročitala jednu rečenicu koja je ostavila jak utisak na mene. Napisao je Skot Hamilton, a ona glasi: "Najveći hendikep je negativan stav". To je zaista tako! Treba skupiti snagu i izaći iz zone komfora, probati nešto novo. Moraš biti aktivan. Potrebni su ti prijatelji i komunikacija sa ljudima. Napravi veliki korak. Dođi u glavni grad ili idi iz glavnog grada. Idi u drugu državu ili na razmenu studenata. Idi na more ili u klub. Proživi. Možeš sve! Nađi način da se suočiš sam sa sobom i prihvatiš problem. Otisni se u svet! Vrata se lako otvore kada napraviš korak!

00:49

TRIK ZA BRZINSKE PUNJENE PAPRIKE: Ovakve nikada niste probali! SVAKA DOMAĆICA TREBA DA ZNA

(Espreso / M.L.)


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.