Nakon porođaja su mi rekli da mi je sin mrtav: Posle 17 godina stigao mu je poziv za vojsku! (FOTO)
Foto: Profimedia

iSPOVEST JEDNE MAJKE

Nakon porođaja su mi rekli da mi je sin mrtav: Posle 17 godina stigao mu je poziv za vojsku! (FOTO)

Ljubica Ribarić iz Kragujevca, majka čije je dete ukradeno, podelila je sa nama svoju tužnu priču. Nisu joj dozvolili da vidi sina, a ni ga sahrani!
Objavljeno:

U međuvremenu saznajem od jednog lekara iz Kragujevca, da je poslat uzorak da bi se uradila dodatana ispitivanja koja će pokazati da li ima nekih drugih genetskih poremećaja. Nakon nekoliko dana sam ga pozvala kada mi je rekao da je stigao rezultat i da je sve u redu da je jedini problem koji ima rascep nepca.

U iščekivanju da mi kažu da mogu da odem kod svog deteta prolazi 13 od prognoziranih tri dana.

Moja sestra, posetivši me tog 13. dana izgovara rečenicu:

“Tu nešto nije u redu, do sad je morao da ozdravi ili da umre“.

Odlučujem da bez poziva odem u Beograd i da se ne vraćam kući bez deteta makar bila ispred bolničke zgrade ako mi ne dozvole da budem uz njega. Sutradan, 11. jula 1985. godine, smo suprug i ja u 7h bili u Institutu za majku i dete.

Dok smo pred vratima neonatologije čekali da se pojavi neko od lekara i da nam pruži informaciju o zdravstvenom stanju našeg deteta, kraj nas je prošla doktorka koja me je lečila – ulazeći u prostoruje neonatologije. Prepoznala sam je i pozvala. Nije se ni okrenula. Ubrzo, zatim se vratila sa doktorom koji mi je rekao da dete neće živeti duže od tri dana.

Prišao nam je, pružio ruku i izjavio saučešće rekavši da nam je sin preminuo u 6 časova. To je učinila i doktorka, izvinivši se kako me je prepoznala, ali joj je bilo teško da nam sama saopšti tužnu vest, kao i da su nam poslali telegram. Kako su se pojavili, tako su i otišli. Nijedno objašnjenje kako i zašto se dogodilo. Dok smo mi došli sebi, njih nije tu bilo.

Ali, stiže sestra. Tražimo da vidimo dete.

“Nemojte, majko, on se potpuno izmenio, neka Vam ostane u sećanju onako kako ste ga poslednji put videli. Toliko se izmenio da ga ne biste prepoznali“.

Kako da ga ne prepoznam? Na mojim rukama je bio 27 dana. Još me gleda svojim plavim okicama, smeje mi se dok ga mazim…Teško mi je. Jedva ostajem na nogama, a ona pita da li je imao ime. Savetuje da je bolje da činjenicu da je imao ime nigde ne pominjemo jer bi u tom slučaju procedura bila komplikovanija a i mnogo više košta.

counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.