DA LI ĆE VAS OVO RAZBESNETI ILI ODUŠEVITI? Svi Srbi potiču iz Crne Gore!

Na sreću, u Crnoj Gori se većina predanja pokazala tačnim i tako smo bili u stanju da genetički profilišemo većinu današnjih srpskih crnogorskih i hercegovačkih plemena. Danas znamo da Vasojevići, Bjelopavlići, Kuči, Bjelice, Koprivice pripadaju haplogrupi E-V13, Ozrinići, Nikšići, hercegovački Maleševci haplogrupi I2-PH908, Moračani Bogićevci i Ljubotinj haplogrupi R1b-U152, hercegovački Šarenci haplogrupi R1a YP4278, Pješivci i Cuce haplogrupi J2a-M92, Drobnjaci haplogrupi I1-P109, Banjani i Pivljani haplogrupi N-P189.2, Vojinići Lješnjani i hercegovački Mirilovići haplogrupi I2-Z17855...

Na prvi pogled deluje raznovrsno, ali je ta raznovrsnost posledica starosti i ispreplitanja raznih slojeva stanovništva na našim područjima. Pleme Drobnjaka, na primer, koje se u istorijskim izvorima kao takvo pojavljuje još u 14. veku, pripada haplogrupi koja je tipična za skandinavsko-normanske narode. S obzirom da su Normani imali svoje kraljevstvo na jugu Italije i da su imali prisne političke odnose i sa Vojisavljevićima i sa Nemanjićima, možemo samo pretpostavljati kako je ova, za naše prostore nekarakteristična haplogrupa, završila u Drobnjaku.

Takođe, haplogrupa Banjana i Pivljana N-P189.2 predstavlja jednu od najređih haplogrupa u svetskim okvirima i nema bliskih populacija sa kojima bi se mogla povezati, pa njeno poreklo ostaje i dalje zagonetno.

Ovakvo genetsko profilisanje starih srpskih rodova pomaže nam da danas kada testiramo Srbina, u Vršcu, Banjaluci ili Kragujevcu, a koji ima samo maglovito predanje da je poreklom iz Crne Gore ili Hercegovine, sa velikom sigurnošću možemo povezati sa plemenom ili rodom u Crnoj Gori i Hercegovini kome su njegovi preci pripadali.

Neke od tih migracija su stare i 500 godina, kao one prema Krajini, ali genetički rezultat pokazuje nedvosmislen trag, pa u Krajini i danas genetički prepoznajemo Banjane, Pivljane, Nikšiće, Pješivce, Kriče ili Vasojeviće.

Migracije prema Šumadiji, Zapadnoj Srbiji, Istočnoj Bosni, Semberiji, Vojvodini su se odvijale pre 200-300 godina, i predanja o njima su skorija i pouzdanija. I tu nalazimo na haplogrupe i haplotipove hercegovačko-crnogorskih plemena.

Na ovaj način dokazana je jasna genetička povezanost srpskog naroda. Uz pomoć genetike, neki davno razdvojeni ogranci našeg naroda istog porekla dobijaju priliku da se povežu, razmene podatke i možda zajedno rekonstruišu istoriju svoga roda. Do pre nekoliko godina, ovakav potpuno egzaktan pristup proučavanju vlastitog porijekla, bio je nezamisliv.

(Espreso.co.rs / Frontal / Siniša Jerković)