ENA JE RODILA DETE NAKON SILOVANJA, A SUD GA JE DODELIO OCU SILOVATELJU! Slučaj koji trese CEO REGION
Ilustracija, Foto: Profimedia/Ilustracija

potresno

ENA JE RODILA DETE NAKON SILOVANJA, A SUD GA JE DODELIO OCU SILOVATELJU! Slučaj koji trese CEO REGION

Nade još polaže u Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu pred kojim je zbog oduzimanja deteta tužila državu

Objavljeno:

Žena iz Zadra koja danas ima 42 godine, fakultetski je obrazovana i zaposlena sada je rešila da progovori o bolnoj traumi koju je doživela 2010. godine, a iz koje je dobila i dete koje joj je nakon svega oduzeto.

Njenu ispovest prenosimo u celosti.

- Čitam sve te članke u kojima žrtve progovaraju o traumama polnog uznemiravanja i zlostavljanja i želim se osvrnuti na svoju tragediju. U novembru 2010. godine pretrpela sam silovanje. Muškarac je bio iz drugog grada. Nismo bili u vezi, bilo je to tek kratko poznanstvo. Te nedelje bio je na proputovanju kroz Zadar i dogovorili smo se da ga pričekam u svom naselju, a potom smo se njegovim automobilom trebali odvesti do benzinske pumpe na kojoj je bio kafić i popiti kafu. Kad je pored pumpe prošao bez zaustavljanja, počeo me hvatati strah. Odvezao nas je nekoliko kilometara dalje na osamu i silovao me u automobilu. Pet nedelja kasnije ustanovila sam da sam trudna. Rođena sam u porodici vernika i sama sam praktična vernica. Odlučila sam to dete roditi.

- Muškarac koji me silovao, tokom cele trudnoće tražio je da pobacim, a kad je shvatio da to neću učiniti, nastavio me psihički maltretirati i zastrašivati. Govorio mi je da će od deteta napraviti uličara, davati mu alkohol, da će uništiti i njega i mene. Dva meseca pre detetova rođenja banuo je bez najave u našu porodičnu kuću, vikao i udario glavom o zid, što me uplašilo pa sam izjurila van. Sustigao me na stepenicama i uhvatio za ramena. Pala sam niz stepenice i prokrvarila. Posetio me i u porodilištu i rekao da ga se nikada neću rešiti. Bila sam u silnom strahu da će nešto napraviti detetu i meni. Nakon detetova rođenja znao je nenajavljeno banuti u našu kuću, jednom i u pratnji svojih roditelja. Jednom prilikom istrgnuo mi je dete iz naručja i tresao ga tako da je dete od plača pocrvenelo pa poplavelo. Tada smo ga prijavili policiji i više nije dolazio u našu kuću - priča nam žena koju ćemo za potrebe ovog teksta nazvati Ena. Njen stvarni identitet dužni smo zaštititi radi interesa deteta, piše portal Jutarnji.

Plač, Plakanje
foto: Profimedia

Prema sudskoj dokumentaciji kojom raspolažemo, pet meseci nakon detetova rođenja otac je od Opštinskog suda u Zadru zatražio da mu se omogući viđanje deteta. Bio je to početak mučnog sudskog spora oko starateljstva nad detetom koji će uz niz dramatičnih obrata i tumačenjem psihološko-psihijatrijskih nalaza i mišljenja potrajati šest godina. Ena će nadležne institucije u tome sporu uporno uveravati da dete loše podnosi susrete s ocem, povraća, mokri i nakon susreta s njim ima druge psihosomatske tegobe. Podneće će sudu i lekaru dokumentaciju o tome, a dečji psihijatar napisat će nalaz i mišljenje da susreti s ocem na dečaka deluju traumatizirajuće i da su rizični za njegov daljnji razvoj. Druga će ustanova, naprotiv, utvrditi da majka manipuliše detetom, okreće ga protiv oca i da je majci potreban psihijatrijski tretman. Zaposlenice zadarskog Centra za socijalni rad ignorisaće će Enine uporne tvrdnje da je dete začeto silovanjem. U toj mučnoj sudskoj bici za dete, s mnoštvom kontradiktornih stručnih mišljenja i nalaza, brojna psihološko-psihijatrijska veštačenja, međutim, nije prolazio otac, već ona - majka, koja je tvrdila da je začela silovanjem, da ih detetov otac psihički zlostavlja i da radi detetove dobrobiti ono treba živeti s njom.

Postupak o starateljstvu nad detetom okončan je u jesen 2017. presudom zadarskog Županijskog suda koja je šokirala Enu, ali i dete. Dečak je nakon šest godina zajedničkog života s majkom, bakom, dedom i ujakom presudom dodeljen ocu, a njoj je ostavljen rok od 15 dana da mu ga preda. Kada to nije učinila u predviđenom roku, 2018. policija joj je prisilno oduzela dete i predala ga ocu, u drugu, nepoznatu porodicu, u nepoznat grad. Majci je određeno pravo da ga vid jednom nedeljno na dva sata, i to uz nadzor Centra za socijalni rad. Vrhovni je sud odbio njen zahtev za revizijom presude, a Ustavni joj je sud odbio tužbu.

Nade još polaže u Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu pred kojim je zbog oduzimanja deteta tužila državu.

Ovde ćemo se, međutim, pozabaviti ishodom jednog drugog sudskog postupka vođenim protiv Ene koji je nedavno, što je zanimljivo, okončan u njenu korist.

- Od straha i košmara u kojem sam živela nisam silovanje prijavila odmah - ispričala nam je Ena.

- Učinila sam to tek nakon više od dve godine. Ne bih ga verovatno prijavila ni tada da me nisu ohrabrili stručnjaci iz Obiteljskog centra u Zadru, kojem sam se obratila kad sam se uverila da je zadarski Centar za socijalni rad pristran i kad su me socijalni radnici uveravali da ne spominjem da je dete začeto silovanjem jer ću si samo otežati situaciju. Kad su me psiholog i pravnik iz Porodičnog centra saslušali i videli u kakvom sam stanju, pravnik me doslovno uzeo za ruku i odveo na policiju da prijavim zlostavljanje koje sam pretrpela od detetova oca, a onda sam pred policijskom službenicom prvi put progovorila i o silovanju. Policija na to nije reagirala, pa sam novu kaznenu prijavu za silovanje podnela 2013. - ispričala nam je Ena.

Majka i dete
foto: Profimedia

Međutim zadarsko je Županijsko državno tužilaštvo njenu prijavu za silovanje odbacilo. Nakon toga Ena je kao supsidijarna tužiteljica preuzela privatni postupak i sama podnela tužbu za silovanje. Na temelju njene privatne tužbe sudac istrage zadarskog Županijskog suda 2014. doneo je rešenje o pokretanju istrage i na desetak stranica obrazložio da postoji osnovana sumnja u silovanje. Međutim, muškarac kojeg je Ena tužila žalio se na rešenje o istrazi i 2015. sudsko veće zadarskog Županijskog suda istragu za silovanje je obustavilo, a njenu privatnu tužbu odbacilo.

Međutim, Opštnsko državno tužilaštvo u Zadru je na temelju kaznene prijave oca njenog deteta u oktobru 2013. podnelo optužnicu protiv Ene, i to - zbog kaznenog dela lažnog prijavljivanja silovanja. I dok je kazneni progon koji je ona pokrenula zbog silovanja obustavljen, Opštinski sud u Zadru je sedam godina sudio njoj zbog lažnog prijavljivanja. Nakon sedam godina suđenja, novog psihološkog i psihijatrijskog veštačenja kojima je bila podvrgnuta, niza svedoka stručnjaka koji su u tome postupku ispitani, sud u Zadru je 28. septembar prošle godine presudio da - nije kriva za lažno prijavljivanje silovanja, da iz provedenih dokaza i veštačenja proizlazi da je preživela traumu i da se ne može isključiti da je žrtva silovanja!

Sudija zadarskog Opšteg suda Maja Ivković u oslobađajućoj je presudi navela kako iz iskaza niza stručnjaka koji su s Enom od početka 2012. kontaktirali proizlazi "da se okrivljena od početka komunikacije žalila da je izložena nasilju od strane oštećenika, navodila da je dete začeto nasilnim putem, a nekima od njih spominjala i silovanje. Iz iskaza svedoka sudu se nameće zaključak", navodi se u presudi, "da je okrivljenica zasigurno bila izložena traumatičnom iskustvu". Iz rezultata psihološkopsihijatrijskog vještačenja koje su proveli psihijatar dr. Denis Sabljar i psiholog Gordan Bošković proizlazi da Ena nema nikakve elemente sumanutog ili psihotičnog poremećaja, da je iznadprosječne inteligencije te da ima psihološku reakciju na stresove koje je proživela. "Stoga iz svih provedenih dokaza i veštačenja proizlazi da je okrivljenica zasigurno doživela traumu i sud ne može temeljem provedenih dokaza isključiti da bi se radilo upravo o silovanju", zaključila je u presudi sutkinja Općinskog suda u Zadru Maja Ivković. Presuda još nije pravomoćna jer se otac deteta na nju žalio.

Međutim, na 18 stanica presude sutkinje Ivković vidljivo je da je ta zadarska općinska sutkinja u postupku iz kojeg je bila isključena javnost prikupila veštačenja i ispitala brojne svedoke za koje je verovala da joj mogu pomoći u odgovoru na pitanje je li Ena kriva za lažno prijavljivanje silovanja ili je ipak žrtva silovanja.

Ginekolog koji je vodio njenu trudnoću, u tome je postupku svedočio da je od početka do kraja trudnoće Ena bila zabrinuta i depresivna te da mu se nakon nekoliko pregleda poverila da je otac deteta psihički i fizički zlostavlja. Njeno se depresivno stanje, svedočio je ginekolog, nastavilo i nakon detetova rođenja i izgledala mu je "kao da će svaki čas zaplakati". Čak su se i socijalne radnice iz Centra za socijalni rad Zadar, na čiji se rad Ena žalila, svedočeći u ovom kaznenom postupku prisetile kako im je ona još u prvim kontaktima tvrdila da je dete začeto silovanjem. Nisu, međutim, objasnile zašto su preko te njene tvrdnje tako olako prelazile.

Psiholog i pravnik iz Porodičnog centra Zadar na sudu su svedočili kako im je Ena pričala o pretnjama koje trpi od detetova oca, a kad su joj oni rekli da su po službenoj dužnosti obavezni prijaviti policiji slučajeve nasilja, dobila je panični napada. Žalila se, svedočio je na sudu psiholog iz Porodičnog centra, kako se boji da će detetov otac uništiti i nju i dete i kad smo joj rekli da to sve moramo prijaviti, praktički se od straha nije mogla dignuti sa stolice. Pravnik iz centra na sudu je ispričao kako je Enu doslovno za ruku odvukao u policijsku postaju da prijavi zlostavljanje kako bi zaštitila sebe i dete. Ustvrdio je svedočeći pred sudijom Majom Ivković da je Ena u ponašanju "manifestirala tri bitne komponente koje ukazuju na porodično nasilje, i to zabrinutost, strah i nesigurnost, što je uobičajen oblik ponašanja žrtava nasilja". Kazao je kako je iz njena ponašanja već i sam zaključio da bi se tu moglo raditi i o začeću deteta silovanjem. "Da je nismo odvukli na policiju, siguran sam da ona sama nikada ne bi prijavila nasilje", izjavio je na sudu pravnik iz zadarskog centra.

Detetov otac sud je nastojao uveriti kako su on i Ena i pre i nakon začeća deteta bili u ljubavnoj vezi pa je kao dokaz priložio navodnu elektroničku prepisku između njih dvoje i fotografije za koje je tvrdio da mu ih je ona poslala e-mailom. Međutim, sudski veštak, inženjer Ratimir Komarica, pred sudom je izjavio da ocu s njene e-mail adrese nisu poslane nikakve fotografije, a nije mogao potvrditi ni da su poruke koje je otac deteta priložio sudu verodostojne.

- Upala sam u ralje sudstva koji me osudio i pre dovršetka parničnog postupka o starateljstvu. Centar za socijalni rad u Zadru tretirao me kao sumanutu osobu koja konfabulira da je silovana, kojoj treba oduzeti dete. Tvrdili su da mi je on partner ili suprug, iako sam ih uporno molila da ne koriste te izraze jer me to vređa. Sedam godina su mi sudili, slali me na brojna veštačenja, a u februaru 2018. oduzeli su mi dete i uništili i njega i mene. A onda je 28. septembar prošle godine Opđtinski sud u Zadru doneo ovu oslobađajuću presudu u kojoj stoji da nema osnove za optužbu da sam lažno prijavila silovanje. Da je ova oslobađajuća presuda donesena ranije, da se suđenje za lažno prijavljivanje nije razvlačilo sedam godina, sigurna sam da se ne bi dogodilo da izgubim svoje dijete - kaže Ena. Kaže da su oduzimanjem deteta oboje - i ona i dete - doživeli strašan šok.

- Dok je sin bio sa mnom, bio je živahno i svestrano dete. Odlazio je u vrtić, na plivanje, šah, atletiku... Samo ga je trebalo slediti. Sad kad ga vidim na susretima jednom nedeljno, srce mi se slama. Ne mogu ga prepoznati, deluje kao zombi, uspavano, posumnjala sam da mu nešto daju, tražila sam od Centra za socijalni rad da mu obave pretrage mokraće i krvi, ali nisu reagovali. Ove nedleje nisam ga uspela videti ni ta dva sata jer se centri za socijalni rad nisu uspeli dogovoriti. I nikom ništa. Bespomoćna sam - kazala nam je Ena.

(Espreso/Jutarnji)


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.