da li ste znali?
KO JE BIO OTAC DEJANA ŠOŠKIĆA: Pre nego što mu je sin postao guverner, nalazio se na čelu jugoslovenske republike!
Reč je o Branislavu Šoškiću, univerzitetskom profesoru i akademiku koji je tokom duge karijere obavljao niz značajnih funkcija, među kojima je i položaj predsednika Predsedništva Socijalističke Republike Crne Gore
Dejan Šoškić, nekadašnji guverner Narodne banke Srbije i redovni profesor Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, danas je narodni poslanik Studentske liste. Poslanički mandat potvrđen mu je 17. novembra 2026. godine, a njegovo ime poslednjih nedelja ponovo je u središtu pažnje javnosti. Ipak, jedan zanimljiv detalj iz njegove porodične istorije mnogo je manje poznat: njegov otac bio je jedan od istaknutih ekonomista, akademika i političkih funkcionera nekadašnje Jugoslavije.
Reč je o Branislavu Šoškiću, univerzitetskom profesoru i akademiku koji je tokom duge karijere obavljao niz značajnih funkcija, među kojima je i položaj predsednika Predsedništva Socijalističke Republike Crne Gore. Na toj dužnosti bio je od 1985. do 1986. godine, u vreme kada je Crna Gora bila jedna od šest republika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
Od ratnih logora do vrha jugoslovenske nauke i politike
Životni put Branislava Šoškića bio je neobičan i mnogo pre nego što je dospeo na visoke političke funkcije.
Rođen je 19. novembra 1922. godine u Gusinju, a školovao se u Novom Pazaru i Beranama. Već kao četrnaestogodišnjak, 1936. godine, priključio se Savezu komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ). Studije je započeo u Beogradu 1940. godine, ali ih je prekinuo Drugi svetski rat.
Prema biografiji koju je objavila Crnogorska akademija nauka i umetnosti (CANU), krajem 1941. godine uhapšen je u Beranama i interniran u logore u Albaniji. U aprilu naredne godine, zajedno sa grupom logoraša, prebačen je u zatvor u Podgorici, odakle je izvođen na streljanje na Ćemovskom polju. Zahvaljujući razmeni, vraćen je u logore.
Posle kapitulacije Italije 1943. godine nastavio je politički i ratni angažman, a kao politički komesar bataljona učestvovao je u oslobađanju Beograda oktobra 1944. godine.
Posle rata vratio se obrazovanju i akademskoj karijeri. Na Ekonomskom fakultetu u Beogradu diplomirao je 1951. godine kao najbolji student svoje generacije, a doktorirao već 1954. godine.
Usledila je univerzitetska karijera tokom koje je prošao sva nastavna zvanja, da bi 1965. postao redovni profesor ekonomskih doktrina. Bio je i dekan Ekonomskog fakulteta u Beogradu, u dva uzastopna mandata od 1964. do 1967. godine.
Šoškićevo naučno usavršavanje nije bilo ograničeno na Jugoslaviju. Boravio je na univerzitetima Sent Endruz u Škotskoj, Kembridž u Engleskoj, kao i na Harvardu i Berkliju u Sjedinjenim Američkim Državama. U biografiji CANU navodi se da je na Harvardu i Berkliju boravio tokom akademske 1962/1963. godine, kao gostujući istraživač ili profesor.
Njegov naučni opus obuhvata više od 400 radova, a među poznatijim knjigama nalaze se „Razvoj ekonomske misli“, „Proizvodnja, zaposlenost i stabilizacija“ i „Ekonomska misao i ekonomska politika“.
Bio je predsednik Crnogorske akademije nauka i umetnosti, a zatim i republičkog Predsedništva
Pored akademske karijere, Branislav Šoškić imao je važnu ulogu u političkom i institucionalnom životu socijalističke Jugoslavije.
Za redovnog člana Crnogorske akademije nauka i umetnosti izabran je 1973. godine, a od 1981. do 1985. bio je njen predsednik.
Istovremeno, od 1981. do 1984. godine, obavljao je i dužnost predsednika Predsedništva i Saveta akademija nauka i umetnosti SFRJ.
Nakon toga usledila je funkcija po kojoj je danas posebno zanimljiva njegova biografija. Od 1985. do 1986. godine Branislav Šoškić nalazio se na čelu Predsedništva Socijalističke Republike Crne Gore.
Važno je objasniti da ta funkcija nije bila identična današnjoj funkciji predsednika Crne Gore. U tadašnjem socijalističkom sistemu postojalo je kolektivno Predsedništvo, koje je tokom mandata od 1982. do 1986. imalo devet članova. Predsednika su iz svojih redova birali članovi Predsedništva na period od godinu dana.
Prema publikaciji Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) „80 godina političke istorije žena Crne Gore“, tu funkciju tokom navedenog mandata obavljali su Veselin Đuranović, Branislav Šoškić, Marko Orlandić i Miodrag Mišo Vlahović.
Branislav Šoškić bio je i poslanik Savezne skupštine Jugoslavije, predsednik odbora koji su se bavili visokim školstvom i obrazovanjem, kao i predsednik Jugoslovenske komisije za UNESCO.
Za naučni i društveni rad dobio je brojna priznanja, među kojima su Trinaestojulska nagrada, Oktobarska nagrada Beograda i Nagrada AVNOJ-a.
Preminuo je 4. aprila 2022. godine u Beogradu, u 100. godini života, odnosno sa navršenih 99 godina.
Porodične veze Dejana Šoškića sa Crnom Gorom nisu samo deo biografije njegovog oca. U intervjuu za podgoričku „Pobjedu“, objavljenom početkom novembra 2026. godine, i sam je govorio o svom poreklu.
Objasnio je da je rođen u Beogradu, ali da je u Crnoj Gori provodio mnogo vremena i da je sa njom ostao snažno povezan preko rodbinskih i prijateljskih odnosa. Naglasio je i da odnose Srbije i Crne Gore vidi kao prostor za blisku saradnju i međusobno razumevanje.
I otac i sin bili su studenti generacije, a obojica su boravila na Berkliju
Posebno zanimljiva podudarnost u biografijama Branislava i Dejana Šoškića jeste činjenica da su obojica postigli izuzetan uspeh tokom univerzitetskog školovanja.
Branislav Šoškić diplomirao je 1951. godine kao najbolji student generacije na Ekonomskom fakultetu u Beogradu. Njegov sin Dejan, rođen 15. marta 1967. godine u Beogradu, diplomirao je na istom fakultetu 1989. godine i dobio nagradu Univerziteta u Beogradu za najboljeg diplomiranog studenta generacije.
Dejan Šoškić magistrirao je 1993. godine iz oblasti monetarne ekonomije i bankarstva, a doktorirao 1999. godine iz oblasti finansija.
Još jedna zanimljiva poveznica između njihovih karijera jeste američki univerzitet Berkli.
Dok je Branislav Šoškić na Berkliju boravio tokom 1962/1963. godine, njegov sin je četiri decenije kasnije, 2002. godine, bio gostujući predavač na istom univerzitetu.
Dejan Šoškić bio je stipendista prestižnog američkog Fulbrajtovog programa. Predavao je na Univerzitetu Nebraska u Omahi, a tokom 2002. godine gostovao je i na univerzitetima Nju Hejven i Roud Ajlend. Usavršavao se i na Državnom univerzitetu Floride, kao i u okviru obrazovnog programa švajcarske centralne banke.
Profesionalni put vodio ga je potom do vrha Narodne banke Srbije. Nakon što je radio kao savetnik i predsednik Saveta NBS, za guvernera je izabran 28. jula 2010. godine. Funkciju je preuzeo dan kasnije.
Na mestu guvernera ostao je do avgusta 2012. godine. Ostavku je podneo 2. avgusta, navodeći da predložene izmene Zakona o Narodnoj banci Srbije, prema njegovom mišljenju, ozbiljno ugrožavaju nezavisnost centralne banke. Prema zvaničnoj evidenciji NBS, mandat mu je završen 6. avgusta 2012. godine.
Dejan Šoškić nastavio je akademski rad kao redovni profesor Ekonomskog fakulteta, a u novembru 2026. prvi put je postao i narodni poslanik.
Tako se, posle četiri decenije, politički angažman ponovo pojavio u biografiji porodice Šoškić. Branislav je tokom osamdesetih godina obavljao jednu od najviših funkcija u tadašnjoj Crnoj Gori, dok je njegov sin Dejan danas deo parlamentarnog života Srbije. Zajednička nit njihovih profesionalnih puteva ipak ostaje ekonomija, oblast kojoj su obojica posvetila najveći deo karijere.
Bonus video:
(Espreso)