novi model po uzoru na australiju
Ko ima stanove, apartmane i dva automobila ne dobija ništa? Državna penzija samo za siromašne, evo šta to znači!
Suština ovog modela je jednostavna, ali kontroverzna – država bi trebalo da isplaćuje penziju samo onim građanima kojima je ona neophodna za preživljavanje
Penzioni sistem kakav poznajemo decenijama polako postaje stvar prošlosti. Dok ekonomski stručnjaci upozoravaju da će se u budućnosti malo ko moći osloniti isključivo na državno osiguranje, sve glasnije se čuju predlozi za radikalnu reformu po ugledu na Australiju: da državna penzija postane socijalna pomoć rezervisana samo za one koji nemaju drugu imovinu.
Penzija onima kojima je zaista potrebna
Suština ovog modela je jednostavna, ali kontroverzna – država bi trebalo da isplaćuje penziju samo onim građanima kojima je ona neophodna za preživljavanje.
Zagovornici ove ideje ističu da trenutni sistem nije pravedan jer se polovina penzija isplaćuje direktno iz budžeta, a ne iz doprinosa, dok istovremeno neki penzioneri žive u siromaštvu, a drugi uz penziju imaju nekretnine koje iznajmljuju i druge visoke prihode.
„Ko ima više nekretnina, apartmane, stanove za najam ili drugu ozbiljnu imovinu od koje može da živi, taj ne bi trebalo da prima državnu penziju. Neka živi od onoga što ima“, jedna je od ključnih poruka ovog modela.
Uvođenje "imovinskog cenzusa": Šta bi se sve gledalo?
Prema uzoru na Australiju, za dobijanje državne penzije uvela bi se stroga godišnja provera prihoda i imovine. To znači da bi država pri odlučivanju o isplati uzimala u obzir:
Vlasništvo nad stanovima, kućama i vikendicama (osim one u kojoj se živi),
Ušteđevinu i investicije,
Prihode od najma poslovnih prostora ili apartmana,
Vlasništvo nad više automobila ili radnih mašina.
Ako neko poseduje imovinu čija vrednost prelazi određeni limit, penzija bi mu se drastično smanjila ili potpuno ukinula, uz logiku da takva osoba može da živi od sopstvenog kapitala.
Ograničavanje najviših primanja
Reforma predviđa i uvođenje gornje granice penzije. Smatra se nepravednim da sistem isplaćuje „mala bogatstva“ onima koji su tokom radnog veka već stekli značajan imetak i nastavljaju da zarađuju (poput akademika ili stručnjaka koji prihoduju od autorskih prava i predavanja), dok drugi „kopaju po kontejnerima“.
Ideja je da se najviše penzije ograniče, a da se ta razlika preusmeri najugroženijim slojevima društva.
Socijalna država ili „kažnjavanje“ onih koji su štedeli?
Iako će mnogi reći da su penziju zaradili uplaćivanjem doprinosa, zagovornici reforme odgovaraju da je taj koncept „prošlo svršeno vreme“ jer se rupe u penzionim fondovima sve više krpe novcem svih poreskih obveznika.
Cilj ovog radikalnog reza je opstanak socijalne države u kojoj niko ne sme biti gladan, uključujući i one koji nisu imali radni staž, dok bi oni koji su tokom života štedeli i ulagali u nekretnine ili polise osiguranja, u starosti živeli od plodova sopstvenih investicija.
Bonus video:
(Espreso/Blic)