odlazak
PREMINUO VELJKO BARBIERI
Vest o smrti književnika potvrdila je njegova ćerka Sara.
Preminuo je poznati hrvatski književnik i autor knjiga o gastronomiji Veljko Barbieri, potvrdila je njegova ćerka Sara, za Index.
Rođen je 14. maja 1950. u Splitu. Maturirao je na Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Zagrebu studirao je filozofiju i španski jezik. Autor je pripovedaka, romana, eseja, pozorišnih, radijskih i televizijskih dramskih dela.
Bio je član Društva hrvatskih književnika i Zajednice hrvatskih umetnika.
Na Hrvatskoj televiziji je vodio serijal o istoriji hrane "Jelovnici izgubljenog vremena", a od njegovih kolumni u nedeljniku Nacional nastali su i "Kuharski kanconijeri I-IV." (2002–07), objavljeni do sada u nekoliko izdanja i na nekoliko jezika.
Četiri knjige "Kuharskih kanconijera" ne donose samo recepte, već i govore o njegovoj rodnoj Dalmaciji.
Od antičkog Mediterana do savremenih dana
U "Kanconijeru I" čitalac upoznaje antički Mediteran, u "Kanconijeru II" autor ga vodi u srednji vek i bavi se novim i starim receptima dalmatinskih težaka i ribara, dok je "Kanconijer III" posvećen jelima i običajima za renesansnom trpezom, a "Kanconijer IV" bavi se savremenijim vremenima, navodi veb knjižara Knjigoria planet i elaborira:
"Barbieri majstorski priča o kulinarstvu, običajima za stolom, načinima pripreme hrane i anegdotama vezanim za poznate ličnosti i njihove strasti prema hrani. Pisani rafiniranim stilom i jezikom, ‘Kanconijeri‘ su šarmantna prozna dela koja slave mediteransku kuhinju, a neke od drevnih recepata Barbieri oblači u savremeno gastronomsko ruho".
Autor je niza drugih knjiga posvećenih gastronomiji, među kojima su i zbirka pripovedaka "134 male priče o hrani" (2003), "100 mitova o hrani" i "200 legendarnih recepata" (2008), kao i "Priča o dalmatinskoj kuhinji" (2009) i "Večernje bajke o hrani" (2010).
Objavio je romane ("Priča o gospodinu Zaku", 1972; "Zatvor od oleandrova lišća", 1977; "Trojanski konj", 1980; "Epitaf carskog gurmana", 1983; "Odisejev erotikon", 1984) i pripovetke ("Novčić Gordiana Pia", 1975). Objavio je i "Ko je sa mnom palio kukuruz" (1996) je prozni dnevnik ratnih zbivanja oko Pakraca (1991), u kojima je devedesetih godina prošlog veka i sam učestvovao.
Romantizovana biografija rimskog cara
Objavio je i knjige "Split: roman starog grada" (1997) i "Hvar: kantilene i kartoline" (2000).
Njegov roman "Dioklecijan" objavljen 2006. (nova verzija "Ja Dioklo Jupitrov sin", 2008) je romanizovana biografija rimskog cara. To je istorijski roman, kojim pisac vodi čitaoce u doba Rima (kao i u romanu "Epitaf carskog gurmana") i, oslanjajući se na istorijske činjenice, portretiše lik i delo cara Dioklecijana.
Objavio je i zbirku pesama "Sto koraka po šumi" (2009).
Proza mu je prevedena na engleski, nemački, italijanski, francuski, mađarski, holandski, poljski i češki jezik.
Nagrade
Za svoj književni rad primio je između ostalih Nagradu A. B. Šimić, Nagradu 7 sekretara SKOJ-a, Nagradu grada Makarske, Nagradu Splitsko-dalmatinske županije, Prvu nagradu za kratku priču Večernjeg lista za 2000, Gourmandbook award, nagradu u kategoriji "Best food literature in the world 2003" na sajmu knjiga u Barseloni, Gourmand book award, nagradu u kategoriji "Best Mediterranean book in the world 2004" na sajmu knjiga u švedskom Grythamu i Nagradu za književnost August Šenoa Matice hrvatske 2007.
Bonus video: