ISKRENA ISPOVEST
"KAO MLAD SAM BIO JAKO USAMLJEN, DANAS IMAM PORODICU": Milan je 10. put u Lazi, a nakon zida ćutanja, slobodan je
U Milanovoj opširnoj ispovesti moći ćete da pročitate sa kakvim se izazovima susretao, kada su se javili prvi psihički problemi, kako teče proces lečenja, ali i kako su reagovali njegovi najbliži
Otac troje dece, suprug, talentovani pesnik koji je objavio čak pet zbirki pesama do sada, šesta čeka da ugleda svetlost dana i pacijent koji je ležao u "Lazi".
Talenat, koji je otkrio još u ranoj mladosti, ponovo je probudio upravo nakon prve hospitalizacije, a danas s ponosom govori o svojim delima - "Ružičnjak", "Doktorova kula", "Otisak noći", "Akordi tišine", "Preobražaj".
Milan Marjanović koji je danas korisnik dnevne bolnice Klinike "Dr Laza Lazarević", stacionar "Padinska Skela", najavio je svoju šestu zbirku pesama pod nazivom "Senke i svetlost" koja će izaći 7. januara, na Božić.
Knjiga je pod pokroviteljstvom Klinike za psihijatrijske bolesti "Dr Laza Lazarević", a promocija je održana upravo u prostorijama dnevne bolnice u Padinskoj Skeli.
Atmosferu sa promocije možete pogledati u galeriji ispod:
Milan je danas penzionisan i najviše uživa pišući pesme.
U Milanovoj opširnoj ispovesti moći ćete da pročitate sa kakvim se izazovima susretao, kada su se javili prvi psihički problemi, kako teče proces lečenja, ali i kako su reagovali njegovi najbliži.
Ispovest prenosimo u celosti.
Milane, primetila sam da su u najnovijoj zbirci pesme uglavnom o ljubavi, da li smatrate da ste voljen čovek?
"U zbirci će se naći i misaonih pesama, poneka religiozna, ali uglavnom će biti ljubavna tema. Mislim da sada jesam, ali nisam uvek bio voljen. Bio sam prilično usamnjen u ranoj mladosti i nedostajalo mi je da imam devojku. Nekako sam iz te usamnjenosti i počeo da pišem poeziju, sa sedamnaest godina. Tada sam radove objavljivao u školskim novinama i danas imam rukopise od tada, a onda sam dugo vremena stao sa pisanjem."
Da li pesme posvećujete nekome?
"Neke pesme posvećujem, a neke su moj poriv da se izrazim, da tragam za tim neizrecivim jer smatram da je poezija zapravo traganje za nečim što je neizrecivo u nama. Imam pesničke uzore koji me neki put nadahnu da i ja napišem nešto, kao što je recimo Stevan Raičković, u čiju čast sam pročitao pesmu."
Milan je danas korisnik dnevne bolnice koju posećuje u dogovoru sa lekarom, uglavnom tri puta nedeljno, a živi sa suprugom i tri sina. Kako sam kaže, trebalo bi svakog dana, ali sprečavaju ga obaveze koje ima kod kuće.
Kada su se javili prvi psihički problemi i kako je počela Vaša borba?
"Prvi problemi javili su se 2016. godine i onda mi se ponovo aktivirala želja za pisanjem. Ja sam ovde bio u više navrata od 2017/2018. godine u dnevnoj bolnici. Ovo je možda čak i deseti put da sam ovde. U principu, trebalo bi da dolazim svakog dana, ali doktor mi izlazi u susret oko termina zbog toga što imam dosta obaveza kod kuće jer imam tri sina od koga dvojica imaju retku genetsku bolest. Osećam se dobro kada dođem jer mi smo ovde kao jedna velika porodica. Milica Belogrlić mi dosta pomaže oko organizacije, kada objavim neku zbirku pesama, ona napravi promocije i pobrine se oko svega."
Da li se sećate kako ste se osećali pre nego što ste prvi put hospitalizovani?
"Osećao sam se jako anksiozno i napeto. Ta anksioznost postoji i danas, ali sam naučio da prihvatim sebe i živim sa tim. Jednostavno sam shvatio da moram neke stvari da podnesem. Imao sam jako visoka očekivanja kada sam prvi put došao i prosto sam hteo da mi se što pre reši problem. Očekivao sam da će doktori da mi reše problem, nekako, nisam sam preuzimao odgovornost za sebe. Mislim da je sada razlika u tome što sam preuzeo više odgovornosti i te iracionalne misli koje sam imao pre nekoliko godina su splasle, nisu tako jakog inteziteta. One su tu, postoje, ali naučio sam da živim sa tim."
Kako je izgledala prva klinička hospitalizacija i kako je napredovalo lečenje?
"Samo lečenje kod mene u početku nije davalo rezultata, bilo je teško jer nisam imao podršku u najbližoj okolini i proteglo se na godine. Jednom sam bio na odeljenju i posle toga mi je bilo još gore. Bile su to jake terapije ali ne samo to, ja imam depresivno-anksiozni poremećaj, a oni su mene svrstali sa ljudima koji imaju psihoze. Kada odete tamo, svačega se čovek nagleda, raznih prizora i ako je senzibilan, to sve utiče. Bio sam duboko u očaju, pomišljao sam da nema kraja. Zbog svega toga mi je bilo još gore kada sam izašao. Dosta dugo sam imao problem da mi se nađe adekvatna terapija."
U galeriji možete pogledati radove pacijenata dnevne bolnice u Padinskoj Skeli koji na radionicama bude kreativnost, a radovi su zaista predivni:
Kažete da u početku niste imali podršku porodice, kako ste se nosili sa tim? Da li ste naišli na osudu okoline zbog psihičkih problema?
"Na početku lečenja nismo baš mogli da se složimo supruga i ja. Još uvek je psihijatrijsko lečenje u Srbiji tabu tema. Normalno je ako nekoga boli ruka, noga, ima problem sa srcem, ali ako ima psihičkih problema - to ljudi doživljavaju malo drugačije. Tako da, moja supruga koja je obrazovana osoba, po sopstvenom priznaju, nije me razumela baš najbolje u početku. Prosto, samim tim što je meni bilo loše, veći deo obaveza je pao na nju i onda je u jednom momentu poklekla, pa je došlo do nekog osuđivanja. Najvažnije je da smo na kraju uspeli to da prevaziđemo i sada mi je podrška."
Da li ste osećali pritisak okoline, da li su vas odbacili nakon što ste se javili za pomoć?
"Nisu me direktno odbacili, ali sam osećao neko njihovo negodovanje. To je bio hladni rat. Ćutanje, jednostavno izbegavanje da se priča na tu temu. Kada god bih želeo da olakšam dušu nekom, da možda kažem kako se osećam, nailazio bih na zid ćutanja. Majka mi je davala savete iz svog ugla kako da to prevaziđem, imala je dobru nameru, ali niko vam nije u koži i onda je ipak moralo da prođe vreme i ja sam morao da izgradim strpljenje."
Kako se osećate nakon svega?
"Danas dolazim u dnevnu bolnicu i osećam se dobro, imam svoj život kod kuće sa porodicom, a ovde mogu da iskažem svoju kreativnost i mnogo je to lakše i drugačije od kliničkog lečenja. Mnogo mi znači što kada imam bilo kakav problem, mogu da dođem ovde i razgovaram sa svojim doktorom."
Prilikom promocije Milanove knjige u Padinskoj Skeli, pročitao nam je nekoliko pesama iz najnovije zbirke. Možete ih poslušati u videu ispod.
Bonus video: Srbija dobija posebno odeljenje za maloletnike koji su počinili ubistvo! Velika promena u Klinici Dr Laza Lazarević - direktor otkriva: U pitanju su neuporedivo ozbiljnije pripreme nego inače
(Espreso/Dijana Spasov)