TEKTONSKI POTRESI
Evropska unija saterana u ćošak, ovo su joj jedine preostale opcije?! Nakon vekova oslanjanja na Ameriku, sada...
Trampova transakcijska spoljna politika, skepticizam prema NATO-u i pretnje trgovinskim carinama razotkrili su ranjivosti Evrope, posebno njenu zavisnost od SAD-u u pogledu odbrane i gospodarske saradnje
Povratkom Donalda Trampa na mesto predsjednika SAD-a, Evropska unija suočava se sa nizom izazova bez presedana koji pogađaju njenu sigurnost, ekonomsku stabilnost i geopolitički uticaj.
Trampova transakcijska spoljna politika, skepticizam prema NATO-u i pretnje trgovinskim carinama razotkrili su ranjivosti Evrope, posebno njenu zavisnost od SAD-u u pogledu odbrane i gospodarske saradnje. EU sada ubrzano razmatra strateške opcije za smanjenje te zavisnosti, uključujući jačanje vojne autonomije, ekonomske otpornosti i razvoj novih geopolitičkih saveza.
Geopolitički šok Trampovog povratka
Trampova doktrina "Amerika na prvom mestu" ponovo je produbila transatlantske napetosti, sa neposrednim posledicama za evropsku sigurnost. Trampovo oklevanje da bezuslovno podrži Ukrajinu, u kombinaciji sa pretnjama o povlačenju iz NATO-a ako evropski saveznici ne povećaju izdvajanja za odbranu, destabilizovalo je poredak koji je oblikovao Evropu nakon Hladnog rata.
Njegov inauguracijski govor 2025. godine izostavio je tradicionalne reference na savezništva, umesto toga naglašavajući ekonomski nacionalizam i izolacionizam, što je označilo drastično odstupanje od američkog posleratnog vodstva.
Evropski lideri sada su suočeni sa sve ozbiljnijom pretnjom da SAD možda više neće biti sigurnosni jamac. Trampovi pokušaji direktnog pregovaranja sa Rusijom o budućnosti Ukrajine, bez uključivanja EU, dodatno su potvrdili potrebu za većom strateškom autonomijom Evrope.
Ekonomske ranjivosti i trgovinski ratovi
Trampove pretnje uvođenjem carina na evropske proizvode u rasponu od 10% do 20% mogle bi izazvati novi transatlantski trgovinski rat. Trgovinska razmena EU i SAD-a, vredna 1.3 biliona evra godišnje, najveća je na svetu, a izvozno orijentisana gospodarstva poput Nemačke i Holandije mogla bi da pretrpe ozbiljne poremećaje ako se carine uvedu.
Uz to, Trampova otvorena saradnja sa krajnje desnim evropskim strankama, poput francuskog Nacionalnog okupljanja i nemačkog AfD-a, preti narušavanjem jedinstva EU u pogledu trgovinskih i regulatornih standarda. To bi moglo da oslabi zajedničku evropsku politiku i da dovede do unutarnjih političkih podela unutar Unije.
Evropska odbrambena unija
Rat u Ukrajini razotkrio je oslanjanje Evrope na američke vojne kapacitete. Iako evropske zemlje čine više od pola NATO-ve odbrambene potrošnje (ne uključujući SAD), njihove vojske i dalje su kritično zavisne od američke logistike, obaveštajnim podacima i nuklearnom odvraćanju.
Kako bi smanjila tu zavisnost, EU je pokrenula Evropsku odbrambenu industrijsku strategiju (EDIS) u martu 2024. Cilj je koordinisati nabavku oružja, smanjiti fragmentaciju i postići 50% unutarevropske proizvodnje odbrambene opreme do 2035.
Plan uključuje osnivanje fonda od 1.5 milijardi evra za podsticanje zajedničkih projekata proizvodnje oružja, obvezujuće ciljeve za zajedničku nabavku od 40% do 2030. kao i integraciju ukrajinske odbrambene industrije u evropske lance za snabdevanje, uključujući predloženi inovacijski centar u Kijevu.
Takođe, Stalna strukturisana saradnja (PESCO), koja sada uključuje 54 zajednička odbrambena projekta, proširena je 2025. godine. Ali, napredak je i dalje ograničen nacionalnim vetima i finansijskim nedostacima.
Nuklearno odvraćanje i strateška suverenost
Francuska, jedina nuklearna sila unutar EU, predložila je proširenje svog nuklearnog kišobrana na evropske partnere prema članku 42.7 Ugovora iz Lisabona. Međutim, istočnoevropske države i dalje preferiraju zaštitu SAD-a.
Što se tiče Nemačke, budući kancelar te zemlje i pobednik nedavnih izbora Fridrih Merc nedavno je sugerisao kako bi hteo da Nemačka uđe pod francusko-britanski nuklearni kišobran.
Digitalni evro i energetska nezavisnost
Udeo evra u globalnim rezervama (20%) daleko zaostaje za dolarom (58%), što EU čini podložnom američkoj finansijskoj prisili. Kako bi smanjila tu ranjivost, EU ubrzava razvoj digitalnog evra, koji bi omogućio veću monetarnu nezavisnosti i tako smanjio zavisnost o dolariziranim platnim sistemima i američkim sankcijama.
Digitalni evro bio bi centralizovana digitalna valuta pod kontrolom Evropske centralne banke, omogućujući sigurnije i efikasnije transakcije unutar evropskog finansijskog sistema.
Istovremeno, EU snažno ulaže u plan REPowerEU vredan oko 300 milijardi evra, koji ima za cilj da eliminiše zavisnost o ruskim fosilnim gorivima do 2027. godine. Plan uključuje povećanje ulaganja u obnovljive izvore energije, razvoj novih nuklearnih kapaciteta i proširenje infrastrukture za skladištenje plina i vodonika. Ovim merama EU želi da osigura stabilnost snabdevanja energijom i da smanji uticaj geopolitičkih pretnji na evropsko gospodarstvo.
Širenje trgovinskih veza
EU traži nove trgovinske partnere kako bi diversifikovala svoje ekonomske veze i smanjila zavisnost o tradicionalnim tržištima. Jedan od ključnih koraka u tom smeru je obnova pregovora o trgovinskom sporazumu sa Mercosurom, trgovinskim blokom koji čine Brazil, Argentina, Paragvaj i Urugvaj.
Ovaj potez dolazi u trenutku kada EU nastoji da smanji rizik od mogućih američkih carina, posebno u sektorima strojarstva i farmaceutike, te osigurati stabilniji pristup tržištu procenjenom na 90 milijardi evra.
Uprkos ekonomskim koristima, pregovori nisu bez izazova. Glavne prepreke uključuju ekološke zabrinutosti, ponajprije vezane uz krčenje amazonskih šuma, što je ključno pitanje za evropske ekološke politike i zelenu tranziciju.
Dodatno, evrppski poljoprivrednici izražavaju otpor zbog mogućeg priliva jeftinijih poljoprivrednih proizvoda iz Južne Amerike, što bi moglo da ugrozi njihovu konkurentnost.
Novi geopolitički savezi: Indo-pacifički zaokret
Svesna sve intenzivnijeg suparništva između SAD-a i Kine, EU nastoji da ojača odnose s indo-pacifičkim demokratijama kako bi osigurala stabilnost i tehnološki napredak u regiji. U tom kontekstu, Evropska unija produbljuje partnerstva sa Japanom, Južnom Korejom i Indijom, oslanjajući se na zajedničke interese u području tehnologije, odbrane i strateških resursa.
Japan i Južna Koreja su zemlje sa kojima EU intenzivno sarađuje u ključnim industrijama poput proizvodnje poluvodiča i strateških minerala. Poseban naglasak stavlja se na partnerstva koja omogućuje jačanje evropske tehnološke autonomije u proizvodnji čipova, što je od vitalne važnosti za smanjenje zavisnosti o kineskoj i američkoj mreži za snabevanje.
Nakon duže stagnacije, ponovno su pokrenuti pregovori o trgovinskom sporazumu između EU i Indije. Cilj je omogućiti lakši tehnološki transfer, podstaći saradnju u razvoju odbrambenih kapaciteta i osigurati stabilan pristup sirovinama potrebnim za evrppsku industriju.
Indija se sve više nameće kao ključni strateški partner Evropske unije u indo-pacifičkom prostoru, ne samo zbog svojih ekonomskih potencijala već i zbog geopolitičke važnosti u obuzdavanju kineskog uticaja.
Ukrajina kao lakmus test evropske sigurnosne politike
Rat u Ukrajini ne samo da je preoblikovao sigurnosnu arhitekturu Evrope već je i podstakao dublju integraciju Ukrajine u evropske odbrambene i industrijske strukture. Taj proces ima dvostruku svrhu.
EU i Ukrajina sarađuju na zajedničkoj proizvodnji vojne opreme, uključujući dronove i artiljeriju, čime se jača istočni odbrambeni bedem Evrope. Osim toga, ukrajinska vojna industrija postupno se integriše u evropske obrambene lance snabdevanja, što može da poboljša kapacitete EU za proizvodnju vojne opreme.
Iako je potencijalno članstvo Ukrajine u NATO-u i dalje itekako upitno, Evropska unija pruža sigurnosne garancije koje bi mogle da značajno povećaju njenu odbrambenu sposobnost. To uključuje dugoročne vojne i finansijske potpore, kao i integraciju Ukrajine u evropske sigurnosne mehanizme.
Trampova administracija podstakla je prekretnicu u evropskoj strategiji, prisiljavajući EU da preispita vekove oslanjanja na SAD. Put prema autonomiji će zahtevati velika ulaganja i teške odluke. Rečima donedavnog šefa diplomatije EU Žozepa Borelja: "Evropa mora konačno da postane geopolitički akter ili riskira da postane bojište."
Bonus video: