veliki čovek
Stradali pilot Goran Bulajić ronio u ledenoj Savi u potrazi za Matejem Perišem: Uvek u pripravnosti kad je najteže
Goran Bulajić učestvovao je u potrazi kao ronilac
Major Goran Bulajić poginuo je u padu vojnog aviona "MIG29". On je tokom službe, osim što je, između ostalog, spasavao ljude tokom poplava u Obrenovcu, učestvovao i u potrazi za telom hrvatskog državljanina Mateja Periša koji je poginuo u Beogradu.
Goran Bulajić učestvovao je u potrazi kao ronilac, čime se izlagao opasnosti, s obzirom na to da su uslovi za ronjenje u trenutku potrage za mladim Hrvatom bili izuzetno nepovoljni, a vidljivost nepostojeća. Ipak, major Goran je hrabro zaranjao jer je pred sobom imao viši cilj, dobrovoljno rizikujući sopstveni život.
Priliku da zaroni sa majorom Bulajićem imao je novinar Mladen Mijatović, koji se od njega oprostio na društvenim mrežama.
"Bila je čast poznavati te i privilegija imati te za prijatelja. Zauvek zahvalan Bukiju - Heroju", napisao je Mijatović na svom Instagram profilu.
Temperatura reke tada je bila četiri stepena, vazduha dva, a brzina vode jedan metar u sekundi. U kanalima i rekama vidljivost je bila gotovo nepostojeća, eventualno nekoliko centimetara ispred maske i to uz upotrebu baterijske lampe.
U takvim uslovima, major Goran Bulajić i njegove kolege pretraživali su dno isključivo pipanjem, ali nisu odustajali. Radili su rukama, sa gomilom užadi i tegova, dok se pod i najmanjim njihovim dodirom mulj podizao sa dna i dodatno smanjivao vidljivost.
Sprečio veću tragediju
Major Bulajić je svojim postupkom sprečio veću tragediju - avion nije završio u naseljenom mestu zahvaljujući njegovoj neverovatnoj reakciji i prisebnosti!
Ovu potresnu informaciju objavio je novinar Mladen Mijatović na svom Instagram profilu, nakon što se vojna letelica jutros oko 8.45 časova srušila u atar između Nove i Stare Pazove.
Mijatović je istakao da je upravo hrabri potez pilota 204. vazduhoplovne brigade spasao živote ljudi na zemlji, s obzirom na to da je letelica pala u nenaseljeni deo, daleko od prvih kuća.
"Nikada nije pao ovako na pola puta, u atar"
Nedaleko od blokade koju su postavili pripadnici vojske i hitnih službi, okupili su se i potreseni meštani, uglavnom lokalni zemljoradnici čije se njive nalaze u neposrednoj blizini. Oni kažu da su navikli na svakodnevne prelete aviona sa obližnjeg aerodroma, ali da ovakav prizor ne pamte.
- Oni stalno ovuda preleću, ali se nikada do sada nije dogodilo da avion ovako padne. Ranije se dešavalo da padnu pri uzletanju ili sletanju, ali nikad ovako na pola puta, u atar. Mi smo došli da vidimo gde se to dogodilo i gde je palo, pošto smo svi ovde zemljoradnici - ispričali su okupljeni meštani za Telegraf.rs, napominjući da se u blizini mesta gde je letelica pala nalaze i dva kontrolna tornja.
Na mesto udesa odmah su izašli organi vojne policije, a o svemu je obavešten i nadležni tužilac. Kako bi se rasvetlile sve okolnosti tragedije, formirane su dve komisije - komisija za ispitivanje vanrednog događaja, koja će utvrditi okolnosti nastanka nesreće i eventualnu odgovornost vojne organizacije, kao i stručna komisija Ratnog vazduhoplovstva zadužena za utvrđivanje tehničkih uzroka pada aviona.
Ko je bio major Goran Bulajić?
Major Goran Bulajić (53) rođen je 25. marta 1973. godine u Beogradu. U profesionalnoj službi u Vojsci Srbije proveo je pune tri decenije, još od 1996. godine, a u 204. vazduhoplovnoj brigadi važio je za jednog od najiskusnijih pilota lovačke avijacije. Iza sebe je ostavio dvoje dece.
Da je do poslednjeg daha bio spreman da žrtvuje sebe za druge, govori i njegov podvig tokom katastrofalnih poplava u maju 2014. godine. Kada je čuo da je Obrenovac pod vodom, Bulajić nije čekao - javio se komandi i sam krenuo u potopljeni grad. Svoj nadzvučni borbeni avion zamenio je sopstvenim čamcem, a pilotski kombinezon ronilačkim odelom.
Zajedno sa svojim prijateljima, jednim čamcem je zašao u delove grada gde mnogi nisu mogli da priđu i više od 20 sati bez prestanka izvlačio ugrožene. U potpunom mraku i gradu koji nije poznavao, jedini vodič bile su mu SMS poruke očajnih ljudi, sve dok mu se baterija telefona nije ispraznila.
- Tamo kad smo došli bilo je mnogo strašnije nego što smo očekivali. Dubina vode je bila dva metra. Vozite čamac ulicama, orijentišete se po banderama, vodi vas dži-pi-es kao kolima što idete, u mestu koje ne poznajete - pričao je tada za RTS major Bulajić.
Miroslav, Slavica, Đorđe, Ksenija i Natalija iz Ulice kneza Mihaila samo su neki od više od 150 Obrenovčana kojima je tada spasao život. Najteži trenutak bio mu je kada su mu nepoznati očevi u ruke predavali svoju decu.
- Najteže i najgore je bilo kada od oca uzimate dete. Većinom su u čamac prvo ulazile majke, a očevi su ostajali u tim stanovima i kućama. Prenesete majku do čamca, oca ostavite sa detetom, pa se vratite po dete. I onda u tom trenutku, kada čovek meni – koga ne poznaje, niti zna ko sam, ni šta sam – daje dete u ruke da ga ja prenesem... Želja za životom često je bila snažnija od straha – svedočio je tada skromni pilot, dodajući da nikada neće zaboraviti ni bake od 85 i 90 godina koje su, uprkos povredama, po merdevinama i krovovima pokazivale snagu pravih gimnastičarki u borbi za život.
Bonus video:
(Espreso/Telegraf/D.S.)
Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!







