PREVREMENA PENZIJA
Sanjali o penziji sa 40 godina i to su i ostvarili: Evo kako je ovaj par uspeo da "kupi slobodu"
Retko su naručivali hranu, a na posao su uvek nosili obroke pripremljene kod kuće (tako su za deset godina uštedeli čak 40.000 funti)
Dok većina ljudi prevremenu penziju smatra nedostižnim snom, jedan britanski bračni par dokazao je da ekstremna štednja i disciplinovano ulaganje mogu potpuno da promene život. Alan i Kejti Donegan godinama su živeli ispod svojih mogućnosti, odricali se osnovnih udobnosti i doslovno "kupovali slobodu", a rezultat je finansijska nezavisnost ostvarena decenijama pre uobičajenog doba za penzionisanje.
Bračni par Alan i Kejti Donegan iz južne Engleske godinama je vodio život koji bi mnogima izgledao gotovo nezamislivo štedljiv. Svake zime nisu koristili grejanje u svojoj kući, nego su se grejali dodatnim slojevima odeće i termoforima. Kako sami kažu, to im nije bilo odricanje, nego "strategija pretvorena u igru".
Osim toga, njihov svakodnevni život bio je u potpunosti podređen štednji:
Retko su naručivali hranu, a na posao su uvek nosili obroke pripremljene kod kuće (tako su za deset godina uštedeli čak 40.000 funti).
Mobilne telefone su punili van kuće.
Skupljali su odbačene kupone iz supermarketa i kontrolisali svaki potrošeni novčić.
Od posla do milion funti i odlaska u penziju
Alan je pre promene karijere radio kao pejzažni arhitekta, a kasnije je pokrenuo posao u oblasti edukacije i lajf koučinga (life coaching). Kejti je radila kao stručnjak za procenu rizika u jednoj finansijskoj firmi.
Kombinacija dobrih plata i izrazite štedljivosti omogućila im je da gotovo sav višak novca ulažu. Kada je njihova ušteđevina dostigla milion funti, doneli su odluku da prestanu da rade - Alan je tada imao 40 godina, a Kejti samo 35.
Njihova priča je deo šireg pokreta poznatog kao FIRE (Financial Independence, Retire Early), koji zagovara finansijsku nezavisnost i prevremeno penzionisanje. Ovaj pokret je pre petnaestak godina bio gotovo nepoznat koncept, dok je danas prerastao u globalnu zajednicu sa blizu milion članova samo na Reditu.
Osnovna ideja pokreta je jednostavna: živeti ispod svojih mogućnosti, agresivno investirati i omogućiti sebi odlazak u penziju znatno ranije od proseka. Ipak, realnost je za većinu ljudi znatno teža. Visoki troškovi života, skupe nekretnine i krediti razlog su što se u zemljama poput Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a prosečno doba penzionisanja i dalje kreće oko sredine šezdesetih godina.
Život na Baliju sa 44 godine
Uprkos izazovima, postoje i oni koji uspevaju. Jedan od primera je Ejmi Minkli, učiteljica iz SAD koja je u penziju otišla sa 44 godine. Radila je u međunarodnim školama u Japanu, Singapuru, Indiji i Tajlandu, gde je mogla više da zaradi, dok su troškovi života bili niži nego u Teksasu. Tokom godina je živela skromno, delila je stan sa cimerima, retko kupovala luksuzne stvari i nije posedovala automobil.
Danas živi na Baliju, gde joj penzija omogućuje viši životni standard nego u Americi. Stručnjaci ipak upozoravaju da je FIRE i dalje ostvariv, ali sve teže izvodljiv u današnjim ekonomskim uslovima.
Sve više ljudi, kažu, ne želi ekstremna odricanja, već traži ravnotežu između posla i privatnog života. U tom kontekstu postavlja se i važno pitanje: ako neko rano ode u penziju, ali pritom izgubi zdravlje, prijatelje ili osećaj svrhe, da li takav cilj uopšte vredi?
Zbog toga se deo zajednice okreće blažim varijantama, poput takozvanog “Barista FIRE-a”, gde se deo troškova pokriva prihodima od investicija, a ostatak kroz honorarne i manje stresne poslove.
Bonus video:
(Espreso/Dnevno)
Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!




