LUPAO SAM BUBNJEVE ZA ŠABANA A SADA SAM OVDE: Posetili smo SOLIDARNU KUHINJU i otkrili POTRESNE priče ljudi! (FOTO)
Solidarna kuhinja, Foto: Emilija Jovanović

kapa dole, dobri ljudi!

LUPAO SAM BUBNJEVE ZA ŠABANA A SADA SAM OVDE: Posetili smo SOLIDARNU KUHINJU i otkrili POTRESNE priče ljudi! (FOTO)

Međusobna pomoć i solidarnost su neke okosnice onoga što je solidarna kuhinja

Objavljeno:

Solidarna kuhinja” nastala je nakon početka vanrednog stanja. Korona je tada sve zaustavila, osim potrebe za takvom vrstom pomoći koja je zbog toga postala sve upečatljivija. Sara Nikolić jedna je od aktivistkinja "Solidarne kuhinje".

Solidarna kuhinja
foto: Emilija Jovanović

Ona je studentkinja doktorskih studija etnologije i antropologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu i istraživačica saradnica na Institutu za filozofiju i društvenu teoriju.

Sara nam je objasnila kako je sve počelo i u kom smeru je išlo.

Sve je počelo tokom vanrednog stanja. Znate i sami da je država organizovala dva Krizna štaba. Jedan za zdravlje, a drugi za privredu odnosno onaj koji se bavi nekim ekonomskim merama koje su bile usmerene na poslodavce. Građani koji su ugoženi su ispali, potpuno su bili u procepu, jer nijedna od tih mera njih nije doticala. To su ljudi koji su već na margini i već siromašni, ugroženi, a svi se razumemo u ekonomiju, koja će posle ove krize biti samo veća. Okupili smo se, mi ljudi koji se znamo iz nekih različitih samoorganizovanih pokreta. Neka grupa prijatelja koji su usmereni na isti cilj, probleme društvene nejednakosti, su se prvo skupili i počeli da raznose obroke po gradu i po nekim romskim naseljima. I tako je to počelo, zašto ne bi ovo podigli na neki viši nivo, više obroka na jednom mestu deliti. Prvi put kad sam dobila poziv od prijatelja da li hoću da kuvam i koliko obroka mogu da spremim za sutradan, ja sam rekla, pa ne znam 10-15. On je rekao nemoj zezati, našli smo veće šerpe i sve je tako išlo improvizovano , rekla je Sara za Espreso.

Solidarna kuhinja
foto: Emilija Jovanović

Ovde je dobrodošao svako ko želi da pomogne i doprinese, a ima mnogo načina za to, od nabavljanja namirnica, pripreme do kuvanja.

Svake srede, subote i nedelje oni dolaze i sa radošću čekaju ono što bi svakoj osobi trebalo da bude dostupno a to je hrana.

"Kuvaš u svojoj kuhinji, kao da kuvaš za sebe, samo veće količine. To najbolje znaju domaćice kad spremaju slavu. Trebao nam je neki period da se uhodamo, da uđemo u fazon. Imali smo pomoć, jer je jedan od naših aktivista profesionalni kuvar, koji je u tom smislu neverovatno pomogao. Takođe i pomoć jedne penzionisane gospođe koja je tehnološkinja za bezbednost hrane. Ona je napravila protokol, šta smemo od namirnica, kolika temperatura da bude, kakve vrste ambalaža da koristimo. Sve je to otežano tokom pandemije. Videli ste naši aktivisti nose maske, rukavice, korisnicima se pre davanja hrane prskaju ruke. Vodimo računa o tim stvarima koje su trenutno otežavajuće, ali u neku ruku i olakšavajuće jer su ljudi pod tom krizom u prvom talasu korone bili solidarni jedni sa drugima. Ljudi su šili maske, nosili lekarima, delili unutar kućnih saveta, ljudi su već bili otvoreno za nešto ovako. Jer ako država ne brine o nama, moramo jedni o drugima ", objašnjava Sara.

Solidarna kuhinja
foto: Emilija Jovanović

Korona je doprinela da se siromaštvo u Srbiji dodatno poveća, isto kao što neki ljudi ostanu bez posla, tako i oni koji su bili siromašni samo su za stepen u težem položaju.

"Solidarna kuhinja" je taj naziv dobila dosta intuitivno. Prosto kao pripremamo hranu, samim tim je kuhinja, a ideja koja nas vodi zapravo je solidarnost a ne milostinja. Za nas to znači da ovim kuvanjem i podelom obroka zapravo iskazujemo solidarnost sa svim našim sugrađanima koje je prosto država izneverila. To su oni koji su se našli u situaciji beskućništva ili prosto u situaciji da nemaju dovoljno primanja, sredstava, da ne mogu da ostvare pravo na socijalnu pomoć, jer nemaju dokumenta. Trudimo se da iz solidarnosti prema njima pripremamo obroke. Za nas solidarnost, a ne milostinja znači neki drugi vid dobrotvornih davanja. Naprimer, filantropija, ono što ne propituje nejednakosti da neko ima da jede, a neko nema, da neko ima gde da spava, a neko ne. Okosnica solidarnosti je zapravo da ne samo da pripremamo hranu, nego i propitujemo ulogu države u proizvodnji tih nejednakosti i sistema koji ima ogromne nedostatke ", objasnila je Sara.

Solidarna kuhinja
foto: Emilija Jovanović

Aktivisti se trude iz dana u dan da grade što jaču solidarnost.

Učestvuju u svim aktivnostima koje su potrebne za pomoć, od sortiranja do transportovanja obroka u bilo koji deo grada.

" Broj aktivista je nešto preko 100 i on raste polako. Ljudi se svakodnevno javljaju da se priključe našim radnim grupama. Mogu se javiti da budu vozači, kuvari ili terenci. Trudimo se da imamo veliki broj ljudi da bi oni mogli da se smenjuju. Svakako mi svi radimo, neki od nas i studiraju, neki aktivisti su penzioneri, roditelji. Ne želimo da bilo ko bude opterećen, nego da se stalno smenjujemo, a cilj nam je da gradimo mrežu što više ljudi koja se međusobno pomaže. Danima kada pripremamo obroke, sreda, subota i nedelja korisnika imamo oko 130. "Solidarna kuhinja" je osnovana tokom trajanja policijskog časa i vanrednog stanja, tad smo obroke delili svakodnevno. Međutim kako je to bio početak, broj ljudi je bio oko 60, ali taj broj nažalost svakodnevno raste. Najviše spremamo jela koja su zgodna za pripremu, za transport i koja su hranljiva. Dakle, od namirnica koja se koriste na našem podneblju i u nekoj našoj tradicionalnoj kuhinji na koju smo svi navikli. Ne pripremamo ništa što je previše začinjeno, jer možda među ljudima koji se tu hrane ima dijabetičara. Danas recimo imamo pasulj " , kaže Sara kroz smeh.

1 / 5 Foto: Emilija Jovanović

"Ovde dolazim dugo. 8 godina sam lupao bubnjeve za Šabana po kafanama i u salonu obuće sam radio. Kada sam povredio oko, prestao mi je radni odnos, a i firma je otišla pod stečaj. Dobio sam telesno oštećenje, iznosilo je 16000 dinara, a od danas sa povećanjem iznosi 17000 i to je malo. Zato dolazim ovde, u ovu kuhinju. Dobro je, zadovoljan sam ", kazao je Saša Imerović Bata, jedan od korisnika Solidarne kuhinje.

Solidarna kuhinja
foto: Emilija Jovanović

Ovde vlada prijateljski odnos između mladih ljudi i ljudi koji ničim nisu krivi što se nalaze u situaciji kakva ih je nažalost zadesila.

" Ovde se incidenti ne dešavaju često, a i kada se dese moramo da shvatimo u kakvim uslovima oni žive, prosto to je očekivano. Ja bih verovatno bila i luđa da živim na ulici bez igde ikoga. Mi se trudimo da to odmah rešimo ukoliko se pojavi neka netrpeljivost. Fokus nam nije na ružnim stvarima. Ovde se mnogo lepih stvari dešava. Mi delimo te obroke već mesecima, korisnici nas prepoznaju, gradimo neko poverenje. Razumljivo je i da ljudi nekad postanu nestrpljivi. Kada se desi neki zastoj u saobraćaju ili neki novi kuvar nije procenio vreme, pa mu je malo duže trebalo da spakuje obroke, hrana tad kasni i ljudi se unervoze. Kada dođe do toga mi se samo trudimo da radimo bolje. Desi se i nama da pogrešimo, da neku hranu previše posolimo, ali mislim da je bitno to što je odnos neposredan i što mogu da nam kažu, e hrana nije dobra. Može da se desi i da nešto pohvale, naprimer kada imamo i kolače. Nedeljom se trudimo da pravimo svečanije obroke. Gulaš sa divljači, sarme ", objašnjava Sara.

Kolektiv je formiran iz potrebe da se na prisutne probleme gladi, beskućništva i siromaštva koji naročito dolaze do izražaja u kriznim situacijama, odgovori uzajamnom pomoći.

" Iako je ovo improvizovana narodna kuhinja, jer državne narodne kuhinje postoje, ali tu postoje i problemi sa funkcionisanjem sistema socijalne zaštite. Zato se mi trudimo da imamo neki horizontalniji odnos sa ljudima kada je reč o podeli obroka, a pored toga i popričamo s njima. Ne postoji vid autoriteta i moći. Naravno, narodne kuhinje su potrebne i ovim samo ukazujemo na to koliko ih je malo i koliko je pristup njima otežan. Vi u narodnoj kuhinji možete dobiti obrok ukoliko ste korisnik socijalne pomoći. Mnogo ljudi koji su ovde, zato što im je penzija za 100 dinara viša od propisanog iznosa ne mogu da ostvare pravo na socijalnu pomoć. Takođe neki ljudi nemaju lična dokumenta, jer su beskućnici i ne mogu da imaju prijavu prebivališta. Postoji mnogo komplikacija. Grad Beograd je nedavno doneo odluku, da dok traje vanredna situacija u gradu svi beskućnici mogu i bez papira da dođu na obrok, ali to se u praksi baš i ne dešava. Naše informacije sa terena govore da zapravo to i funkcioniše tako kako bi trebalo. Za druge gradove ne znam kakva je situacija. Ono što jeste pozitivna stvar jeste, da se ovake inicijative šire i postoje u Novom Sadu i Subotici, "Kuhinja solidarnosti" i "Obrok solidarnosti". A zapravo javljaju se i sugrađani iz drugih gradova da se raspitaju kako bi mogli da pokrenu nešto slično u svom gradu. I mi bi to podržali na bilo koji način " , dodala je ona.

Zajednčkim snagama sve se može. Bez obzira da li je u pitanju starija ili mlađa osoba, kao i pol, ne treba uzimati u obzir, već samo prihvatiti tu osobu i pružiti joj maksimalnu pomoć.

" Međusobna pomoć i solidarnost su neke okosnice onoga što je solidarna kuhinja. Nešto više imamo muškaraca, jer je prosto mnogo više muškaraca statistički gledano u beskućništvu. Žene često zbog patrijarhata ostaju u nasilnim brakovima, porodicama u strahu da ne bi završile na ulici. Ima dosta ratnih veterana, ratnih invalida, ljudi koji su sa nekim da kažem mentalnim bolestima. Ljudi koji imaju problem sa nekom vrstom zavisnosti koja je i razlog i posledica života na ulici. Tako da se mi trudimo da ne osuđujemo ljude koji ovde dolaze, već da budemo solidarni s njima. Pre svega da budemo svesni da nas jako malo toga deli da završimo u ovom redu, ako uzmemo u obzir da pola miliona ljudi prema zvaničnim podacima u Srbiji živi u apsolutnom siromaštvu " , objasnila je mlada Sara.

Solidarna kuhinja
foto: Emilija Jovanović

Donacije dobijaju u formi hrane, kao i novčane donacije od kojih sami nabavljaju sirovine za spremanje obroka.

- Razmišljali smo o otvaranju još jednog punkta u nekom drugom delu grada, ali nam je sada prioritet da prezimimo. Sada nam je cilj da sa novcem koji imamo i zalihama hrane izguramo ovaj jedan punkt. Samim tim i da mi osnažimo organizaciju iznutra. Mi kao mlada organizacija postojimo nepunih godinu dana, želimo sa tim novim punktom da garantujemo da ćemo biti makar na ovom nivou na kom smo sada.

Budite humani i pomozite ugroženom stanovništvu na koji god način možete. Ukoliko želite da donirate novac za namirnice možete to učiniti uplatom na račun 200-2782330101033-51 (primalac Solidarna kuhinja CPM).

(Nikolina Jokić / Espreso)


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.