GDE SU ČLANOVI REDAKCIJE ESPRESA BILI I ŠTA SU RADILI KAD JE MILO DOŠAO NA VLAST? Mnogi ne znaju za drugog vladara
Na predsedničkim izborima održanim 15. aprila 2018. godine, Milo Đukanović je drugi put izabran za predsednika Crne Gore, Foto: Ilustracija/Espreso.co.rs, EPA/Boris Pejovic

istraživanje

GDE SU ČLANOVI REDAKCIJE ESPRESA BILI I ŠTA SU RADILI KAD JE MILO DOŠAO NA VLAST? Mnogi ne znaju za drugog vladara

Prema Forbsovoj listi najbogatijih predsednika država — nalazi se na 20. mestu u svetu (uz objašnjenje da se radi o misteriji)

Objavljeno:
Dejan Katalina

Milo Đukanović (Nikšić, 15. februar 1962) predsednik je Demokratske partije socijalista, vladajuće partije u Crnoj Gori, te bivši premijer i trenutni predsednik Crne Gore.

Završavanje šestog mandata ga, kao i činjenica da vlada 30 godina, čini najdužim premijerom u crnogorskoj istoriji po dužini vršenja dužnosti i broju mandata. On je jedini bivši jugoslovenski lider koji je ostao potpuno u vlasti kroz cele devedesete godine do današnjeg dana.

foto: EPA/BORIS PEJOVIC

Prema Forbsovoj listi najbogatijih predsednika država — nalazi se na 20. mestu u svetu (uz objašnjenje da se radi o misteriji), sa bogatstvom od 14,8 miliona dolara.

Bio je komunistički omladinac i jedan od lidera socijalističke Crne Gore od 1989. do 1991. godine, predsednik vlade Crne Gore u četiri mandata (1991-1993, 1993-1996, 1996-1998; 2003-2006; 2008-2010; 2012-2016), predsednik Crne Gore (1998-2002) i vršilac dužnosti ministra unutrašnjih poslova 2006. godine. Nakon što je prethodni premijer Željko Šturanović podneo ostavku iz zdravstvenih razloga, Đukanović je predložen za mandatara, a zvanično je ponovo izabran za premijera 29. februara 2008, iako se zvanično prethodno povukao iz politike. Nakon ponovnog povlačenja iz politike 2010. ponovo je izabran za premijera 2012. godine.

Na predsedničkim izborima održanim 15. aprila 2018. godine, Milo Đukanović je drugi put izabran za predsednika Crne Gore.

Dugogodišnji je lider Demokratske partije socijalista Crne Gore, odnosno naslednika crnogorskih komunista.

foto: Printscreen

Dakle, Milo Đukanović je na vlasti, praktično, od 15. februara 1991. godine kada je postao Predsednik vlade Crne Gore nasledivši na toj fuknciji starog komunističkog funkcionera Radoja Kontića. U tom trenutku, Đukanović je imao svega 29 godina. Na toj funkciji će ostati sve do 5. februara 1998. kada će se prebaciti na poziciju Predsednika države, smenjujući Momira Bulatovića na vrlo napetim i neizvesnim izborima.

Milova vladavina traje punih 30 godina, što ga čini najdugovečnijim vlastodršcem na prostoru bivše Jugoslavije. Mnogi od članova naše redakcije nisu bili ni rođeni kad je Milo došao na vlast, tako da ga se sećaju kao čoveka koji je Crnom Gorom vladao maltene od pamtiveka... Njegoš, pa Milo, da se malo našalimo.

Baš zato smo odlučili da napravimo malu anketu i saznamo gde su se naši urednici i novinari nalazili kada je Milo započeo svoju višedecenijsku vladavinu i kako se i da li se aktuelnog predsednika Crne Gore uopšte i sećaju.

- U februaru 1991. sam bio učenik prvog razreda Opšte gimnazije u Ćupriji. Slušao sam Public Enemy, šišao sam se na ćelavo i nosio maskirne pantalone. Svakog ponedeljka sam ustajao u 4 ujutru da bih stigao na autobus koji je vozio do autobuske stanice, pa onda pola sata pešice do internata. U petak posle škole isto to, samo obrnuto. Nisam ni slutio da počinje Veliki raspad svega, a sećam se da sam na vestima čuo da je nekakav Milo Đukanović postao nešto, i da je mlad... - sećanje je glavnog urednika Espresa Igora Ćuzovića.

Nešto stariji, zamenik glavnog urednika Saša Stajić takođe se Đukanovića seća kroz prizmu nekih ličnih previranja i muzike koju je u to vreme slušao:

- Februara 1991. sam privodio kraju mučnu srednju školu. Mučnu jer sam od uber talenta u osnovnoj spao na neostvarenog Dražena Petrovića (koji je godinu dana kasnije imao gadnu povredu zgloba, koja me udaljila od basketa, kao i od snova da od mene bude Džon Bonam na bubnjevima jednog dana), davio sam se u Hermanu Heseu koji je ionako zbunjenu kovrdžavu (da, nekad sam imao kosu) glavu još više zbunjivao, muzika je postala opsesija (Husker du i Dinosaur jr i danas omiljeni bendovi), poslednji tzv. džeparac davao sam na snimanje kaseta u hepi hausu kod Zvonka Karanovića u Nišu, u koji sam odlazio i zbog koncerata EKV i Električnog orgazma. Politika me apsolutno nije zanimala, ne sluteći da će mi na svaki mogući (pogan) način obeležiti život, i privatno i profesionalno. za koji mesec spremao sam se na odsluženje vojnog roka, a ni na kraj pameti mi nije bilo da ću završiti u ratom razorenom vukovaru u kome je krenulo da kuva tih dana, nedelja i meseci - prisetio se Saša tog perioda svog života.

Na sličan način Đukanovićevu eru vidi i urednik kulture, inače najstariji član redakcije, Vladimir Marković poznatiji i kao Kraka:

foto: Printscreen

- Februara 1991 kad je Milo Đukanović došao na vlast tek sam se vratio iz Londona gde sam živeo i bio sam na turneji sa engleskom grupom Mega City Four kao njihov promoter za Jugoslaviju. Imao sam neku elementarnu informaciju ko je bio Milo Đukanović, sa napomenom da je on tada smatran za pozitivnu novost, osveženje na crnogorskoj i jugoslovenskoj političkoj sceni, reformistu u komunističkoj partiji Crne Gore i važio je za prosrpskog političara. Bilo je veliko iznenađenje kada se nekoliko godina kasnije "razveo" od svog velikog sponzora Slobodana Miloševića i uveo nemačku marku kao valutu u Crnoj Gori - po tome se već znalo da će se Crna Gora u dogledno vreme odvojiti od Srbije. Sećam se kada sam prvi put u životu otišao u Nikšić krajem devedesetih, upitao sam domaćine zašto su sve privatne kuće u gradu obojene u boju kajsije - odgovor je bio zato što je Milo Đukanović tako obojio svoju kuću.

Budući da i potpisnik ovog teksta i sam spada u "korpus" redakcijskih veterana, njegovo sećanje na Đukanovića je obojeno sličnim tonovima, malo SMB, malo bajati rokenrol, malo šverc cigareta:

foto: Printscreen

- Đukanovića se sećam kao dela tandema Momo-Milo (u to vreme su delovali kao Paja i Jare iz "Kamiondžija") koji su kao "mladi i lijepi" došli na vlast u Crnoj Gori u vreme tektonskih poremećaja na političkoj sceni cele SFRJ. U samom početku, bili su produžena ruka Slobe Miloševića. Kad se to dešavalo, bio sam na odsluženju vojnog roka u Rumi, pa nisam baš pomno pratio sve te rokade s početka devedesetih, ali se sećam da su Momo i Milo, kao mladi komunisti, zamenili stare komunističke kadrove i omogućili Miloševiću da svoj uticaj proširi i na Crnu Goru, te da se njihova politika i retorika nisu razlikovale od one koja je stizala iz Beograda pod uticajem SPS-a. Kasnije, tokom devedesetih godina, letovao sam u Zeleniki (u blizini Herveg Novog, velika luka u vreme Kraljevine Jugoslavije, kasnije napuštena i zapuštena), gde su stizali gliseri iz Italije prepuni cigareta i još nekih paketa, zbog kojih je Đukanović kasnije završio pred italijanskim pravosuđem koje ga je optuživalo za šverc. Celo mesto bilo je puno sredovečnih Italijana ala Flavio Brijatore, vlasnika glisera i jahti, sa satelitskim telefonima, u pratnji lokalnih mladih lepotica, koji su se s nekim neprestano žučno svađali na italijanskim u gluvo doba noći, mešajući svoje režanje sa muzikom kultnog Miladina Šobića koja je dopirala iz lokalnog restorana na obali. Moram da priznam da o Milu nikad nisam preterano razmišljao, on je za mene više bio kao neka činjenica vezana za Crnu Goru, kao svojevrstan toponim. Sad se ta politička geografija izgleda promenila, ali ja i dalje ne osećam potrebu da razmišljam o Đukanoviću. Šobića se ponekad setim, jer je neobična ličnost jugoslovenske muzike. Kao i Milo, rođen je u Nikšiću, pred njim je bila blistava karijera, ali se negde sredinom osamdesetih, taman kad je trebalo da mu izađe treći album "Barutana ljubavi", nakon smrti sestre povukao sa scene i nestao. Nikad se nije vratio javnim nastupima.

O Milu očigledno nisu mnogo razmišljali ni ostali članovi redakcije Espresa koji su ili bili mali kad je Milo žario i palio političkom scenom, ili se nisu tada ni rodili.

foto: Printscreen

- Imao sam godinu i po dana otprilike, tako da sam možda u tom periodu učio da hodam i kao i ostali od kad znam za sebe Milo je bio na vlasti u Crnoj Gori. I da, moj fun fact jeste da se sećam Milovog razlaza sa Momirom Bulatovićem koju godinu kasnije, jer se u mojoj kući cela ta situacija pratila s pažnjom - seća se Uroš Marjanović, urednik sporta.

Njegov kolega s iste rubrike Aleksa Radosavljević bio je još mlađi u to vreme:

- Imao sam tri meseca i osam dana. Nisam mogao ni da sedim, ni da jedem bez nečije pomoći, nisam još počeo dobrano ni da "gugučem". Sve o crnogorskom političkom sistemu nam govori da je isti čovek na vlasti bio celog mog života... Zamislite samo ovo - Milo je duže vladao Crnom Gorom nego što je prošlo od Zvezdine titule prvaka Evrope u fudbalu i Partizanove u košarci. Čisto da stavimo stvari u perspektivu.

foto: Printscreen

- Imala sam nepune 4 godine i više gotivila Nindža kornjače od političara tj. nisam ni znala ko su - kroz smeh se priseća koleginica Mirjana Stepić.

Kolega sa šoubiza Lazar Stanušić ima problema sa sećanjam i na Nindža kornjače, a kamoli na Mila Đukanovića:

- Nisam ni postojao, jer sam rođen tek šest godina posle toga. Tako da nikad nisam znao za nekog drugog vladara Crne Gore, osim za Mila - kaže Lazar, a sličnu priču ima i Aleksandra Anđelković:

- Na ulici sam se igrala i nisam znala ko je tadašnji predsednik Srbije, a kamoli ko je Milo - iskreno kaže Aleks.

Urednica politike Jelena Jovanović nije ni slutila te davne 1991. godine da će događaji koji se odvijaju na televiziji, dok joj roditelji menjaju pelene, jednog dana uticati na njenu poslovnu svakodnevnicu:

foto: Printscreen

- Bila sam beba, u pelenama, nisam znala ko sam, gde sam, kakva katastrofa se dešava oko mene u Srbiji, a kamoli ko je bio glavni kriminalac u Crnoj Gori - kaže Jelena.

Naša noćna urednica, Dunja Čavić, tada je imala mnogo veće brige kojih nije bila svesna, dok danas i te kako jeste.

- Imala sam nepunih godinu dana. Bila sam u Beogradu, dok je moja majka, inače rodom iz Crne Gore brinula o meni, a otac je bio u ratu. Iz priča o tom vremenu, znam da je Milova pobeda bila vrlo irelevantna, jer se razmišljalo pre svega o tome hoće li nam porodica ostati na okupu i hoće li se otac uopšte vratiti kući.

Njena kolginica, urednica vesti Suzana Trajković, stavlja tačku na ovo naše interno preispitivanje o dometima Milove vladavine:

- U tom trenutku bila sam u maminom stomaku, cela tri meseca. Ako ništa drugo, barem sam tad bila već fetus, a ne embrion. Func fact: rasli su mi udovi u stomaku kad je Milo došao na vlast.

foto: Printscreen

Možda je ovo dobra prilika da nam javite gde ste vi bili kad je Milo došao na vlast i kako se osećate sada kada, po svemu sudeći, njegova vladavina polako broji poslednje dane - napišite nam u komentarima.

Bonus video:


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.