UČILI SU ME DA SU SRBI ANTIHRISTI I DA IH TREBA MRZETI, A JA IH VOLIM JOŠ VIŠE! Pismo Hrvata na godišnjicu Oluje treba da pročita svaki Hrvat, ali i Srbin!

Đakon Nenad Ilić osvrnuo se na godišnjicu "Oluje" i podelio na svom Fejsbuku, kako je rekao, "jedan razuman komentar iz Hrvatske", koji dolazi od Gorana Šarića, rimokatoličnog teologa i istoričara.

Đakon Ilić očigledno deli mišljenje Šarića, koji je ukazuje na činjenicu da ni Srbi, ni Hrvati neće shvatiti nikada da jedni drugima nisu neprijatelji.

- Povodom godišnjice "Oluje", jedan razuman komentar iz Hrvatske. U jednom skorašnjem tekstu, rimokatolički teolog i istoričar Goran Šarić imao je ovaj veoma dobar uvid: U kontekstu hrvatsko-srpskih odnosa možemo zaključiti jedno: Nikad Hrvati neće shvatiti da im Srbi nisu neprijatelji i nikad Srbi neće shvatiti da im Hrvati nisu prijatelji. Ništa ne bih volio više nego da vremena koja dolaze demantiraju ovaj moj zaključak - napisao je Ilić na Fejsbuku, a onda podelio pismo koje je Šarić podelio na svom Fejsbuku, koje vam prenosimo u celosti.

"Zašto nikad nisam bio na proslavi "Oluje"?

“Više moraš mrziti Srbe, nego Muslimane. Jer Musliman je nekrst, a Srbin je anti-krst.” Tako me kao djete učila moja suseda, žena bivšeg ustaše, koji je kasnije bio suradnik Udbe, a od 1990. član HDZ-a (što je i logičan životni put). Ja sam uradio baš suprotno, volio sam Muslimane (Bošnjake), a Srbe još više. I dobro se sjećam, iako sam bio dete, vremena kada su Srbi postali "anti-krsti". Hrvati su kukali kako sav novac ide Srbima, iako srpska sela u Krajini nisu na pragu 21. veka imala ni vodu ni kanalizaciju (neka sela nemaju ni danas), iako od 1945. do 1991. ni jedan Srbin nije bio na vodećoj poziciji ne samo u Hrvatskoj, nego ni u Jugoslaviji (Broz možda nije Zagorac, ali sigurno nije Srbin, za one koji ne znaju).

Nema društva na svijetu, nema plemena u onoj zadnjoj tropskoj kišnoj šumi koje nema koncept žrtve. Ljudsko društvo je utemeljeno na žrtvi i žrtvovanju. Da bi postala stabilna, zajednica mora pronaći krivca za svoje probleme, mora je homogenizovati mržnja prema tom krivcu. Krivac postaje žrtva, a da bi bio žrtvovan prvo ga treba satanizovati i dehumanizovati. Devedesetih je u Hrvatskoj uloga žrtvenog jarca pripala toj krajiškoj sirotinji i generalno hrvatskim Srbima koji su u najvećem postotku bili normalni, vredni i uzorni članovi društva, koji su Hrvatsku gradili i podizali jednako kao i njihovi sugrađani hrvatske nacionalnosti. I ta netrpeljivost prema Srbima se sa nešto manjim intezitetom oseća sve do danas (kako je Srba ostalo malo, onda su sad neprijatelji nepostojeći "Jugoslaveni", "Orjunaši", itd.)

Šta je točno povod za slavlje "Oluje"? Protjerivanje 200 000 ljudi sa njihovih ognjišta? Spaljavanje hiljada kuća, pustošenje sela? I to sa prostora iz kojih se Hrvatska uvek demografski oporavljala i punila, a koji je danas kad je iseljavanje veće nego ikad, potpuno pust. I ako se već slavi odlazak 200 000 Srba, zašto se ne uveže i proslava odlaska 400 000 Hrvata u posljednje 4 godine? I njih je otjerala slična politika. Ako se već proslavlja što su srpska sela u Krajini opustela, zašto se ne slave prazna hrvatska sela po Slavoniji? Ako se slavi otimanje srpskih kuća, zašto se ne slave i sve one kuće koje su Hrvatima oduzele banke?

Očigledno je da hrvatske tzv. političke elite koje se svake godine naslikavaju poput starleta na Kininskoj tvrđavi ne mogu narodu ponuditi ništa više od srbofobije, ni danas, 23 godine od kako Srba više nema. A kad vidim kako narod zdušno pozdravlja 30 godina stare avione F-16 onda shvaćam da bolje političare nisu ni zaslužili. U državi kojoj se sve raspada, oni kupuju avione koji će dok uđu u redovnu vojnu upotrebu biti stari više od 35 godina. Hrvatska je kao devojka koja nema zube, a zadnje pare daje za ugradnju silikona. Davno je bard hrvatskog novinarstva Igor Mandić zaključio da je Hrvatska propali projekat. Možda najgenijalniji živi hrvatski naučnik, fizičar sa Ruđera, Elvis Popović je jednom napisalo: "Rekli su mi da nikad nisam hteo hrvatsku državu. I bio sam u pravu."

Problem sa srbofobijom je što od nje ne mogu živeti svi, nego samo elita na vlasti. Pre 30 godina, za vrijeme Jugoslavije, Hrvatska je ekonomski bila razvijenija od 13 sadašnjih članica EU, tokom svetskog prvenstva u Rusiji pretekla ju je i Bugarska i sad je službeno poslednja. Ali tek kad stranci kupe zadnji hotel na Jadranu, tek kad propadne i zadnje brodogradilište, tek kad zadnje selo u Slavoniji opusti, tek kad zadnji mladi čovek sedne u autobus za Irsku, (a taj dan nije daleko), tek tada ćete shvatiti da se srbofobija ne maže na kruh (ili hleb) i ne sipa u traktor. Do tada, sretna vam proslava Oluje!"

Hrvatska danas proslavlja 23 godine od Oluje, akcije u kojoj je izvršeno etničko čišćenje Srba iz Hrvatske.

Bonus video:

PONOVO POMERAMO GRANICE: Emisija KRATKI ESPRESO je MALI KORAK ZA NAS, ali VELIKI KORAK ZA MEDIJE U SRBIJI! (VIDEO)

(Espreso.co.rs)