ANĐELIJA IZ OBRENOVCA ĆE DOVEKA PAMTITI ONO ŠTO JOJ SE DOGODILO NA OSTROGU: "Legle smo da spavamo, SKOČILA SAM..."
Ostrog, Foto: Profimedia, Dragan Kadić

ISPOVEST

ANĐELIJA IZ OBRENOVCA ĆE DOVEKA PAMTITI ONO ŠTO JOJ SE DOGODILO NA OSTROGU: "Legle smo da spavamo, SKOČILA SAM..."

"Tugu koju sam tada osetila nikada ranije nisam doživela"

Objavljeno:

Anđelija K. iz Obrenovca, ogolila nam je svoju emotivnu životnu priču u kojoj je otkrila neverovatne detalje. Kad joj je bilo najteže, pomoć je potražila na Ostrogu, a ono što joj se tamo dogodilo, pamtiće dok je živa.

Njenu ispovest prenosimo u celosti:

U životu sam mogla svašta da očekujem, ali ne i da će da me ostavi dečko sa kojima sam provela 9 godina u vezi. Počeli smo da živimo zajedno, bili smo na korak do braka... Ali, kad sam bila ubeđena da nam je najlepše i kad sam se spremala za to da pstanem supruga i majka, on me je ostavio i izbacio iz kuće. Saznala sam da je to uradio zbog dosta mlađe devojke koja nam je redovno dolazila u kuću. Mislila sam da je samo prijateljica njegovoj sestri, ali se ispostavilo da me je sve vreme varao sa njom.

Tugu koju sam tada osetila nikada ranije nisam doživela. Svet mi se preko noći srušio na glavu, ostala sam potpuno sama. Doživela sam nervni slom, nisam znala kako ću dalje, jedini izlaz videla sam u tome da dignem ruku na sebe... Moja porodica prozrela je moje namere, te nisu smeli da se odvoje od mene, nisu me ostavljali samu čak ni kada spavam. A ja, iz dana u dan postajala sam sve depresivnija. Rešila sam da se ubijem, rekla sam sebi "ovo se mora završiti što pre".

Bog me spasio

Koleginici sa posla pričala sam šta me snašlo, a ona kao da je osetila da se opraštam od nje... Rekla mi je "Imala sam isti problem, rešio ga je razgovor sa sveštenikomk u obližnjem manastiru". Očajna i uznemirena, uzela sam njegov kontakt i pozvala ga, a on mi je rekao da mogu da dođem kad god poželim. Nisam dugo čekala, otišla sam sutradan u manastir, a ono što sam tamo doživela bilo je veliko otrežnjenje.

"Dete moje, Bog nikome ne daje veći krst nego što ga može poneti na svojim plećima! Zapamti to!", rekao mi je i otvorio mi oči. Nakon pola sata razgovora, krenula sam kući, a kad sam izlazila povikao je "Stani!", skamenila sam se i okrenula se, a on je samo izustio "Dete moje, taj dečko nije za tebe! Pokušaće da ti se vrati, budi pametna, sve je na tebi! Nije za tebe, neka ti ove reči uvek budu na pameti!".

Od tog dana, počela sam više da cenim sebe. Poželela sam da odem na Ostrog. Videla sam da iz Obrenovca idu organizovane ture, pa sam ih odmah kontaktirala. Međutim, rekli su mi da su sva mesta popunjena, a ja sam se rastužila.

Ostrog
Ostrogfoto: Dragan Kadić

"Na Ostrog se ne ide kad ti hoćeš, nego kad te sveti Vasilije pozove"

Nakon 5 dana pozvali su me iz agencije i rekli da su se oslobodila dva mesta, te da moram odmah da kažem da li želim da idem. Bez razmišljanja sam prihvatila i počela da plačem od sreće. Kuma je krenula sa mnom, a ono što nam se desillo je neverovatno.

Iznenadila sam se kad sam videla koliko ljudi čeka u redu da uđe u ovu svetinju. Dok smo čekali ulazak u manastir, sveštenik je prolazio pored kolone ljudi kako bi sve blagoslovio.

Kad je došao do mene, zaustavio se. Uzeo mi je ruku i rekao "Sve će biti u redu, nemoj da brineš! Proći će!". Odjednom sam počela da se smejem, dobila sam neverovatan napad smeha, a zatim sam briznula u plač. Napolju je bilo gotovo 40 stepeni, nebo je bilo vedro, a onda je odjednom počeo pljusak. Kiša je lila kao iz kabla. Drugi znak mi nije trebao, sve sam shvatila! Kad je kuma pogledala u moje lice, zanemela je od šoka! Nije mogla da veruje da se smejem i plačem u isto vreme.

Legle smo da spavamo, a oko 2 sata iza ponoći, samo sam skočila. Osetila sam kao da me je neko izvukao iz postelje. Silu koju sam osetila nemoguće je opisati rečima, bukvalno sam imala osećaj kao da me je neko nosio. I verujem da je to bio on, sveti Vasilije.

Na putu do kuće dešavale su se neverovatne situacije, a ja sam konstantno dobijala znakove pored puta. Od toga dana, moj život se potpuno promenio. Počela sam konačno da živim i da vrednujem sebe i život koji mi je Bog podario.

Zahvalna sam Bogu i dečku što me je ostavio, jer da nije, nikad ne bih naučila da živim! Ljudi, verujte, posle svake oluje i kiše, dolazi sunce! I da, Bog zaista nikome ne daje više nego što može podneti!

Bonus video:

10:49

BORIS GREŠKOM LEKARA OSTAO BEZ PLUČNOG KRILA, SAD TRČI ZA BOLESNE! Hrabri mladić u maju ide na Ostrog za svoja dva sugrađanina

(Espreso / Stil / Milka Đukić / Prenela: A.P)


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.