NAPISAO JE NAJPOTRESNIJU PESMU O STRADANJU SRBA, A ZAKLALI SU GA ČETNICI: Tragedijo, ime ti je Ivan Goran!

U sudaru njegove tanane pesničke duše, koja je iznad svega cenila život, vino, žene, slobodu, sreću, pravdu, i monstruoziteta koji je bila NDH sa svojim crnim legijama i industrijom za uništavanje Srba, nastalo je delo koje prevazilazi sve što je napisano u Drugom svetskom ratu, da posle tog krvavog pokolja ostalo da svetli kao svetionik slobode, kao svedočanstvo patnji kojoj nema premca u istoriji.

"Dupljaši! Ćore! Lubanje mrtvačke!

Sove! U duplja dat ćemo vam žere

Da progledate! Vi, ćorave mačke!"

Zareži pijan koljač kao zvijere

I slijepcu nožem odcijepi lice

Od uha, što se zaljulja vrh žice".

Čuo je Ivan Goran, Hrvat, za Srbe bačene u kraške jame oko Livanjskog polja. "Jama" je nastala iz ove krvi, a prvi put ju je ranjenicima Prve proleterske brigade čitao glumac Vjekoslav Afrić:

"Krv je moje svjetlo i moja tama

Blaženu noć su meni iskopali

Sa sretnim vidom iz očinjih jama".