"ŠAPČANI POJELI NAJOTROVNIJU VRSTU U SRBIJI": Stručnjaci su nam otkrili SVE o OPASNIM PEČURKAMA! (FOTO)
Foto: Privatna arhiva

EVO KAKO DA PREPOZNATE OTROVNE VRSTE!

"ŠAPČANI POJELI NAJOTROVNIJU VRSTU U SRBIJI": Stručnjaci su nam otkrili SVE o OPASNIM PEČURKAMA! (FOTO)

Stručnjaci iz Mikološko-gljivarskog saveza Srbije otkrili su na koji način možemo prepoznati otrovne gljive i koje su najotrovnije vrste koje rastu u našoj zemlji

Objavljeno:

Na Vojnomedicinsku akademiju primljeno je šest osoba sa simptomima trovanja pečurkama.

Pedesetsedmogodišnja Šapčanka primljena je u teškom stanju, sa izraženim gastrointestinalnim tegobama i porastom enzima jetre od 100 posto. Četvoročlana porodica takođe iz ovog grada, primljena sa sličnim gastrointestinalnim tegobama i lezijom jetre.

Ženska osoba iz Beograda ima gastrointestinalni sindrom i boljeg je opšteg stanja. Po prijemu ovih osoba odmah je započeto njihovo intenzivno lečenje.

Gljive su nabavili od neovlašćenog prodavca, misleći da su u pitanju rudnjače i lisičarke.

Ovaj slučaj stavio je u fokus pitanje koliko uopšte ima otrovnih gljiva u Srbiji i na koji način se mogu prepoznati.

Gljive
foto: RINA

Kako navode za Espreso iz Mikološko-gljivarskog saveza u našoj zemlji ima veliki broj otrovnih gljiva uzimajući u obzir da imamo otrovne i smrtno otrovne gljive.

- Jedne od najotrovnijih su Amanita phalloides, Amanita verna, Amanita virosa, Lepiota subincarnata i Galerina marginata. Ove gljive izazivaju faloidinski sindrom koji je najteži oblik trovanja i neretko da smrtnim ishodom. Najčešće rastu na obroncima listopadnih šuma ali i na drugim staništima, kaže potpredsednica Mikološko-gljivarskog saveza Srbije Sunčica Jović.

Sunčica Jović
Sunčica Jovićfoto: Privatna arhiva

Otrovani iz Šapca naveli su da su gljive bile polomljene i da ih je bilo najmanje tri vrste, što otežava prepoznavanje. Međutim, kako napominju iz Mikološko-gljivarskog saveza, po simptomima se može otkriti o kojoj pečurki je reč.

- Trovanje ljudi u Šapcu je izazvala zelena pupavka po sindromu koji je izazvala. Nju je lako zameniti sa jajčarom (Amanita caesarea) dok je još nerazvijena u stadijumu jajeta ili sa golubačom (Russula virescens) dok je baš mlada, kaže potpredsednica MGSS.

Gljivaa
foto: Privatna arhiva

Sunčica objašnjava i da ljudi često dođu u zabunu prilikom raspoznavanja jedne od najotrovnih vrsta - Amanita phaloides, odnosno zelene pupavke jer nije uvek zelena kako joj ime kaže.

- Postoje forme bele, smeđe i žute boje, šešir prečnika 6-15 sm, jajolik, zvonast na kraju otvoren, maslinastozelen, žutozelen ili sivozelen, listići beli, gusti, drška bela, sa cik-cak zelenim šarama, pri dnu gomoljasto zadebljana, obavijena belim omotačem, pojašnjava Sunčica Jović.

Gljiva sa kojom se najčešće meša zelena pupavka je jestiva gljiva Blagva.

- Blagva je prelepa i vrlo cenjena gljiva Amanita caesarea. Mešaju ih jer obe rastu iz jajeta i ako su česte kiše boja šešira može da izbledi i tako dođe do zamene. Zamena se može javiti i ako berete mlade primerke koji se još nisu dobro razvili, pojašnjava Jelena Milošević.

Amanita caesarea, blagva jestiva
Amanita caesarea, blagva jestivafoto: Privatna arhiva

Zelena pupavka u 90% slučajeva izaziva smrtni ishod, a zatim slede druge vrste.

- Osim zelene pupavke, otrovne su Amanita muscaria, Amanita panterina, Amanita verna, Boletus satanas, Omphalotus olearius, Agaricus xantodermus, Cortinarius orleanus, Entoloma sinuatum, Galerina marginata, Gzromitra esculenta, Mycena rosea, Mycena pura, Hypholoma fasciculare, Paxilus involutus, Clitocybe dealbata. Najčešće trovanje je šampinjonima, Agaricus xantodermus, zatim Entolomom sinuatum, Omphalotusom olearisem i Amanitom phalloides jer su to velike robusne gljive koje svojim izgledom i veličinom privlače neiskusne poznavaoce gljiva da ih uberu, kaže za Espreso Jelena Milošević, sekretar i determinator MGSS.

Jelena Milošević
Jelena Miloševićfoto: Privatna arhiva

Sve ove navedene vrste gljiva mogu se pronaći u svim delovima naše zemlje, negde su zastupljenije, a negde ih ima manje. Kako ističu iz MGSS, u svakoj šumi je za njih pogodno tlo.

Simptomi trovanja

Simptomi trovanja razlikuju se od vrste pečurke koja je pojedena, a jedan od najčešćih simptoma je mučnina. Prvi znak je muka u želucu, ponekad povišena temperatura i znojenje.

- U zavisnosti od pečurke koju ste pojeli su i simptomi. Najčešći, prvi, simptomi su mučnine, povraćanje i dijareja, navodi potpredsednica MGSS.

Ukoliko dođe do trovanja obavezno je javljanje lekaru u najkraćem vremenskom roku.

- Tada treba izazvati povraćanje popiti kašiku sode u 2 dl vode, čašu slane vode i ponovo izazvati povraćanje, onda popiti aktivni ugalj ili cedevitu ili vitamin c i u najkraćem roku se javiti lekaru, kaže Jelena Milošević iz MGSS.

Kako prepoznati otrovne pečurke?

Ne postoji jednistvena karakteristika po kojoj se mogu prepoznati otrovne gljive

- Što se tiče prepoznavanja, moraju se znati bar osnovne stvari kako bi moglo nekom da se objasni, oni koji se konstantno edukuju je mnogo lakše jer svaki rod ima svoje karakteristike. Naš savet je da se edukuju i da ne sakupljaju gljive bez sertifikovanog vodiča, napominje potpredsednica MGSS Sunčica Jović.

Gljive se razlikuju od roda do roda, nekada je to miris, a nekada su druge karakteristike znak raspoznavanja.

- Oblik šešira, izgled stručka ili promena boje mesa prilikom povređivanja pečurke, sve zaista zavisi koja je gljiva u pitanju. Zato mi iz Mikološko-gljivarskog saveza Srbije apelujemo na sve početnike da se priključe nekom udruženju i bar osnovne stvari nauče uz iskusne gljivare a kasnije svako znanje se nadograđuje vrednim učenjem. Prvo ako se neka gljiva ne poznaje bere se svega nekoliko primeraka 2-3 da bi se na njima mogao uraditi presek i tako otkriti koja je to vrsta, zatim ne beru se stari devastirani primerci ili gljive koju je napala neka buđ, najčešće su napadnute belom ili žutom buđi, zatim gljive koje su neprijatnog mirisa, objašnjava Jelena Milošević.

Kako izgledaju te najotrovnije vrste gljiva u Srbiji?

Zelena pupavka

Zelena pupavka je najvažnija otrovnica koju svaki gljivar mora detaljno upoznati.

Ova gljiva izaziva najveći broj slučajeva trovanja koja se završavaju smrtnim ishodom. Šešir joj je gladak, bez krpica i veoma varijabilne boje, od zelene preko žučkaste pa do smeđe ali uvek sa jačom ili slabijom primesom zelene boje.

Listići, drška, prsten i ovojnica su joj beli ali drška često može imati zelene prelive. Zelena pupavka je gljiva vrlo karakterističnog izgleda i bilo bi za očekivati da su slučajevi zamene ove gljive sa nekom jestivom retki ali nije ni izbliza tako.

Prilično veliki broj jestivih vrsta se nalazi na spisku njenih dvojnica, piše na sajtu poljosfera.rs

Zelena pupavka
Zelena pupavkafoto: Privatna arhiva

Otrovni šampinjon

Kao što joj i samo ime kaže ovaj šampinjoj je otrovna gljiva. Gastrointestinalni sindrom ispolji se posle 15 minuta (ili mnogo ranije) do 8 sati. Praćen je mučninom, povraćanjem, dijarejom, bolovima u želucu, vrtoglavicom, usporenim radom srca...

Listići mlade gljive su boje mesa, a zrenjem gljive postaju smeđe. Drška je redovno zakrivljena, tanka, bela sa visećim belim prstenom i bulbom u bazi.

Agaricus xantodermus otrovni šampinjon
Agaricus xantodermus otrovni šampinjonfoto: Privatna arhiva

Zavodnica

Zavodnice manje- više rastu u zoni panjeva ili direktno na grančicama u većem broju. Često se meša sa jestivom lisičarkom.

Iako nije opasna po život preporučuje se da se ne konzumira. Može izazvati ozbiljne zdravstvene smetnje, čak i smrt. Klobuk ili šešir pečurke je još vrlo mlad ispupčen, ubrzo s jamicom, pa levkom. Kožica je debela, kao guma, blistava. Pušta narandžastu boju prilikom dodira, što je razlikuje od lisičarke.

Omphalotus olearius zavodnica
Omphalotus olearius zavodnicafoto: Privatna arhiva

Olovasta rudoliska

Olovasta rudoliska (Rhodophyllus lividus) otrovna vrsta gljive koja raste uglavnom kraj hrastova i bukava, većinom u travi. Raste u skupovima od 2-7 primeraka.

Meso je debelo, kompaktno, u dnu stručka većinom sumpornožuto (boje mladih listića), inače belo.

Svojim gastrointestinalnim otrovima jedna je od najtežih otrovnica iz te grupe, ali ne i smrtonosta. Prvi simptomi javljaju se između dvadeset minuta do četiri sata nakon jela, većinom kao povraćanje i dijareja, navodi se na Vikipediji.

Entoloma sinuatum olovasta rudoliska
Entoloma sinuatum olovasta rudoliskafoto: Privatna arhiva

(Espreso)


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.