ODLIČNO I UKUSNO
RADIONICA КOJA ODOLEVA VREMENU I ČUVA DUH TRADICIJE: „Кapa Rade” u Balkanskoj ulici
Radionicu je 1950. godine, osnovao Radoslav Stefanović u Balkanskoj 34.
Goran Milošević, majstor je i vlasnik radionice šešira „Кapa Rade”, koja odoleva vremenu i čuva duh tradicije u jednoj od ulica koja je bila simbol starih zanata - Balkanskoj.
Radionicu je 1950. godine, osnovao Radoslav Stefanović u Balkanskoj 34.
- Radnja kao radnja, ona je autentična, kako je tada osnovana, tako je ostao njen inventar unutra, kalupi, taj unutrašnji enterijer, to je sve autentično, čak je i fasada, koja nije obnovljena jedno stotinak godina na onoj zgradi i sve, bukvalno je autentično kao što je bilo pre 75 godina kad je osnovana radnja, tako da nije se nešto bog zna šta menjalo. Te pedesete godine kada je Rade otvorio tu radnju, iz priča tih starih majstora, tu je bilo samo 11 kapadžijskih radnji u Balkanskoj, od početka ulice do hotela Moskve. Pored njih su bili sarači, kišobrandžije, poslastičari, sve vrste zanata si u Balkanskoj u tom periodu mogao da pronađeš, kako je dolazilo do industrijalizacije, do otvaranja radnji, onda se sve to lagano gasilo, kaže Milošević.
On navodi da mu poznanici i prijatelji govore da „Кapa Rade”, drži Balkansku u životu, a da je za kvalitetan šešir najvažniji odabir dobrog materijala.
- Ako pričamo o zimskom šeširu, da bude ili sto posto vuna, ili kako mi zovemo zečija dlaka. Izaberemo prvo određeni materijal, model šešira, ti materijali se potapaju, ja ih lično, radim ih kao što su ih radili pre 100 i više godina, potapam u neke rastvore nekih lepkova, to se razvlači na neke drvene kalupe da se izvuče onaj obod, najbolje da se osuši prirodno, i onda pristupamo izradi šešira. Кalupiramo, ako hoćemo neki kalupirani model, ako hoćemo cilindar, imamo neke drvene kalupe gde to sve navlačimo, polucilindri, zavisi od modela. I kada dovedemo tu neku osnovnu formu, onda sečemo obode, stavljamo trake i to je neki da kažem ubrzani proces, objašnjava on.
Први пројекат на коме је радио је био филм о Орсону Велсу, као и за целу нашу продукцију, између осталих: „Грех њене мајке”, „Монтевидео”, „Турнеја”. У задње време доста ради за холивудску продукцију, јер они код нас снимају, где костимографи за потребе тих пројеката долазе за разне шешире и токице. Шешире и качкете је радио и за филм, у којем главну улогу игра Џони Деп, као и херцеговачке токице, које је носила Моника Белучи у остварењу „На млечном путу".
U njegovoj karijeri bilo je i puno anegdota.
- Ostalo mi je u sećanju tih 2001., 2002. godine, kada Ljuba Tadić, Stevo Žigon dođu kod nas da probaju kapu, šešir, i onda odigramo partiju šaha, i onda se skupe ljudi. U sećanju mi je ostalo kad je Petar Кralj koji je krenuo na snimanje, kupio kačket, seo u taksi, zaboravio kačket i vratio se drugim taksijem da kupi isti taj kačket jer mu treba na snimanju, prepričava majstor i vlasnik radnje „Кapa Rade”.
Što se tiče šešira radi sve modele, a svaki komad nastaje iz zanata, iskustva i pažnje prema detalju.
Dobar šešir nije samo deo kostima, on je deo priče o umeću i kreativnosti koja se neguje od pedesetih godina prošlog veka, a čiji je svedok sve vreme bio Beograd. Oko jednog zanata spontano su se okupljali ljudi, delile priče i uspomene. U tim trenucima se vidi koliko jedna radnja može da bude više od mesta kupovine, ona je deo grada, deo scene i simbol jednog vremena.
„Кapa Rade” je mesto koje ne čuva samo jedan zanat, već i duh ulice koja je nekada bila srce beogradskih majstora.
(Espreso)
Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!

