KOLAPS U AVGANISTANU ZBOG UGOVORA: Šta je Tramp obećao Talibanima?

Bivši američki predsednik Donald Tramp sada žestoko kritikuje Džoa Bajdena zbog haosa u Avganistanu, ali rekonstrukcija njegove privatne politike prema Talibanima razotkriva kako je zapravo došlo do vojne, političke, socijalne i humanitarne katastrofe. Greška je pak predsednika Bajdena politika kontinuiteta tj. poštovanje Trampovih dogovora.

Ključni je stoga problem prema mišljenju Kori Šejk eksperta za spoljnu politiku koja je radila za američki National Security Council i State Department u administraciji Džordža Buša, u tome što su ključne odluke u Avganistanu praktično donesene bez konsultacija sa Kongresom; sprovođena je volja dva predsednika; Trampa pa sad Bajdena. Pri tome treba voditi računa kako su pojedini delovi dogovora s Talibanima toliko kontroverzni da su male šanse kako bi tako nešto moglo proći kroz Kongres, najvažnije političko telo američkog demokratskog sistema, piše hrvatski "Jutarnji list".

Donosimo ključne elemente bizarnog dogovora Trampa s talibanima koje je Bajden slepo sledio. Taj sporazum svojevremeno su slavile međunarodne institucije kao istorijski mirovni sporazum.

S obzirom na to da se Tramp zalagao za napuštanje Avganistana još u 2011. godini bilo je potpuno očekivano da će po dolasku u Belu kuću krenuti u realizaciju te političke ideje. Nije uživao podršku Pentagona za brzi izlazak te je nestrpljivo tražio dogovor s drugom stranom u sukobu, a za sebe je, naravno, mislio da je rođeni mirotvorac.

Nije problem u tome što je Tramp svoju administraciju okrenuo prema pokušaju diplomatskog dogovora, nego u tome što se taj dogovor trebao sklopiti s terorističkom organizacijom. Time se svetska sila, koja je pretendirala da štiti svetski poredak, uplela u pregovore na način koji je talibanima dao priliku manipulisati sa najjačim silama na svetu.

Šta je Tramp obećao talibanima

Trump se dogovorio s Talibanima da koalicijske snage napuste Afganistan za samo 14 meseci te da prekinu vojnu pomoć avganistanskoj vojsci i sigurnosnim snagama. Tramp je čak obećao Talibanima da se više neće mešati u unutrašnja pitanja Avganistana. Da bi stvar bila gora, Trump je na zahtev Talibana naterao Avganistan da oslobodi iz zatvora 5000 Talibana. Prema sporazumu, pušteno je i 1000 talibanskih zarobljenika, ali pak se radilo o omjeru 5:1.

Najšokantnije je to što za američke saveznike u Avganistanu nije u dogovoru s Talibanima osigurao ništa bitno. Talibani su i dalje slobodno mogli da oružano napadaju avganistansku vladu, njena tela, vojsku i policiju. Drugim rečima, dogovor je Talibanima bio zeleno svetlo za nastavak nasilja prema svima drugima osim prema Sjedinjenim državama odnosno koalicijskim snagama. Talibani su stoga nastavili s terorisanjem, pa i ubijanjem, civila, što dogovor Donalda Trumpa nije prepoznavao kao ozbiljno kršenje sporazuma.

Dogovor s Talibanima predvidio je njihovu obavezu sprečavanja Al Kaide i drugih terorističkih organizacija da ugroze sigurnost koalicijskih snaga, ali je nakon bombaškog napada u Kabulu postalo jasno kako je to možda nešto najgluplje što su Sjedinjene države potpisale u svovoj dugoj diplomatskoj istoriji. Zašto bi se od Talibana – koji su u osnovi organizovani kao teroristička organizacija – očekivalo da kontrolišu druge terorističke organizacije te da dođu u poziciju da oni osiguravaju američku sigurnost?

'Vratićemo se'?

Treba dodati kako je Tramp ipak, slaveći sporazum s Talibanima, u jednom trenutku izjavio: - Ako se dogode loše stvari, vratićemo se nazad sa snagom koju niko nije video. Bilo bi zanimljivo videti da li bi Trump zaista reagovao kako je obećao da je bio predsednik u trenutku preuzimanja Kabula, ali sada je to nebitno. Predsednik Bajden nije video problem u tome što se dogodilo nešto loše u finalnim danima realizacije "mirovnog sporazuma" s Talibanima, nego je i dalje insistirao na njegovu sprovođenju.

Bivši Trampov savjetnik za nacionalnu sigurnost Mekmaster opisao je dogovor s Talibanima ovim rečima:

- Naš državni sekretar potpisao je ugovor o predaji Talibanima. Ovaj kolaps vezan je za kapitulaciju 2020. godine. Talibani nas nisu pobedili. Mi smo porazili sami sebe.

Potencijalna kandidatkinja za američku ambasadorku Niki Hejli uporedila je dogovor s Talibanima s "ugovorom s đavolom“. U izjavama na CBS-u pomalo je relativizirala svoje izjave, ali ne previše:

- Postoje vreme kada morate pregovarati sa đavolom, ali sa đavolom pregovarate sa pozicija snage. Ne progovarate sa tačke slabosti. Mi doslovno sada nemamo situaciju kakvu bi trebali imati sa talibanima.

Službeno je Republikanski nacionalni komitet slavio Trumpov lični dogovor sa talibanskim vođama kao "istorijski mirovni sporazum", ali se čini da će njegovi detalji nužno moraju pre proći detaljniju političku proveru nego, na primer nuklearni dogovor Obamine administracije s Iranom.

Ko donosi odluke?

S obzirom da i Trump i Biden o povlačenju iz Avganistana u suštini imaju isto mišljenje, u Sjedinjenim državama sve više postaje jasno kako im strateške diplomatske pa i vojne odluke previše zavise o ličnim osobinama predsednika. U Sjedinjenim državama je na primer moguće da predsednik iskoristi ranije odobreno finansiranje za određene svrhe, za nešto treće, ako ta sredstava neće biti iskorištena. Tako je Trump našao novac za izgradnju zida koji je trebao da spriječi ulazak imigranata. Što ako u novoj strategiji fokusa na Kinu predsednik učini nešto što će izazvati daleko veću opasnost nego ono što se zbiva u Avganistanu, a i to učini bez odobrenja Kongresa?

Jedno od najosjetljivijih pitanja današnjice je treba li pravo potpisivanja ugovora sa stranim silama, državama, institucijama ili terorističkim organizacijama ostati u rukama američkog predsednika, ili bi nešto tako važno trebalo proći glasanje u Kongresu? Kakve su šanse da bi u američkom Kongresu bez političke bure prošao dogovor prema kojem Talibani i dalje imaju pravo da ubijaju civile i napadaju avganistanske vlasti? Uz to, kako bi u Kongresu prošao dogovor koji bi mogao omogućiti talibanima da tretiraju žene kao što su ih tretirali dok su ranije bili na vlasti? Kako bi se, ponovimo, pred Kongresom objasnilo da službene avganistanske vlasti, američki saveznici, zapravo nisu zaštićeni sporazumom?

Glasovi kritike neposredno nakon potpisivanja sporazuma najviše su dolazili od aktivistkinja koje su se sećale života pod Talibanima.

- Danas je mračan dan, i dok gledam potpisivanje sporazuma, imam loš osećaj kako će to rezltovati povratkom Talibana na vlast a ne mirom - izjavila je proročanski aktivistkinja Zahra Huseini neposredno nakon što su američki specijalni izaslanik Halid i politički šef Talibana mula Abdul Baradar pred američkim državnim sekretarom Majkom Pompeom kao svedokom potpisali sporazum.

Pregovori u Dohi

Zanimljivo je kako još prilikom potpisivanja talibanski predstavnik nije uopšte govorio o zajedničkoj novoj vlasti u Afganistanu nego je jasno poručio:

- Nadam se da će nakon povlačenja svih stranih sila iz Afganistana pod islamskim režimom avganistanska nacija odahnuti u novom prosperitetnijem životu.

Dodajmo kako je Katar bio domaćin talibanskim vođama još od 2011. te su u toj zemlji vođeni pregovori. Talibani su tamo u 2013. čak otvorili službeni ured, ali su ga zatvorili iste godine zbog razmirica oko zastava. Razgovori su se ubrzali u 2018. godini, ali uz insistiranje militanata da se iz pregovora isključe predstavnici službenih avganistanskih vlasti jer su "američke lutke". Celo vreme pregovora talibani nisu poštovali zahteve da prestanu s nasiljem, ali su pregovori zaustavljani jedino u slučaju smrti američkih vojnika.

U osnovi je dogovor s Talibanima vojno i politički išao na ruku – talibanima. Dobili su kredibilitet jer pregovaraju s najmoćnijom vojnom silom na svetu, a obećano im je da će u prvih 135 dana od potpisivanja Sjedinjene države smanjiti svoje trupe za 8600 vojnika.

Na kraju je, zbog pogrešnih obaveštajnih procena, "mirovni sporazum" rezultovao predajom velikih količina američkog naoružanja, opreme i vozila talibanima te terorom tih verskih ekstremista nad stanovnicima Avganistana.

(Espreso / Blic)