HRVATI, SRBI I SLOVENCI SE PRISEĆAJU STARIH DANA! Šta ljudi zaista misle o MRŽNJI koja vlada između nas i Hrvata?

Tema jugoslovenstva nije mrtva na prostoru bivše SFRJ, otvorena je i o njoj će se još mnogo razgovarati, s tim da se na nju različito gleda iz Hrvatske, Slovenije ili Srbije, smatraju istoričari, učesnici tribine "Ujedinjenje Jugoslavije 1. decembra 1918: od nade do tragedije".

Održana u organizaciji Srpskog privrednog društva Privrednik u Zagrebu, jučerašnja tribina je okupila istoričare iz Slovenije, Hrvatske i Srbije, profesore Bojana Balkoveca, Branimira Jankovića i Predraga Markovića, koji su saglasni da je tema jugoslovenstva kompleksna, kao i da je nasleđe Jugoslavije možda najživlje u oblasti kulture i pop kulture, gde 30 godina od njenog raspada i dalje postoje određeni sentimenti koji se prelivaju preko granica zemalja bivše države.

Profesor Janković sa Univerziteta u Zagrebu se slaže da u Hrvatskoj ima mnogo animoziteta prema nekadašnjoj zajedničkoj državi i to tumači kao posledicu ratnog i poratnog iskustva iz Drugog svetskog rata, rata 90-tih, ali i, kako kaže, suzbijanja hrvatske ideje za stvaranje samostalne države.

Prema njegovim rečima, suština hrvatskog nacionalizma je nastala nasuprot ideji jugoslovenstva.

U Hrvatskoj je, objašnjava Janković, jugoslovenski identitet najviše prihvaćen kao nadnacionalni, kao krovni pojam, ali ne onaj koji, kako kaže, poništava hrvatski identitet.

Za profesora Markovića jugosovenstvo kao u svim komplikovanim odnosima ima različite sadržaje za različite narode.

On ističe da je za Slovence i Hrvate jugoslovenstvo bilo "dodati identitet", dok kod Srba nije bilo razlike između jugoslovenstva i srpstva.

Hrvati i Slovenci, precizira Marković, su imali snažno osećanje sopstvenog identiteta, a jugoslovenstvo im je bilo nešto kao što im je, na primer, danas evropejstvo.

Profesor Balkovec kaže da je u Sloveniji situacija slična kao u Hrvatskoj.

U Sloveniji je, dodaje, jugoslovenstvo bilo prihvaćeno, iako je realno prema popisu stanovništva iz ranijeg perioda u toj državi bilo malo onih koji su se izjašnjavali kao Jugosloveni.

Prema rečima Balkoveca, u Sloveniji je osećaj nacionalne pripadnosti bio jači od jugoslovenstva i zbog jezičke razlike, iako se, podsetio je, u slovenačkim školama dugo nakon raspada Jugoslavije učio predmet srpsko-hrvatski jezik, što nije bio slučaj u drugim državama nastalim raspadom SFRJ.

Govoreći o budućnosti regiona Marković smatra da će demografski kolaps, osim u Sloveniji, imati dobre posledice jer će obesmisliti nacionalizam i neće, kaže, imati ko da se bori za nacionalni prostor.

Može se dogoditi, navodi, da će potomcima, onih najambicioznijih boraca za identitet, ime i jezik, koji će se rađati u Kanadi ili Švedskoj biti svejedno, jer neće ni govoriti tim jezikom.

Balkovec je za primer uzeo svoje studente, koji identitetsko pitanje bivše države, današnje Slovenije ili nekog budućeg posla koji će raditi u Dablinu ili Berlinu doživljavaju bez emotivnog žara.

A, ako postoje izuzeci, a postoje, onda su to, dodaje, lični afiniteti.

O pitanju mogućeg civilizovanog suživota između Hrvata i Srba, uz dijalog u nekom budućem vremenu, Janković smatra da je stalno traženje neprijatelja, jednih ii drugih, nacionalizama, potpuno bespredmetno.

Nada se, ističe, da će prevagnuti procesi koji idu međusobnom razumevanju i dijalogu, kao što je sa srpskom zajednicom u Hrvatskoj već napravljen određeni iskorak.

Razgovor gluvih, kaže Janković, više nije moguć, a čini se, ističe, da je većina tzv. običnih ljudi svesno da stanje produbljivanja napetosti i držanja država u ratnom stanju nije više održivo.

Bonus video:

(Espreso.co.rs/Tanjug)