POSLEDNJA EVROPSKA DIKTATURA: Smrtna kazna se u BELORUSIJI izvršava na jeziv način!
Foto: EPA

mračna strana evrope

POSLEDNJA EVROPSKA DIKTATURA: Smrtna kazna se u BELORUSIJI izvršava na jeziv način!

Cela procedura traje oko dva minuta. Rodbinu pogubljenih obaveste tek nakon nekoliko nedelja, pa čak i meseci...

Objavljeno:

Belorusiju mnogi danas nazivaju "poslednjom evropskom diktaturom", između ostalog zbog toga što je to jedina zemlja u Evropi koja i dalje ima smrtnu kaznu.

Osuđenike na smrtnu kaznu pogubljuje se metkom u glavu. Od 1991. na taj je način smaknuto više od 300 ljudi. "Amnesti Intenašnl" broji dvojicu pogubljenih prošle godine , a veruje se da najmanje šestorica sada čekaju smrt. (Prema beloruskim zakonima, žene ne mogu biti osuđene na smrt.)

Osuđene na smrt drže u jednoj od ćelija u podrumu zatvora koji se nalazi u delomično razrušenoj zgradi dvorca iz 19. veka u središtu Minska.

Tamo na njima vrše "psihološki pritisak" i često koriste "mučenje i drugi okrutan, nehuman i ponižavajući tretman", kako stoji u izveštaju iz 2016. lokalne organizacije za ljudska prava Viasna.

Ceo postupak je zavijen tajnom jer aktivisti i novinari vrlo retko dobijaju pristup osuđenicima.

Zatvorenici ne smeju da legnu ili sednu na svoje krevete van vremena koje je predviđeno za spavanje, pa većinu svojih poslednjih dana provode hodajući po ćeliji. Čak se često ne poštuje ni njhovo pravo da šalju i primaju pisma.

- Uslovi su zapanjujući - ophode se prema njima kao da su već mrtvi - kazala je za BBC aktivistkinja "Amnesti Internešnala" Aiša Jang.

Genadi Jakovitski živeo je u gradu Vilejka, oko 100 kilometara udaljenog od Minska, kad je optužen za ubistvo svoje 35-godišnje partnerke u njihovom stanu nakon dva dana alkoholisanja sa prijateljima u julu 2015.

Navodno su se posvađali, on je udario šakom nekoliko puta i zatim su otišli svako u svoju sobu. Jankovski je zaspao, a kada se probudio našao ju je mrtvu, sa slomljenom vilicom i delimično golu. Obukao ju je u odeću na kojoj je opazio nepoznate mrlje krvi, a zatim pozvao policiju. Nakon tri dana je uhapšen.

Aktivisti govore kako je tokom ispitivanja bio podvrgnut psihološkom pritisku, a ljudi koji su bili u stanu u vreme događaja davali su kontradiktorna svedočenja. Jedan od svedoka čak se pijan pojavio na sudu, a kasnije su rekli da se ničeg ne mogu setiti.

Njegova ćerka tvrdi da nije bilo nikakvih dokaza, ali su ga svejedno osudili na smrt, pri čemu je "glavni dokaz" bila činjenica da je Jakovitski već bio osuđen na smrt zbog ubistva 1989, ali mu je ta kazna bila pretvorena u 15-godišnju zatvorsku kaznu.

Stoga su ga u junu 2016. osudili na smrtnu kaznu, iako je poricao ubistvo.

Tokom deset meseci bio je zatvoren u ćeliji bez sunčevog svetla, a veštačko svetlo bilo je neprestano upaljeno, čak i dok je spavao. U strogoj izolaciji, bio mu je zabranjen svaki izlazak na otvoreno. Osim advokata, smeli su ga posetiti samo članovi najuže porodice,i to jednom mesečno.

Na dan pogubljenja zatvorenicima javni tužilac kaže da je odbijena njihova molba za predsedničkim oprostom. Zatim im povezom zavežu oči i odvedu ih u posebnu sobu u koju može ući samo tužilac. Osuđenike tamo prisile da kleknu i upucaju ih u glavu.

Cela procedura traje oko dva minuta. Rodbinu pogubljenih obaveste tek nakon nekoliko nedelja, pa čak i meseci. U nekim slučajevima, porodica pogubljenog sazna za smrt tek kada dobiju poštom kutiju s ličnim predmetima ubijenog.

Porodica nikada ne dobije telo pogubljenog, a mesto na kojem se nalaze posmrtni ostaci ostaje državna tajna, iako to predstavlja očito kršenje ljudskih prava i zatvorenika i njegove porodice.Posebni izvestitelj UN-a Miklos Harascti kazao je 2017. da takva praksa predstavlja torturu.

Belorusi su se na referendumu 1996. izjasnili protiv ukidanja smrtne kazne, i to čak 80% njih, ali tom rezultatu referenduma van Belorusije malo ko veruje, kao i rezultatima ostalih glasanja u zemlji gde je Aleksandar Lukašenko na vlasti neprestano od 1994. godine.

Genadi Jakovitski se putem advokata žalio na presudu i ukazivao da suđenje nije bilo pravedno, te da uopšte nije uzeta u obzir krv neutvrđenog porekla, pronađena ispod noktiju žrtve.

Svejedno, pogubljen je u januaru 2016., s 49 godina.

Mesec dana nakon smaknuća njegova porodica primila pismo s potvrdom da je kazna izvršena. Njegova ćerka Aleksandra nije dobila ništa od njegovih ličnih stvari i nije mogla ni da vidi njegovo telo. Aleksandra se sada aktivno bavi kampanjom protiv smrtne kazne u Belorusiji, prenosi BBC.

BONUS VIDEO:

(Espreso.co.rs/Jutarnji.hr)


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.