VAŽNO
HITNO SE OGLASILA NASA, IZDATO URGENTNO UPOZORENJE! Ovo nekontrolisano juri ka nam, SRUŠIĆE SE SVOM SILOM SUTRA!
Prema najnovijem zvaničnom saopštenju NASA, objavljenom 2. novembra 2026. godine, očekuje se da će teleskop Swift ući u Zemljinu atmosferu u sredu, 4. novembra, oko 9.30 časova po srednjoevropskom vremenu
Američka svemirska agencija NASA potvrdila je da će njen svemirski teleskop Swift, težak približno 1.500 kilograma, uskoro nekontrolisano ući u Zemljinu atmosferu. Posle gotovo 22 godine provedene u orbiti, naučna misija ovog observatorijskog satelita definitivno je završena, a pokušaj da se spase završio se neuspehom. Stručnjaci upozoravaju da pojedini delovi teleskopa mogu preživeti prolazak kroz atmosferu i stići do Zemljine površine.
Prema najnovijem zvaničnom saopštenju NASA, objavljenom 2. novembra 2026. godine, očekuje se da će teleskop Swift ući u Zemljinu atmosferu u sredu, 4. novembra, oko 9.30 časova po srednjoevropskom vremenu.
Ipak, američke Svemirske snage, koje prate njegovo kretanje, naglašavaju da postoji mogućnost odstupanja od približno 11 sati. Zbog toga je konačno vreme ulaska u atmosferu i dalje neizvesno.
Još veća nepoznanica jeste mesto na kojem bi mogli da završe delovi teleskopa koji eventualno prežive izuzetno visoke temperature.
Pokušali su da spasu teleskop, ali je misija propala
NASA je mesecima pokušavala da spreči prerani završetak misije koja je dala izuzetno važne rezultate u istraživanju svemira.
Za spasavanje teleskopa angažovana je američka kompanija Katalyst Space, koja je razvila specijalnu robotsku letelicu pod nazivom LINK.
Plan je bio da se LINK približi teleskopu Swift, uhvati ga pomoću tri robotske ruke i podigne na veću visinu, gde bi mogao da nastavi naučna posmatranja.
Robotska letelica lansirana je 3. jula 2026. godine, ali su se tokom misije pojavili ozbiljni tehnički problemi.
Zbog kvara na sistemima za kontrolu orijentacije, LINK je počeo nekontrolisano da se okreće. Inženjeri su uspeli delimično da povrate kontrolu, ali je za stabilizaciju letelice potrošena značajna količina goriva.
Iako se približila Swiftu na svega 12 do 15 kilometara, letelica nije imala dovoljno goriva da bezbedno obavi planirano hvatanje i podizanje teleskopa.
NASA i kompanija Katalyst Space zato su u avgustu odustale od operacije spasavanja.
LINK je svoju misiju završio 25. septembra, kada je ponovo ušao u Zemljinu atmosferu, dok je Swift nastavio da gubi visinu.
Sunčeva aktivnost ubrzala pad teleskopa
Jedan od glavnih razloga ubrzanog spuštanja Swifta jeste povećana aktivnost Sunca.
Naime, kada je Sunce aktivnije, dolazi do zagrevanja i širenja gornjih slojeva Zemljine atmosfere. To povećava otpor koji deluje na satelite u niskoj Zemljinoj orbiti.
Iako na tim visinama atmosfera izuzetno retka, njeno dejstvo je dovoljno da tokom vremena usporava svemirske letelice i postepeno smanjuje visinu njihove orbite.
Swift nije imao sopstveni pogonski sistem kojim bi mogao da nadoknadi gubitak visine.
Poslednje naučno posmatranje obavio je 20. oktobra, kada se nalazio na približno 275 kilometara iznad Zemljine površine.
Na toj visini otpor atmosfere postao je prevelik da bi instrumenti mogli stabilno da prate svoje ciljeve u svemiru. Teleskop je prešao u bezbednosni režim rada, a operativni tim potom je izdao komandu kojom je njegova misija završena.
Gde će pasti delovi teleskopa i postoji li opasnost za ljude?
Prema procenama NASA, najveći deo teleskopa trebalo bi da izgori i raspadne se prilikom prolaska kroz atmosferu.
Međutim, nije isključeno da pojedine komponente stignu do površine planete.
Među njima bi mogli da budu delovi izrađeni od volframa, metala poznatog po izuzetno visokoj temperaturi topljenja, kao i pojedini elementi teleskopskih ogledala.
Stručnjaci smatraju da je najverovatnije da će ostaci, ukoliko ih bude, završiti u okeanu, ali to za sada nije moguće potvrditi.
Zbog karakteristika Swiftove orbite, potencijalna zona ulaska u atmosferu ograničena je na pojas između 20,6 stepeni severne i 20,6 stepeni južne geografske širine.
To obuhvata delove Afrike, Australije, Azije, Srednje i Južne Amerike, kao i ogromne okeanske površine.
Srbija se ne nalazi u ovom pojasu, tako da se ne očekuje da delovi teleskopa padnu na njenu teritoriju.
NASA procenjuje da je verovatnoća da preživeli ostaci povrede nekoga na Zemlji približno jedan prema 2.100. Reč je o proceni ukupnog rizika od ovog događaja, a ne o verovatnoći da određena osoba bude povređena.
Agencija zajedno sa američkim Svemirskim snagama nastavlja da prati kretanje teleskopa i ažurira proračune njegovog ulaska u atmosferu.
Gotovo 22 godine istraživao najmoćnije eksplozije u svemiru
Swift je lansiran 20. novembra 2004. godine sa Floride, a njegova prvobitna misija trebalo je da traje samo dve godine.
Međutim, teleskop je ostao aktivan gotovo 22 godine, odnosno više od deset puta duže nego što je prvobitno bilo planirano.
Njegov glavni zadatak bilo je proučavanje izuzetno snažnih kosmičkih eksplozija poznatih kao izboji gama-zračenja.
Reč je o nekim od najenergetskijih pojava u svemiru, koje mogu nastati prilikom kolapsa masivnih zvezda ili spajanja neutronskih zvezda.
Jedna od posebnih sposobnosti Swifta bila je mogućnost da brzo registruje takve događaje, odredi njihov položaj i usmeri instrumente kako bi prikupio dodatne podatke.
Tokom svoje misije zabeležio je više od 2.000 izboja gama-zračenja i proučavao više od 1.400 eksplozija supernova.
Posmatrao je i crne rupe, aktivne galaksije, komete i asteroide, a podaci prikupljeni njegovim instrumentima doprineli su nastanku približno 7.000 naučnih radova.
Posebno važnu ulogu imao je u upozoravanju drugih opservatorija na kratkotrajne svemirske događaje, omogućavajući naučnicima da ih detaljnije istraže dok su još bili vidljivi.
Kraj jedne od najuspešnijih NASA misija
Iako spasavanje Swifta nije uspelo, NASA ističe da je misija ostavila ogromno naučno nasleđe.
Podaci prikupljeni tokom prethodne dve decenije nastaviće da se koriste u astronomskim istraživanjima, čak i nakon što teleskop prestane da postoji.
Istovremeno, neuspešni pokušaj spasavanja pružio je iskustvo u razvoju tehnologija koje bi u budućnosti mogle da omogućavaju popravku i produžavanje radnog veka satelita direktno u svemiru.
Dok se stručnjaci pripremaju za njegov konačni ulazak u atmosferu, jedno je izvesno: teleskop koji je trebalo da istražuje svemir samo dve godine iza sebe ostavlja gotovo 22 godine značajnih otkrića.
Njegov završetak neće označiti kraj naučnog rada zasnovanog na njegovim podacima, već početak novog poglavlja u njihovom proučavanju.
Bonus video:
(Espreso/ Nova/ Milorad Milovanović/ Prenela: T.M.)
Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!





