LEGENDARNA JUGOSLOVENSKA VODITELJKA DOBILA KORONU! Ima 92 godine, ovo je veoma OPASNO za nju!

Legendarna televizijska sportska novinarka Milka Babović u utorak je proslavila 92. rođendan, no on joj neće ostati u sećanju kao lep. Zbog zdravstvenih tegoba, uobičajenih boljki karakterističnih za osobe njenih godina, hospitalizirana je pre 15-ak dana - a dan nakon rođendana prebačena u Kliničku bolnicu Dubrava.

Uprkos godinama, ova vrlo vitalna i još lucidna doajenka hrvatskog sportskog novinarstva zaražena je koronavirusom. Iako u svakom smislu s obzirom na godište spada u najrizičniju grupu, insajderske informacije iz "covid-bolnice" govore da se gospođa Milka dobro nosi s bolešću koja u poslednje vreme napada nesmetanom žestinom.

S nadom da će zaista biti tako, u njenoj borbi s opakom bolešću "na daljinu" uz nju će biti mnogi znani i neznani, svi oni koji su uz njen topao glas odrastali u svetu sporta koji je tako emitivno i s puno ljubavi komentiarisala.

"Milka Babović, hrvatska atletičarka, novinarka i televizijska komentatorka (Skoplje, 27. X. 1928), od 1951. članica zagrebačkog ASD Mladost, dugogodišnja atletska reprezentativka u disciplinama šprinta (100 m), trčanju na 80 metara prepone i u štafetama, višestruka prvakinja i rekorderka Jugoslavije. Pobedila je na studentskom prvenstvu sveta 1953. i 1957. u trčanju na 80 m prepone. U anketi Sportskih novosti 1953. i 1957. proglašena najboljom sporttiskinjom Jugoslavije. Sportskim novinarstvom bavi se od 1949., na RTV-u Zagreb bila je među osnivačima sportske redakcije te dugogodišnja urednica i komentatorka."

Ova štura odrednica zapisana na stranicama Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža samo površno nešto govori o osobi uz čiji su glas s TV ekrana odrastale generacije. Činila je to ona na toliko svojstven način da je postala jedan od televizijskih zaštitnih znakova. Da je stala samo na sportskim dosezima, bilo bi dovoljno za jedan bogati životopis, no, Milka Babović vodila je "dvostruki život" i bila jednako uspešna, ako ne i uspješnija, kao sportska novinarka.

Omiljena tv ličnost

"Od 1957. na RTZ-u; prva sportska TV reporterka u Hrvatskoj, jedna od osnivača sportske redakcije i njen prvi urednik, uz prekid od četiri godine, do 1975. Više godina uređivala je emisiju 'Telesport'. Zbog specifičnog komentarisanja, prenosi konkurenciju u umetničkom klizanju nakon njenog odlaska u prenziju nikad više nisu bili isti. Više je godina bila predsjednica sekcije sportskih novinara HND-a, u dva mandata bila je članica Jugoslavenskog olimpijskog odbora. Nakon umirovljenja novu veliku popularnost kod TV publike stekla je kao članica ocjenjivačkoga suda zabavne emisije 'Ples sa zvezdama'. Dobitnica je više nagrada, među ostalima nagrade Zlatno pero HND-a 1974., Nagrade Grada Zagreba 1977. te Državne nagrade Franjo Bučar 2014."

Zaista dovoljno za dve bogate biografije. Proslavljena novinarka, komentatorka i bivša atletičarka, velika kosmopolitkinja rođena je u Skoplju, školu je pohađala u Sarajevu, živjela je i u Rumi i Beogradu, da bi se na kraju skrasila u Zagrebu u kojem je 1949. bila jedna od onih koji su stvarali sportski program Hrvatske televizije, nekadašnje Radiotelevizije Zagreb.

U intervju koji je nedavno dala jednim hrvatskim dnevnim novinama gospođa Milka dala je svoj pogled na svet:

- Ja sam hrvatska sportašica iako su mi to neki zbog porijekla osporavali. Moji su korijeni odsvud, otac mi je bio Crnogorac, majka srijemska Njemica koja je djetinjstvo provela u Francuskoj. Očev otac, moj djed, ratovao je s Turcima pod Skadrom, djed po majci je bio austrougarski oficir koji je službovao u Zagrebu. Oca su ustaše tijekom Drugog svjetskog rata odvele u zarobljeništvo, nas su protjerali. Unatoč svemu, nikad mi na pamet nije palo da su to učinili Hrvati, učinili su to "radikalni ljudi" kakvih, nažalost, ima uvijek i ima ih svugdje. Svašta smo kao obitelj prošli, ali to nikad nisam pripisivala ljudima određene nacionalnosti. Kako bih i mogla biti, kad ni sama nisam niti jedne određene narodnosti.

Preživela nalet auta

S pravom i danas mnogi ističu da je Milka Babović bila ponajbolji sportski komentator u bivšoj državi, uz pozdrav Mladena Delića ili Borisa Mutića. Nije ni čudo jer je, kao i ostali spomenuti novinari odrastala uz mentorsku palicu neponovljivog Hrvoja Macanovića. Učila je i profesionalno stasala uz Žarka Susića, jednog od najboljih sportskih novinara uopće, za kojeg je bila udana.

Poslednjih se godina gospođa Milka poprilično povukla iz javnosti, samo je retko izlazila iz kuće i samo sebi svojstvenom skromnošću odbijala pomoć najbližih prijatelja, čak i porodice - sestre, brata, nećaka... koji su joj ponekad savetovali da ode u neku od ustanova za starije i nemoćne osobe, a što je ona odbijala i inzistirala da unatoč svemu ostane samostalna kakva je oduviek i bila formirajući se u tipičnom muškom svetu sportskog novinarstva.

Ne tako davno, također, gospođu Babović je na pješačkom prijelazu udario automobil, na sreću, bez težih posljedica:

- Ipak sam ja stara sportašica, znam kako se pada - kroz smeh je komentirala.

Borbeni duh

Godine nose svoje, ma kako čovjek vitalan bio, te gospođa Babović ima ozbiljnih komplikacije s vidom, što joj je danas najveći problem, prava "rak-rana". Sve je i dalje zanima i sve prati, iako već dve godine ne može gledati televiziju, ne može ni čitati. Uprkos tome, zadržala je dobro raspoloženje, svima koji je znaju i dalje puna oduševljenja priča o starim vremenima. Živi skromno, penzionerski, okružena knjigama, isečcima iz novina, uspomenama. Ali i brojnim istinskim prijateljima. Jedan od njih je njen nekadašnji kolega, takođe sportski komentator, Jura Ozmec:

- Volim se smatrati njenim prijateljem i ona me takvim smatra. Bila mi je jedna od mentorki na mojem profesionalnom putu. Koliko mi obaveze dopuštaju, u kontaktu sam s njom, odlazim joj povremeno u posjet. Milka uopće ne djeluje starački, "borbeni sportski duh" ostao je živ u njoj. Iako je operirala mrenu na oku, vid joj je sačuvan samo 20 posto i to joj je nešto najstrašnije. Donedavno je pisala za časopis Olimp pod patronatom Hrvatskog olimpijskog odbora, surađivala je i s časopisom Zagreb moj grad, naprosto nije htjela stati i trudila se biti onako živa i aktivna kakva je oduvek bila.

Ozmec je dodao da su veliku brigu o gospođi Babović iskazali i u HOO-u, predsednik Zlatko Mateša takođe je "asistirao" u pronalaženju adekvatnog smeštaja koji bi joj olakšao život, ali ni njegov "autoritet" nije mogao promeniti njenu odluku.

- Svesrdnu pomoć nudila je i predsednica Hrvatskog klizačkog saveza Morana Paliković Gruden, dopredsednica HOO-a i predsednica HOO-ove Komisije za ravnopravnost spolova u sportu. U poslednje vreme, a posebno sada kad je u celu priču upao covid, i meni se javljaju mnogi ljudi, znani i neznani i svi bi hteli pomoći našoj Milki. Sve to takođe govori koliko je ona značila onim nešto starijima koji su odrastali uz njene komentare.

Posebna je "sorta" ta naša Milka Babović. Što drugo reći osim - nadamo se da će se uspešno othrvati virusu te da će nakon toga za nijansu zatomiti ponos, dopustiti onima koji je vole da joj pomognu i da će - zašto ne - "With a little help from my friends" - "doživeti stotu"... Sretno, Milka - pokaži još jednom koliko si veliki borac!

Bonus video:

(Espreso.co.rs/Jutarnji hr)