VEDRANA RUDAN JE BRUTALNO REAGOVALA NA OPASKU VODITELJA HRT-A O SRBIJI! Uhvatila ga na VOLEJ: "ČOVEK VOLI DA GA..."
Foto: Printscreen/Youtube/Nedjeljom u 2

MOMENTALNO GA SASEKLA

VEDRANA RUDAN JE BRUTALNO REAGOVALA NA OPASKU VODITELJA HRT-A O SRBIJI! Uhvatila ga na VOLEJ: "ČOVEK VOLI DA GA..."

Vedrana je u svom poslednjem televizijskom intervjuu pričala o Srbiji

Objavljeno:
Dodajte Espreso u vaš Google izbor

Hrvatska književnica, Vedrana Rudan, umrla je u 77. godini nakon duge bolesti.

Vedrana je u svom poslednjem televizijskom intervjuu pričala o Srbiji, te se prisetila da je pre više od dve decenije prvi put bila ovde.

- U Srbiji sam zaista zvezda. Apsolutna. Drago mi je zbog toga. Čovek voli da ga cene bilo gde - rekla je Vedrana.

- Pa makar i u Srbiji! - ubacio se voditelj HRT Aleksandar Stanković, a njegova rečenica joj se nije dopala.

- Nije to "makar i u Srbiji"! Ja Srbiju volim! To je meni zemlja draga. Još od kad sam prvi put ušla u nju, još 2002. godine, taj narod je mene prihvatio, meni su dragi - jasna je bila Vedrana u poslednjem intervjuu koji je dala prošle godine.

Kako je Vedrana Rudan govorila o Srbima i Hrvatima

Vedrana Rudan često je bila gost na srpskim televizijama. Svojevremeno je gostovala u emisiji "Jedan dobar dan", i to baš 8. marta, gde je pričala o Danu ženu, ali i o Srbima i Hrvatima.

"Ja volim ovaj praznik (8. mart, prim.aut), jer živim u svetu gde se žene uglavnom ubijaju, a danas se slavi. Žalosno je što na ovaj dan moramo po 100. put govoriti o ratu, ali mi Srbi i Hrvati nikako da se maknemo od te odvratne teme. To je i tema moje knjige. Međutim, ja sam se zaista nadala da će to tada prestati biti tema, ali čim krenu izbori, mi smo vama neprijatelji, vi ste nama neprijatelji, i tako u krug. Meni je to dosadilo", rekla je Vedrana Rudan.

POGLEDAJTE I - "TATA MI JE REKAO DA IMAŠ RAK I DA ĆEŠ UMRETI" Vedranin unuk ju je ovako šokirao: "ZAŠTO PLAČEŠ, NONA? ŽELIM DA..."

1 / 8 Foto: Antonio Ahel/ATAImages

Blog Vedrane Rudan i razgovor sa unukom prenosimo u celosti:

„Kako su tata i mama?”

“Tata je rekao da imaš rak i da ćeš umreti i da danas pogreb košta ko Svetog Petra k***c…”

“Kajgana, Krešo, kajgana.”

“Što kajgana?”

“Kad nešto puno košta, kaže se da košta ko Svetog Petra kajgana…”

“Kajgana, jaja, k***c, isti ku*ac. Kad ćeš umreti?”

“To se nikad ne zna, vidiš da sam još živa…”

“Tata je rekao da, tako ti je to kad ideš na ultrazvuk privatniku koji ti nije pre godinu dana video rak. Mama je rekla, bar je došla odmah na red, da je bila na listi, čekala bi pet godina… J****e, bio bi isti k***c.”

“Krešiću moj, tvoji tata i mama su me već zakopali.”

“Zašto plačeš, nona?”

“Ja hoću da živim”.

“Mama je rekla da imaš lepe godine i tati je rekla da svakako moraju kupiti ekološku urnu da se ne zagađuje okolina i da bolje da te Bog uzme nego da završiš u staračkom domu… Zašto plačeš, nona?”

“Ne moram ja u dom, imam svoju kuću…”

“Tata je rekao da, ako odeš u dom, da nam tri tvoje kuće neće biti dosta da platimo dom i da će te u domu Ukrajinke i Nepalice slati u k***c za 2.500 evra mesečno i da je bolje smrt nego dom u Hrvatskoj i da nećeš biti u samici jer je to 3.500 evra.”

“Reci mami i tati da se ja lečim kod najboljih doktora i da sam platila operaciju skoro dvadeset hiljada evra i da ću platiti još toliko i da se nikad ne zna ko će prvi, Zagreb ima odlične doktore.”

Želela je eutanaziju

Vest o smrti hrvatske književnice Vedrane Rudan odjeknula je širom regiona. Na njenoj zvaničnoj Fejsbuk stranici objavljena je kratka poruka koja opisuje njen odlazak: „Vedrana je otišla na područje bez signala“. Upravo ove reči Vedrana je sama izgovorila više od godinu dana ranije, tokom svog poslednjeg javnog pojavljivanja u jednoj emisiji na hrvatskoj televiziji.

Od trenutka kada je u maju 2024. godine saopštila da boluje od raka, Vedrana Rudan se gotovo potpuno povukla iz medija. Svoje jedino i poslednje gostovanje imala je 2. marta 2025. godine u emisiji „Nedjeljom u 2“. U tom razgovoru, bez ublažavanja i uvijanja, govorila je o dijagnozi, suočavanju sa smrću, porodici i želji za eutanazijom.

- Ja vas znam dugo i držim vas onako malo patetičnim, i mislim da mi pošto govorimo o smrti, uz smrt idu i suze i da ja plačem, jer ja umirem. E pa, 'ajmo. Želim reći da ima jako puno ljudi koji me vole, i da ja volim njih i da sam besmrtna i neka moju smrt shvate kao odlazak na područje bez signala - rekla je Vedrana Rudan u svom poslednjem intervjuu.

POGLEDAJTE I - "PRVI PUT U ŽIVOTU SE BOJIM! NE SMRTI NEGO DOKTORA" Vedrana Rudan je NAJTEŽI TEKST napisala PAR MESECI PRE SMRTI

Vedrana je pre nekoliko meseci govorila o bolesti i lekarima, te je iznela u javnost niz detalja, o kojima se i te kako govorilo.

Tad je u svom blogu opisala neprijatna iskustva sa doktorima.

- Čitav se život borim s vetrenjačama. Kad pogledam unazad… Ne znam ko mi nije bio sa druge strane nišana. Zlostavljači, političari, kriminalci, žene, muškarci, učiteljice, profesori, tete u vrtiću, državni službenici, deca… Nisam se bojala fajta. Vukla sam se po sudovima, pravda je bila na mojoj strani tako da me pobede nisu ni čudile ni veselile. Ne kažem da sam uvek bila u pravu. Pretili su mi mnogi, to sam doživljavala kao nešto što ide uz posao i nisam se bojala. Danas se bojim. Prvi put u životu ja se bojim. Ne smrti nego doktora. Ne svih doktora, nekih doktora. Njihove pameti, drskosti, nedostatka empatije, hladnoće koja dopire do kosti. Na tu temu postoje prastare i najnovije studije. Rezultati su isti. Kod studenata medicine, većine, empatija se gubi na trećoj godini studija. Imate pravo.

Vedrana Rudan
foto: Zorana Mandic ATA Images

- Gde bi doktori stigli kad bi sa svakim pacijentom iskreno saosećali? Premalo ih je, hronično su umorni, neki beže u alkohol da smanje stres, drugi gledaju kroz tebe, treći reže… Nije im lako. Kako je pacijentima, posebno na smrt bolesnima? Reći ću vam iz prve ruke. Užasnuti smo. Ne bojimo se smrti, bojimo se umiranja u bolovima. Svetski je trend kod pacijenta ubiti bol. Niko od nas bolesnih nije siguran hoće li ga zahvatiti trend. Zato smo pred doktorima crvi. Sećam se kako je pred 20 godina umirala moja sestra. Gušila se, krkljala, molila milost. Preklinjala sam doktora da joj nekako pomogne. Bila je na riječkoj pulmologiji. “Molim vas, raširite joj nekako pluća, ovo je strašno…” “Ona više nema pluća”, zaurlao je. Dok mi je majka u najstrašnijim bolovima umirala od raka doktor nam je rekao da je “umišljena bolesnica” i da se ne osvrćemo na vapaje razmažene starice. Rak su joj otkrili dva dana pre smrti. Bilo je to pre šesnaest godina. Došla sam i ja na red. Na startu od mene niko nije krio da sam “neizlečiva”, ali nisu svi moji dotkori isto mislili o mojim terapijama - pisala je ona.

- “Koja budala vam je rekla da se zračite”, pitao me jedan od uglednih zagrebačkih onkologa? “Proći ćete kroz pakao, slušajte me dobro, pakao”, dodao je. Imao je pravo. Ja ipak ni godinu i po kasnije ne mogu sebi objasniti njegov zluradi, preteći ton. Trebam li zaista zaboraviti i shvatiti kako je moguće da te hemoterapija gotovo ubije, nažalost te ne ubije, izgovora nema. Ti se gotovo mrtva šališ i smešiš jer što ako o tome napišeš tekst? Pacijent i bolestan na smrt mora u sebi imati empatiju prema svom doktoru, ako napiše jednu rečenicu, krivu ili “krivu”, zašto pacijenti nemaju pravo na olakotne okolnosti, osetiće led s druge strane. Ja to, zasad, osećam preko “delegata”. Muž koji je u bolesti stalno uz mene otišao je u bolnicu po uput. Dva je puta na hodniku sreo “mog” doktora.

- Ovaj ga nije “video”. Koja taština, bahatost, bezosećajnost. Razumem o čemu se radi. Gospodin jednostavno misli da je do sada prema meni bio predobar, a onda ja napišem onu rečenicu… U Zagrebu mi je doktor ispričao vic ili “vic”. “Znate li koja je razlika između doktora i Boga? Bog zna da nije doktor.” U petak opet ulazim u bolnicu. Tražiću nemoguće. Ne želim više da vidim “svog” doktora koji nikad i nije bio ,”moj”. Moj je doktor preko trideset godina doktor Nikolić. Doktor, brat, prijatelj koji će mi se javiti usred noći sa kraja sveta. I utešiti me. I pomoći mi. I ne samo meni. Ovo je najhrabriji tekst u mom životu. Stvarno imam jajnike velike k’o kuća. J**iga, čuli ste priču o škorpiji i žabi. Sigurna sam da ću zbog ovoga požaliti. Ili neću? Čitav moj život je bio borba. Zašto bih pred kraj života bila ovca? Ali da se bojim svojih krikova u gluvoj noći… bojim se - napisala je potom Vedrana u svom blogu.

"Muž me je naučio toleranciji"

Njen drugi suprug, Ljubiša Drageljević, mlađi je od nje bio osam godina.

Njih dvoje su godinama živeli u skladnom braku u Rijeci.

Vedrana je često isticala koliko je naučila uz njega i kako je on uticao na njen karakter.

- Ljubiša me je naučio toleranciji. Promenio me nabolje - govorila je otvoreno spisateljica.

Bonus video

01:32

VOLIM VEDRINU I HRABROST VEDRANE RUDAN! Bakarec: Hrvatska nije pravedno društvo, a ona nije ANTIHRVATICA

(Espreso/Telegraf)


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.