Ovaj život je totalno odlepio: Zajedno preživeli Titanik, a onda se sastali u finalu US opena! (FOTO)
Foto: Wikimedia Creative Commons

E, to se zove priča!

Ovaj život je totalno odlepio: Zajedno preživeli Titanik, a onda se sastali u finalu US opena! (FOTO)

Dik Vilijams i Karl Ber zauvek će ostati zapamćeni ne samo po podvizima na teniskom terenu, već i po zome što su preživeli najveći brodolom u istoriji i doživeli da se sastanu u finalu jednog od najprestižnijih teniskih turnira
Objavljeno:

Oko 1500 teniskih fanova na tribini zasulo je aplauzom Karla Bera i Dika Vilijamsa nakon uzbudljivog četvrtog kola Longvud Čelendž Boula 1912. Starije generacije su se složile da je meč bio najbolji u istoriji turnira. Tokom pet setova tog toplog julskog prepodneva, Ber i Vilijams su delili isti teren. Međutim postoji i mnogo jača veza između njih dvojice - veza stvorena ne na sunčanom terenu, već u ledu. Naime, samo 12 nedelja pre toga, dva tenisera preživela su jednu od najvećih tragedija 20. veka - potonuće Titanika.

OK, znate da Espreso ima aplikaciju. Niste znali da je od danas još bolja!

Ber se sa svojih 26 godina istakao kao teniser na Jejlu, a 1907. bio je dubl finalista na Vimbldonu i član tima SAD Dejvis kupa. Kada se ukrcao na Titanik, Ber je imao mnogo važnije stvari od tenisa na umu, 19-godišnju Helenu Nevsom, piše Newsweek.rs.

Dok je Ber bio na izmaku svoje teniske karijere, Vilijams je svoju tek započinjao. Ovaj 21-godišnji potomak Bendžamina Frenklina, imao je američke krvi u svojim venama, ali je rođen i odrastao u Evropi. Njegov odlazak u Ameriku kako bi učestvovao na letnjem teniskom kolu pre maturiranja na Harvardu, odložen je zbog malih boginja. To mu je omogućilo prividnu sreću, jer je sa svojim ocem Čarlsom otišao na prvo istorijsko putovanje Titanikom.

Vilijams i njegov otac večerali su za stolom kapetana Edvarda Smita 14. aprila 1912. godine pre nego što su legli da spavaju. Neposredno pre ponoći, probudio ih je udar broda u ledeni breg. Čarls Vilijams u početku nije bio zabrinut. Decenijama je plovio preko Atlantika na brodovima koje je oštetila santa leda, a rupe su obično rutinski bile zakrpljene.

Otac i sin spasili su se tako što su obukli prsluke za spasavanje ispod svojih kaputa, pokušavajući da sačuvaju toplotu tako što su se šetali po palubi i vozili sobni bicikl u prostoriji za treniranje.

foto: Wikimedia Creative Commons

Ber, koji je bio budan kada je došlo do sudara, probudio je Nevsom i njenu majku i očuha. Kada se situacija već pogoršala, uskočili su u čamac za spasavanje ostavljajući iza sebe tragediju i užas koji je postajao sve veći kada je Titanik počeo da tone u more. Vilijams se vratio nazad na palubu i svom ocu glasno uzviknuo "Brzo! Skoči!"

Međutim, baš u tom trenitku ogroman dimnjak srušio se i na mestu usmrtio Čarlsa Villijamsa. Izbegao je za dlaku Dika Villijamsa, koji je upao u ledenu vodu na -28 stepeni. Plivao je munjevitom brzinom ka čamcima za spasavanje koji su bili odvezani satima pre nego što su on, Ber i još 700 ljudi bili spašeni uz pomoć RMS Karpatija.

Kada je Vilijams sav iscrpljen izvučen iz ledene vode, već ga je obuzimala hipotermija, a noge su mu bile opasno ljubičaste. Doktor na brodu mu je posavetovao amputaciju kako bi sprečio pojavu gangrene, ali Vilijams je odbio. "Meni će te noge biti potrebne", navodno je izjavio. Tokom putovanja za Njujork, Vilijams je šetao po palubi na svaka dva sata, čak i preko noći, kako bi povratio cirkulaciju. Uspeo je i u roku od nekoliko nedelja vratio se svom reketu.

counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.