gore ne može
Katastrofalno stanje u Partizanu: Sve se raspada
Partizan, jasno, plaća ceh još jednog loše odrađenog prelaznog roka
Košarkaši Partizana doživeli su još jedan debakl u Evroligi i ubedljivo su poraženi od Panatinaikosa i to nakon prilično dobrog starta utakmice, gde su uspeli da nametnu ritam.
Pokazali su dva lica. Prvo je bilo i te kako prihvatljivo i interesantno, a drugo je bilo izuzetno bolno za sve kojima je crno-bela boja u srcu.
Željko Obradović je počeo utakmicu u petorci Šejk Milton, Vanja Marinković, Sterling Braun, Aleksej Pokuševski i Bruno Fernando, dok se Ergin Ataman odlučio za petorku Ti Džej Šorts, Kendrik Nan, Džerijan Grent, Huančo Ernangomes, Kenet Farid.
Poenta ovoga je da Bruno igra pre Džonsa zbog niskog posta. Kenet Farid to nešto slabije brani, ali odlično blokira i koriguje sa strane pomoći.
Od starta smo videli da se Partizan mučio sa otvorenim šutevima (veliki promašaj Miltona) i ubrzo je postalo evidentno – sve ekipe rade isto i visokim presingom napadaju prenos lopte bekova Partizana, pa je to radio i Panatinaikos.
Milton je izvukao faul dva puta, ali je lako mogao i da izgubi dve lopte i reklo bi se da im je taktika zastrašivanja uspela jer je Milton prilično usporio.
Pikenrol napad je dobro funkcionisao u tim momentima, a Farid ništa nije mogao protiv Fernanda.
Sterling Braun je odličnom kretnjom na perimetru pravio višak i znao da sa dve trojke kazni PAO, a imao je i koš sa polu distance i 16 poena je brzo nanizao.
Čim je Farid otišao na klupu, zamenio je Partizan centre i uveo Džonsa u igru. Čak tri ali up zakucavanja je Partizan imao u prvom poluvremenu, dva puta je Milton našao Fernanda, a jednom Parker Džonsa.
I generalno je centralni pik Partizana bio veoma problematičan po PAO, ali su uspeli da se snađu, odbrane nekoliko poseda i nateraju Željka Obradovića da nešto promeni ne bi li se izrodili poeni.
Centri Partizana su negde oko lakta primali loptu i uglavnom bi išlo uručenje bekovima za dalju kreaciju i poentiranje, dok su u odbrani isti ti centri često grešili i ostavljali rupu u reketu, što bi se kaznilo "bullet" dodavanjem i lakim poenima sa zicera.
Znao je to Ataman i kratkim promenama pravca (flash cut) bi njegova krila utrčavala u polje, pa nastavljala kretnje ka reketu i posed za posedom bi imali lake poene.
Katastrofalno je Partizan branio pikenrol, pikenpop i ostale varijacije, a onda su na red došli i promašeni ziceri crno-belih pa su umesto prednosti na poluvremenu imali zaostatak.
I opet je nestao Sterling Braun kada je bilo bitno, u trećoj četvrtini, ni napad ni odbrana. Usledile su katastrofalne odluke Dvejna Vašingtona i Džabarija Parkera, najviše u odbrani, a PAO pravi seriju 16:6 pa ni dva tajm-auta Želimira Obradovića ne urađaju plodom, kao ni "stotinu" izmena.
Džabari je nastavio da blista. Prvo je bacio pas koji bi u NFL vredeo tri poena (barem tri metra iznad mete), a onda je skočio da zakuca i dohvatio samo mrežicu, što je neprihvatljivo za profesionalnog košarkaša.
Partizan je u trećoj četvrtini iskoristio dva od tri tajm-auta, a šut iz igre je bio 2/13 i rezultat u toj deonici bio je 25:6 za PAO.
Posle dva minuta igre u četvrtoj četvrtini, Panatinaikos je bio u seriji 25:0. Partizan nije mogao da kupi koš. Od 52:50 je brzo bilo 77:50.
Odnos u skokovima 44-22 jasno govori da se niko u Partizanu nije pojavio sa potrebnom dozom volje i energije da se meč odigra kako i dolikuje.
Partizan, jasno, plaća ceh još jednog loše odrađenog prelaznog roka ili kako se to u našem narodu kaže "kako seješ, tako žanješ".
Kada date 4 trojke u prvoj četvrtini i još toliko do kraja utakmice uz pregršt promašenih otvorenih šuteva, pa onda i treba reći 31 poen u prvoj deonici i 38 poena do kraja utakmice dovoljno govori o tome kako je Partizan izgledao u preostalih 30 minuta košarke u OAKA Areni.
Bonus video:
Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!




