EMOTIVNA MAMA LUKE JOVIĆA Razmišljam kada ću ga videti, pa plačem! Otkrila je sve - od početaka u Bataru do Madrida
Svetlana Jović, Foto: Printscreen/Arenasport

DIVAN RAZGOVOR

EMOTIVNA MAMA LUKE JOVIĆA Razmišljam kada ću ga videti, pa plačem! Otkrila je sve - od početaka u Bataru do Madrida

- Bio je jako nestašan. Nije ga držalo mesto i uvek je bio u pokretu. Uvek

Objavljeno:

U trećoj epizodi serijala „Majke šampioni” koji se prikazuje na TV Arena sport, emotivnu ispovest ispričala je Svetlana Jović, majka Luke Jovića, fudbalera Real Madrida i reprezentacije Srbije.

Luka Jović je rođen 23. decembra 1997. u Bijeljini u Republici Srpskoj. Od nemirnog dečaka niko nije očekivao da stigne do Real Madrida.

- Svaka majka se seća dana kada je rodila svoje dete. Naravno da je to najpreči dan u životu svake majke i ja se sećam Lukinog rođenja kao da je to juče bilo, a bilo je bogami, već pre 22 godine. Želje su mi se ispunile jer sam imala ćerku, pa se rodio dečak. U to vreme je već moglo da se zna kojeg će pola biti dete, ali ja nisam želela da znam dok se nije rodio – počela je priču za emisiju „Majke šampioni” Svetlana Jović.

Objasnila je kako je njen mezimac dobio ime.

- Kod nas u kraju, postoji tradicija da deca nose ime po dedi ili babi, pa je tako Luka dobio ime po svom dedi.

Kao mali, Jović je bio veoma nestašno i neustrašivo dete, ali majka nikada nije ni pomislila da će njen sin izrasti u fudbalskog asa.

- Kada dobijete dete, želite sve najbolje za njega. Želite da se rodi zdrav, da bude srećan i uspešan u onome čime se bavi. Da mu sve ide od ruke. Niko nikada ne pomisli igraće u Realu i biće velika fudbalska zvezda. Dok je bio mali stvarno nisam razmišljala o tome. Bilo mi je bitno da izraste u dobrog čoveka, a sada čime će se baviti, o time dok je bio dete nisam razmišljala.

Pričajući o najranijem detinjstvu fudbalera Reala, Svetlana je kazala:

- Bio je jako nestašan. Nije ga držalo mesto i uvek je bio u pokretu. Uvek! I u toku noći je nemirno spavao, a da ne pričam preko dana dok je bio budan. Uvek je moralo nešto da se dešava. Nije imao neke igračke kojima je želeo da se igra, kao što se deca igraju kamionima, već samo lopta. Ako nema lopte, onda se skinu čarape, smotaju se i igra se sa njima.

U dečaku koji šutira improvizovanu loptu od čarapa, otac Milan je prvi primetio fudbalski talenat.

- Možda je Milan prvi primetio da Luka zna više sa loptom od dece u njegovom uzrastu. Upisao ga je u školu fudbala i to je onda tako krenulo.

Kada je počeo da trenira, najvažnija sporedna stvar u životu, za Luku je postala glavna. Nije ga interesovalo ništa osim fudbala.

- Nije voleo da uči, nije voleo knjigu, mada je bio jako bistar i mogao je. Sabiranje i oduzimanje je naučio gledajući utakmice. Gleda meč i kaže 45. minut je u toku, ima još 45 minuta do kraja. On je to tako lagano rešavao. Uvek je bio vrlo dobar đak, ali nije nikada voleo da uči. I onda kada ja smatram da treba prvo da uradi domaći, kažem mu da ne može da ide na igralište. Ali on se onda snađe, uđe u kuću i pozove oca, pa mu kaže: „Meni mama ne da na igralište, da li mogu ja da dođem?“ Otac neznajući da on treba prvo nešto da uradi za školu, kaže mu da dođe. I onda on izađe na ilicu i viče: „Mama ja idem, tata mi je dozvolio!“

Na pitanje kakav je odnos imala sa Lukom dok je bio tinejdžer, Svetlana je kazala:

- Nikada nije krio ako se nešto desilo u školi ili tako nešto. Imali smo fin odnos, uvek smo pričali, uvek je mogao da mi kaže sve što ga muči. E, sada koliko je govorio... Mislim da je dok je bio dečak bio privržen i kući i porodici. I sada je, ali sada je čovek koji ima svoje dete koje treba da vaspitava.

Osim Luke, Svetlana i Milan Jović, imaju još jedno dete, ćerku Milijanu. Ona se u detinjstvu izborila sa leukemijom, ali njena bolest uticala je na sve članove porodice.

- Ta njena borba i to koliko je ona bila jaka u svemu tome i kako je ona podnosila sve to šta joj se dešavalo, sve nas je očvrslo. Mi smo bili odrasli ljudi koji su sazreli, ali ona je sazrela ranije, Luka je sticajem okolnosti sazreo ranije. Morao je da sazri sa pet godina i da se suoči sa nekim stvarima s kojima deca ne bi trebalo da se suočavaju uopšte. Život je to, dešava se sve i svašta. Dok se ne desi nekome u okolini, mi ni ne znamo šta se dešava. Ja nisam bila ni znala da deca mogu da obole od tako nečega. A onda se desi.

Dok je Svetlana sa Milijanom morala da bude u bolnici zbog opake bolesti, Luka je bio kod kuće.

- Ostao je sa dedom i babom koja je isto bila bolesna u tom periodu, sa tatom koji je morao da dolazi kod nas, a morao je i babu da vozi doktoru. I Luki se život okrenuo za 180 stepeni u tom trenutku. Zbog toga mislim da je ceo taj period na njega delovao kao neka motivacija jer je on negde znao da je ona jako bolesna. Nije on u tim godinama mogao tačno da zna šta je, ali je znao da je u bolniic danima, da ne dolazi kući, da je izgubila kosu, pa je kroz to očvrsnuo mnogo pre nego što bi bilo da je situacija bila drugačija.

Luka je imao devet godina kada je počeo da igra za Zvezdu i zbog toga je u ranom detinjstvu morao da ode od kuće.

- Mnogo mi je trebalo da se naviknem na to da će on da ode u Beograd. I negde sam godinu dana tražila da to ostave za sledeću godinu jer mi je bilo teško da se naviknem na ideju da će tako mali da ode od kuće. Ali sam onda shvatila da za godinu dana neće biti prilike da on ode, da će se možda neke stvari promeniti, a on je jako želeo. Imala sam nekoliko meseci da se psihološki pripremim da će on otići, a kada je otišao onda sam gledala da budem jaka za oboje jer nije bila svrha dovesti ga u Beograd, pozdraviti se sa njim i plakati, pa da njemu bude još teže.

Majka je sa setom u glasu govorila o tome kako je izgledao period posle Lukinog odlaska u Beograd.

- Naravno da smo se čuli svaki dan i da smo pričali, ali nisam nikada pomislila da će nešto da mu se desi. Ja sam pomislila: „On je otišao tamo da igra fudbal, ako uspe, uspe, a ako ne, Bože moj, to je moje dete.” Nebitno je šta će da se desi, bilo mi je bitno da on ima našu podršku i da ostvari želje i ciljeve. Ako je želeo da igra fudbal, da dođe do Crvene zvezde, da ide još dalje, mi bili tu da mu pomognemo da se ta želja ostvari. E, sada, ako se ne ostvari, Bože moj! Pokušao je! Nisam želela da on nekad kaže: „Možda bi mi bilo bolje u životu da su me roditelji pustili tada.” Prosto neka sve ide svojim tokom. A nešto da sam razmišljala sada... Nisam. Naravno, uvek sam mu pričala da vodi računa o sebi, i da se čuva. Ima ona izreka stara, ko se čuva njega i Bog čuva. Govorila sam mu tada da je još mlad, da još u životu nije prošao sve, da nije stekao životno iskustvo koje imaju ljudi sa 50 ili 60 godina. Tada ćeš verovatno shvatiti što ti ja sve ovo govorim. Bilo mi je teško, ali uvek sam se trudila da to ne pokazujem pred njim.

Zastala je tu, pa je sa osmehom nastavila:

- Da imam jedno dete i da kažu da je veći talenat od Luke, pitanje je da li bih se složila da prođem sve kroz šta sam prošla jer ipak je teško.

Bilo je teško mami Luke Jovića da prihvati da je daleko od sina, ali...

- Svaki dan zoveš, pitaš kako je, šta radi i on će da kaže da je dobro, ali da li je dobro. Ostala sam ga željna jer je on mnogo mali otišao od kuće. Sve se svodilo na to da dođete vikendom da ga vidite, pa ne mogu da dođem svaki vikend, i nisam provodila dovoljno vremena sa njim da mu kažem sve što hoću. Prosto, samo da ga se nagledam. Tu je ostao žal u mojoj duši zato što sam ga ostala željna.

Od najranijeg detinjstva, Luka je pokazivao apsolutnu posvećenost fudbalu. Pred sobom je imao cilj i nije odustajao od njega.

- Dešavalo se da su bile utakmice u osam ujutru i on mora da ustane u četiri sata da bi stigao iz Bijeljine za Beograd. Kako bih ga pipnula i rekla: „Sine, vreme je da ustaješ, ideš na utakmicu!“, on bi već bio budan. Znao je da ima meč i ništa mu nije bilo teško. Bilo je situacija kada je bio sneg napadao i do pola metra, ali nije odustajao. Otac je uvek išao sa njim, pa je bilo situacija da ni grtalica nije prošla da očisti sneg, a oni moraju da prođu da bi stigli. Bilo je situacija kada bukvalno stavljate glavu u torbu da biste stigli do utakmice. Dešavalo se da su se ljudi pitali kako su došli po tako velikom snegu na utakmicu. Kao mali je želeo da postane fudbaler i ništa mu za taj fudbal nikada nije bilo teško. Sve je pregurao kako treba.

Zanimljivo, Luka dok je bio dete, nije voleo da ga majka gleda na mečevima.

- Iskreno, tek sam počela da dolazim da gledam kada je bio u kadetima i kasnije kada je prešao u prvi tim kada god su igrali na Marakani, gledali smo. I sada kada gledamo utakmicu, ja sam fokusirana samo na njega, pa ako ima repriza, onda ja tada gledam meč u celini. Ovako sam fokusirana na njega i pratim njega. Valjda je to jače od mene. Uvek se nadam i želim da on odigra dobro i da postigne gol, ali ako se ne desi Bože moj. Svesna sam da je on taj koji najviše želi da odigra dobro, koji najviše želi da se izbori za minutažu, koji najviše želi golove. Uvek ima moju podršku i uvek mu kažem: „Sine, sve je bilo dobro, život teče dalje. Nisi dao gol u ovoj utakmici, ima sledeća.”

Kada je prešao u prvi tim Crvene zvezde, česti su bili sukobi sa trenerom Grofom Božovićem.

- Mnoge stvari i nisu tačne, i prosto majka sam, pa branim svoje dete. Normalno, svaki trener ima svoje poglede. Luka je tada dok je igrao u Zvezdi, imao šest-sedam kilograma manje nego sada, tako da uopšte nisam smatrala da ima problema sa kilažom. Da li je dobro da jede u pekari ili nije, to je opet nešto drugo, ali bio je sam u Beogradu i nekad ako je skrenuo u tu pekaru da nešto pojede, prosto ljudski je.

Prerano je Jović otišao iz Zvezde u kojoj nije ostavio dublji trag. Posle problema u Benfici i eksplozije u Frankfurtu, prelazi u najveći klub na svetu, Real Madrid.

- Gledala sam ljude oko sebe koji su bili više euforični od mene, pa sam se pitala šta se dešava. Bilo mi je drago i bila sam srećna što je potpisao za Real. Pitala sam i njega šta on želi, da li je to njegova želja. On je taj koji je odlučivao gde želi da igra, da li je to Real, da li da ostane u Franfurtu, ali bila sam jako srećna. Nije postojalo ništa veće što bih poželela za njega s obzirom da se bavi poslom kojim se bavi. Znali smo da se pregovara danima i on nam je rekao da je zvanično sve i da ide na promociju.

Na pitanje da li se ikada zabrinula za sudbinu sina, kazala je:

- Ne! Da ne ispadne sada da se ja ne brinem za njega, daleko bilo. Ali osim te situacije sa povredom kada nismo znali šta se dešava i kada smo svašta pomislili, nije bilo drugih problema. Bilo je sve OK.

Majka često ide u Madrid kod sina.

- Uvek je neko sa njim u Španiji, nema šanse da bude sam. Uvek ima nekoga i iskreno smatram da je to dobro. Jer kada ste srećni treba da imate nekoga sa kim ćete podeliti tu sreću, a isto tako i kada si nervozan da možeš nekome da dođeš i da kažeš: „Ej, bre, to mi se nije dopalo!” ili „nije mi dobro”. Idemo često, ne možemo da se preselimo da budemo stalno sa njim, ali uvek kada možemo odemo, suprug, ja, sestra mu. Mislim da je zbog toga dobro što je stalno neko sa njim.

Jović je često na meti udara javnosti. Da li zbog igara u dresu Real Madrida ili zbog burnog privatnog života.

- Nije lako čuti kada neko stalno kritikuje vaše dete ni u kom pogledu. Možda sam ja nekada i pristrasna, pa smatram da ne treba nekada nešto da se kaže, a ponekad treba. Teško je čitati svaki dan u novinama, slušati različite komentare, ali trudim se da shvatim da je njegov život takav i da će toga uvek biti. On se prosto izdvojio u toj generaciji kao neko ko je uspeo, tako da je verovatno i javnosti zanimljivo da se priča o njemu. Ljudi su takvi, sve komentarišu, a naravno da meni to smeta i da mi je uvek teško.

Ali...

- Život je pred njim, pokazaće se šta je bilo dobro, a šta ne. On se ceo svoj život dokazuje i uvek mora da se bori da zasluži mesto koje želi. Od njegove dvanaeste godine je tako.

Luka je reprezentativac Srbije, ali je posle ponašanja na poslednjem okupljanju došao u sukob sa selektorom Tumbakovićem. Taj nesporazum su kasnije njih dvojica rešila.

- Igranje za reprezentaciju je nešto posebno i mali broj igrača ima tu privilegiju da igra za dres sa državnim grbom. I tada sam jako ponosna, ali sam ponosna i kada igra za Real jer i u njemu mali broj igrača dobije šansu da se dokaže.

Majka ističe da ga je najviše bilo strah kada je imao predstavljanje u Realu. Naime, običaj je da se novi„kraljević” predstavi publici na treningu demonstrirajući im fudbalske majstorije.

- I njega je bio najviše strah ovoga dela i kako će se snaći, ali prošlo je super i ja mislim da je ovo stvarno privilegija malog broja ljudi. Ne mogu da vam objasnim kako sam se osećala i koliko sam bila ponosna i srećna dok sam sedela kod kuće i gledala predstavljanje. Mnogi su me pitali kako sam to izdržala, ali to je zaista mnogo lep osećaj i trenutak kada je čovek stvarno ponosan na svoje dete i na to šta je ono postiglo krenuvši iz jednog malog sela za koje svet nikada nije čuo i on uvek kaže da je on dete iz sela koje se zove Batar i da zna odakle su mu koreni. Jako sam srećna.

Jović ima sina Davida iz veze petogodišnje veze sa Anđelom Manitašević koji živi sa majkom. Sa sadašnjom devojkom Sofijom Milošević čeka drugo dete, a njihova veza je na meti tabloida.

- Ljubav prema unucima je nešto specifično. Dok su ljudi govorili da se unuci vole više nego svoja deca ja sam se čudila. Ne kažem ja da se voli više, jer prema svom detetu imate veću odgovornost i zato mu branite nešto, a unuke samo volite. Bake i deke su tu da unuke vole, a mama i tata neka ih vaspitavaju. Sve što Luku nisam dozvoljavala, Davidu dozvoljavam.

Istakla je da se njen sin dobro snašao u najvažnijoj životnoj ulozi.

- Zna da se poigra sa njim, sticajem okolnosti David ne odrasta sa njim stalno, ali bio je već tri puta kod njega u Madridu. Kada Luka dođe u Beograd obavezno ga uzme da bude kod njega. Snašao se. Uvek je govorio da mu je želja da se ostvari mlad kao otac tako da... Tako je želeo i neka je dete živo i zdravo, ja sam presrećna što ga ima.

O vezi svog sina sa manekenkom Sofijom Milošević, majka Svetlana je kazala:

- Kao i svaki mladi čovek ima pravo na svoj privatan život, da bira sebi partnera koga on želi i prosto ne vidim potrebu drugih ljudi da komentarišu. Ja sam sebi birala šta sam htela, on sebi bira, svako sebi bira ono što želi i svako posle živi sa tim. Znači, neko sa strane, i neko ko ga ne zna, ne vidim potrebu da ga toliko komentarišu i da se toliko priča o tome. On je tu da izabere sebi koga hoće, želi i ko mu u tom momentu odgovara. Ja kao majka, koga god on u životu da odabere, ja ću prihvatiti, to je njegov izbor. Ja njega volim i voleću svaku koja je sa njim. E, sada, vreme nosi svoje, šta će se desiti, niko od nas ne zna, ali malo mi je to previše. Prosto mu ne daju da diše, a to njemu stvara dodatni pritisak. Sigurno mu smeta, ali on je svestan da to tako ide, da to tako funkcioniše.

Majka Svetlana smatra da njenog sina uspeh nije promenio.

-Ostao je na zemlji, jako je dobar čovek što je negde najbitnije. Zna da razlikuje da dobro od lošeg, da zna šta je dobro u svakom momentu i da me neko pita da biram između toga da Luka bude još uspešniji, a da krene lošim putem kao čovek, ja uvek biram da bude čovek.

Za kraj...

- Ponekad sedim kod kuće i razmišljam o njemu, pa shvatim koliko ga dugo nisam videla, koliko sam ga se poželela, koliko mi nedostaje, pa onda počnem da plačem. Desi se neki momenat kada razmišljam gde je, koliko ga nisam videla, pa pomislim a kada ću ga tek videti. Vreme brzo prolazi, ali kad pomislim da budem kod njega, i odem kući, pa ja dok stignem do kuće ja ga se poželim. Uvek sam ponosna na njega. Uvek je bio poseban, voleo da se smeje, kada se on smeje, svi se smeju, kad on plače, svi mogu da plaču. Uvek sam bila jako ponosna na njega... Ono što se propustilo ne može da se nadoknadi, to je prošlo. Drugačije je biti sa svojim detetom sa 12 godina, a drugačije kada on bude imao 32 ili 40 godina. Nadam se, kada bude završio karijeru da ćemo mnogo više vremena provodito zajedno i da ćemo imati više vremena za razgovor nego što smo to imali dok je bio mlad. To što sam propustila, to se ne može nadoknaditi. To je prošlo. Samo da on bude živ, zdrav i srećan.

Bonus video:

(Espreso.co.rs/Blic)


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.