JEDAN JEDINI - MARSELO BIJELSA: To što je uradio nema nigde, čovek je NAJLUĐI OD SVIH, PLAKAĆETE OD SMEHA
Marselo Bijelsa, Foto: EPA/Andrew Yates

SJAJNO

JEDAN JEDINI - MARSELO BIJELSA: To što je uradio nema nigde, čovek je NAJLUĐI OD SVIH, PLAKAĆETE OD SMEHA

Predstavljamo vam stvari koje možda niste znali o njemu... I nećete ostati ravnodušni

Objavljeno: 11:09h

Marselo Bijelsa je čovek kojeg svaki ljubitelj fudbala i te kako dobro poznaje. Argentinac je vrsni stručnjak i majstor svog posla, a popularnost je stekao i svojim neobičnim metodama, blago rečeno.

On je sve samo ne običan čovek, a nadimak "Ludak" je opravdavao iz dana u dan, decenijama.

Predstavljamo vam stvari koje možda niste znali o njemu... I nećete ostati ravnodušni!

Vizionar koji je promenio igru

Bijelsa je čovek koji je u fudbalsku igru uveo visoki presing i gotovo ludačko trčanje. Od takve igre bez daha ostaju kako protivnički, tako i njegovi igrači, ali i publika. Kada je ceo svet igrao sa četiri štopera pozadi, Bijelsa je promenio dotad, činilo se u kamenu uklesanu 4-4-2 formaciju i svet upoznao sa lepotom fudbala sa tri defanzivca.

Kako prosečnom čoveku da objasnite način na koji igraju Bijelsine ekipe? Zamislite surovi presing kakav forsira Klop, ili kakav možete videti u današnjem Bajernu i pomešajte ga sa posedom one čuvene Gvardioline Barselone.

Upravo je današnji strateg Mančester sitija išao kod Bijelse na fudbalsko hodočašće pre nego što je odlučio da se bavi trenerskim pozivom. Bio je Katalonac na samom kraju karijere, pa je kao 32-godišnjak uveliko razmišljao o ulasku u trenerske vode. Oduvek je pokazivao "žicu" za taktiku, a na razgovoru sa čuvenim Batistutom na treningu Rome, "Batigol" mu je pomogao da preseče:

- Vidi, ako zaista želiš da budeš trener, moraš da upoznaš Marsela.

Prošle su tri godine, Pep je kao "fudbalski starkelja" igrao u Meksiku, gde je zapravo došao kako bi učio trenerski zanat od Huanme Ljija, "trenerskog vunderkinda". S druge strane, Bijelsa je odmarao od posla nakon osvojenog zlata na OI 2004. sa Argentinom.

Pep Gvardiola
foto: EPA/Peter Powel

Konačno, u oktobru 2006, Gvardiola je upoznao "Ludaka". Bijelsa ga je dočekao na svom ranču u Rozariju, uz tradicionalni argentinski roštilj i vino. Počeo je višesatni razgovor o taktici, igri, tranziciji. "Igrači" su ubrzo postali slanici i viljuške na stolu, golovi su napravljeni od čaša, sve što je Bijelsi palo pod ruku bilo je rekvizit za gotovo forenzičko objašnjenje njegove vizije fudbala.

Gvardiola je dobio sveti gral.

Već kao 23-godišnjak Bijelsa je shvatio da nema kapacitet da postane dobar fudbaler, pa se posle nekoliko godina razvlačenja po niželigašima posvetio izučavanju trenerskog posla.

Postao je trener univerzitetskog tima u Buenos Ajresu, a i dan-danas se prepričava njegova utakmica kada je sa gomilom amatera, studenata istorije, medicine i filozofije "istamburao" drugi tim Boke juniors.

Bio je fanatik. Ubrzo nakon avanture u prestonici, sa više od 20 video-kaseta zakucao je na vrata svog voljenog kluba Njuels Old Bojsa u Rozariju. Doneo je gomilu materijala i počeo da im objašnjava svoju viziju reforme mlađih kategorija. Želeo je da njegov grad dobije šampiona. Svega nekoliko godina kasnije, omladinci Njuelsa postali su šampioni Argentine. Bijelsa je seo na klupu prvog tima i, pogađate šta se desilo? Boka i River ostali su u prašini, a Njuels je osvojio dve titule.

Nezgodna narav i slučaj "Poketino"

Bijelsa je nakon istorijskog rezultata u domovini počeo svoj globtroterski put, a prva stanica bila je Meksiko. Došao je u malo poznati Atlas, i odmah zatražio da u prvoj godini ne vodi prvi tim, već mlađe kategorije.

U svom "fijatu 127" prešao je gotovo 25 hiljada kilometara po Argentini kako bi našao najbolje igrače. Jedan od njih je i sadašnji trener PSŽ Maurisijo Poketino, za koga ga veže interesantna anegdota.

Maurisio Poketino
foto: EPA/Sergio Perez

Kada je Poketino imao 12 godina, Bijelsa je probudio njegovu porodicu u dva ujutru i rekao njegovoj majci da bi želeo da dečko potpiše ugovor sa njima. kada je majka ušla u sobu, malo Maurisijo je spavao. Bijelsa je tada rekao gospođi Poketino:

- Ne brinite, nemojte da ga budite, ne treba da pričam sa njim. Samo ga otkrijte da mu vidim noge.

Svom Njuelsu je donirao dva i po miliona dolara finansijske pomoći, ali on je to obrazložio kao "plaćanje duga klubu koji ga je zadužio i formirao kao osobu i trenera". Jednom prilikom je svoje karte za Kopa Libertadores dao dvojici dečaka koji su prosili ispred stadiona, a on se uredno vratio kući kako bi odgledao meč na televiziji.

Istu praksu nastavio je u Meksiku. Nakon što je postavio temelj u mlađim kategorijama, naredne godine anonimni Atlas uveo je u plej-of sa najmlađom ekipom prvenstva. Ubrzo je otišao, a meksičkom fudbalu je u amanet ostavio fantastičnu generaciju na čelu sa legendarnim Rafom Markezom, potonjim kapitenom reprezentacije.

U Klub Americi je dao otkaz jer nije želeo da daje intervjue 1 na 1, već isključivo na konferencijama za štampu.

- Zašto bih favorizovao novinara velikog medija u odnosu na nekog malog reportera? Ne vidim razlog za to - rekao je Bijelsa, a taj njegov stav usvojio je i Pep Gvardiola, koji ne daje ekskluzivne intervjue, već na konferencijama svima daje priliku da ga pitaju štagod požele.

To se vlasniku kluba, inače ujedno i prvom čoveku kompanije "Televisa" (da, Kasandra, Ljovisna i ostale telenovele koje su Srbi opsesivno pratili su njegovo delo) pa je rastanak bio neminovan.

Kratko je potom vodio Velez, zatim španski Espanjol (na samo 9 utakmica!), da bi nakon toga seo na klupu "gaučosa". Sa vrlo respektabilnom ekipom doživeo je fijasko 2002, ali dve godine kasnije osvaja Olimpijske igre.

Čileanska revolucija

Široj svetskoj publici "El Loko" je svoj revolucionarni fudbal predstavio kada je preuzeo reprezentaciju Čilea. Potpisao je ugovor sa savezom u kome je stajala posebna klauzula o ulaganju novca u novi, moderni trening centar, a kada su ga upitali za uslove njegovog smeštaja u trening kampu, zatražio je sobu od šest kvadrata, tek toliko da u nju stanu radni sto, krevet i stalak za knjige. Da, neretko je spavao u kancelariji.

Od osrednje reprezentacije napravio je budućeg dvostrukog prvaka Južne Amerike, jer je na njegovom radu naslednik na klupi Horhe Sampaoli samo "pokupio kajmak".

Put ga je potom odveo u Baskiju, gde je takođe osrednji tim Atletika iz Bilbaa doveo do finala Lige Evrope, prethodno preslišavši čuvenog ser Aleksa Fergusona i veliki Junajted. Nakon te utakmice Gvardiola je izjavio da je "Bijelsa najbolji trener na svetu".

Potom je karijeru nastavio u Marseju, gde je dominirao prvenstvom sve do Božića, kada su igrači poklekli u finišu i izgubili titulu. To je glavna boljka Bijelsinih ekipa: tempo kojim rade, treniraju i igraju zahteva non-stop jurnjavu sa 100% kapaciteta, dakle nadljudske napore. Biologija čoveka to ne dozvoljava, te uvek dođe do povreda ili velikog premora igrača.

Guranje mladih igrača do njihovih fizičkih i mentalnih granica je srž Bijelsine trenerske karijere.

Marselo Bijelsa
foto: Youtube / Printscreen

Nadimak "Ludak"

Bijelsu su zapravo svi zvali "Profesor", ali je nadimak "Ludak" vremenom preovladao zbog opsesivnih metoda treninga i pristupa utakmici, kao i analizi najsitnijih detalja, od visine trave pa nadalje. Dao je otkaz u Laciju posle samo dva dana jer kontroverzni predsednik Lotito nije doveo igrače koje je obećao pre potpisa ugovora, ali i zato što su pripreme kasnile.

Iz Bilbaa je otišao jer nije bio zadovoljan radnicima koji su, po njegovom mišljenju, "kontinuirano loše radili u trening centru Lezami, i na taj način unazadili proces rada i otežavali njemu i igračima".

U ispovesti za dokumentarac o Bijelsi u produkciji BBC-ja njegov nekadašnji fudbaler Rikardo Lunari ispričao je zanimljivu anegdotu sa treninga:

- Jednog dana smo došli na trening, a Bijelse nema. Čuli smo njegovu viku, instrukcije, ali nismo mogli da ga vidimo. Odjednom, eto ga. Bio je na drvetu odakle je imao najbolji pogled na teren. Čovek se popeo na granu visine 6-7 metara i urlao - priča Lunari kroz smeh.

To je samo jedna od sijaset priča u kojima se ogleda sva Bijelsina unikatnost, ali i fudbalski i fanatizam.

Avantura u Lidsu

Bijelsin dolazak u Lids bio je mač sa dve oštrice. Jedni su se bojali njegovih strogih principa, ali Argentinac je iznenadio sve, a možda i sebe, i najduže u karijeri ostao na čelu jednog kluba. Lids je dominantno uveo u Premijer ligu sa prvog mesta Čempionšipa, i to posle punih 16 godina! Dovoljno da ga fanovi tima sa "Eland rouda" već sada proglase legendom kluba.

U prvoj sezoni "belih" u elitnom društvu pokazao je svima kako bi fudbal, možda, i trebalo da se igra: bez kompromisa i "igrica", već direktno, za gol više, "u glavu". Bijelsin Lids od svakoga može da izgubi, ali svakoga može i da pobedi. Na terenu ne respektuje nikoga i ptorivnika tera da ostavi dušu na terenu.

Pred poslednju trećinu sezone ima istovetan broj pobeda kao Klopov Liverpul, koji je i dalje aktuelni šampion Premijer lige. Opstanak je uveliko obezbedio, sada se igra za što bolji plasman i ugled kluba.

Bijelsa u fudbalsku penziju verovatno neće otići sa vitrinom punom trofeja, ali će za sobom ostaviti toliko dubok trag da će se i u narednim decenijama njegov pečat videti u igri svih velikih ekipa i velikih trenera.

Za početak, svaki put kad krenu u agresivni presing, a onda sve ostalo, redom...

Rekli su o Bijelsi

Pavel Pardo, bivši reprezentativac Meksika:

"Imao je knjigu za vežbe, poput nekog vojničkog priručnika i za sve to vreme dok nam je bio trener, nijednom nismo ponovili istu vežbu. Posle treninga bismo bili nasred igrališta i jedva da smo disali. A on je bio presrećan kad nas vidi takve."

Aric Aduric, legenda Atletik Bilbaa:

"Kada sam ga upoznao, na onaj njegov uobičajen način - otvoreno, bez ustezanja, rekao mi je da on nije želeo pojačanje u napadu, nego da je uprava kluba na tome insistirala i da sam zato potpisao ugovor. Rekao je da ne vredim toliko. Mislim da me je na taj način testirao - da vidi koliko sam zaista posvećen i odan. Ali, bar sam stekao saznanje da me taj čovek nikad neće lagati. On je vrlo otvoren i iskren. A ja sam dve trećine svojih golova u karijeri postigao kao 'matorac', nakon saradnje sa Bijelsom."

Rikardo Lunari, argentinski trener:

"Strastveno volim fudbal, predan sam mu, ali ne razmišljam o igri 24 sata dnevno. Da biste radili sa Bijelsom treba da budete posebno posvećeni. Ja za to nisam spreman. Ne bi bilo zdravo, ni za mene, ni za njega da radimo zajedno. Nastaviću da mu se divim i da ga poštujem, ali iz daljine."

Sesar Luis Menoti, bivši zlatni selektor Argentine:

"Marselo je neverovatan, nikada nisam video takvu radnu etiku i toliku želju za znanjem kao kod njega. Samo, ima jedan mali problem, mislim da je malo lud."

(Espreso)


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.