VELIKI GUBITAK
EVO GDE ĆE BITI SAHRANJENA LJILJANA JORGOVANOVIĆ! Poznato mesto i vreme ispraćaja
Na večni počinak će je porodica, ali i najbliži saradnici i prijatelji ispratiti u četvrtak.
Ljiljana Jorgovanović, tekstopisac i novinar, preminula je juče nakon teške bolesti.
Porodica, prijatelji i saradnici ispratiće je na večni počinak u čertvrtak u rodnom Požarevcu.
Ljiljana je bila jedan od najuspešnijih domaćih tekstopisaca, a bila je i saradnica velike Marine Tucaković.
Napisala je brojne hitove za Cecu, Zdravka Čolića, Acu Lukasa...
Novinarstvom je počela da se bavi osamdesetih godina u "Studentu", a na pitanje kako pamti to vreme jednom prilikom je rekla:
- Kao vreme kad sam bila najgluplja i najsrećnija, puna snage da se borim za svoje zablude. U to studentsko glasilo uglavnom su dolazili oni koji nisu imali dobre veze da pišu za "ozbiljne" novine, deca provincije željna da osvoje Beograd i svet. Ništa nisam želela da osvojim, pa ništa nisam ni osvojila. Borili smo se za pravdu i jednakost, branili sirotinju od bogataša socijalističkog kalibra, levičari s bradama do pupka i devojke koje se nisu šminkale ni doterivale. Iako su motrili na nas, znala sam da smo nebitni, kao da smo obdanište u kome nas gledaju vaspitačice. Zato nikad nisam volela omladinsku štampu, a ni studente kao privilegovani sloj društva. Broz je tek umro, krenule su grozne nestašice praška, kafe, higijenskih uložaka i restrikcije struje, a studenti su u mraku protestovali lupajući u šerpe. Dobili su struju. Ali samo za sebe. Pamtim da sam radila s neviđenim likovima, svi su za film: Momčilo Petrović, Branko Maširević, Stevo Batić, Dejan Đurović, božanstvena Tanja Nikolovski...
Krajem devedesetih počinje da piše tekstove za pesme mnogim velikim imenima na estradi.
- Ušla sam slučajno i na velika vrata, kao saradnica Marine Tucaković. Moj bivši muž odrastao je s Marinom u istoj zgradi i družili su se u detinjstvu. Stalno je govorio da ga podsećam na Marinu. Poznavale smo se površno, birajući kod nje odeću od šanera. Prodala sam joj i svoje svadbene cipele. I kada više nismo mogli da živimo od novinarstva i džeza, poslala sam joj 1997. po mužu tri teksta. Ona i Brega upravo su radili na Čolićevom albumu "Kad bi moja bila". Odmah su uzeli delove koji su im se svideli i potpisali me na dve pesme. Otišla sam da se vidim s njom. Leškarila je u spavaćici i dok je ona čitala još dva teksta koje sam donela, ja sam probala njene žute cipele "karl lagerfeld". Rekla mi je: "Sve je dobro. Lepo ćemo sarađivati". Popile smo po rakiju i već iste večeri poslala mi je kasetu s nekim pesmama.
(Espreso/telegraf/prenela PV)
Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!







