sima ili živko
Znate li čiji pas je bio Sima iz "Srećnih ljudi"? Svi smo ga obožavali, a zabezeknuće vas njegov gazda - šokčina
Simpatični Sima, koji je bio neprikosnoveni ljubimac gledalaca, živeo je 14 godina
Serija ''Srećni ljudi'', koja je obeležila detinjstvo mnogih generacija i prikazala život devedesetih u Srbiji, osim po nezaboravnim likovima koje su tumačili glumački velikani, ostala je upamćena i po psu Simi.
Ono što retko ko zna, jeste da je Sima u stvarnom životu bio ljubimac Desimira Stanojevića, koji je tumačio ulogu Vukašina Golubovića, kao i da ga je, kada je ostario, menjao njegov sin, Simče.
Glumac je rekao je da je Sima, odnosno Amon, kako se zapravo zvao, bio ozbiljan kućni pas, ali i da je sa njim osvojio titulu prvaka Jugoslavije u kategoriji "Lovac i pas".
"Moja ćerka je, tokom snimanja, uglavnom bila zadužena za njega, da bi mene malo rasteretili, a dosta se brinula i pokojna Radmila Savićević koja uvek u džepovima imala čvarke i neke druge sitnice. Uglavnom smo sve radili iz jednog ponavljanja, brzo je shvatao šta treba da učini. Nije prošao klasičnu dresuru, iako sam ja kinološki sudija i znam sve oko toga", pričao je Desimir Stanojević 2014. godine za portal Telegraf.
Desimir je za TV Novosti pre više od dve decenije govorio o svojim psima Amonu i Simčetu.
"Činjenica je da se Amon kome je deset godina već umorio i da više nema 'živaca' za glumu i slavu koja ga je spopala. Deca kada ga vide, krenu da ga pipkaju i štipkaju, a njemu, siromahu koji nije ni za šta kriv, to više uopšte ne prija, a i nema nikakve konkretne koristi, ni kosku više ne dobija. Zato sada malog Simčeta koji je "pljunuti" tata, uvodimo u posao. Čekam da još malo poraste, rođen je petog marta, u znaku Ribe, pa će uskakati umesto svog oca kada god to bude potrebno".
"Da je Amon to što jeste u američkim uslovima, sada bi imao svog ličnog veterinara, guvernantu, menadžera, frizera, pedikira i šta sve ne, i to ne zbog njega nego bi tu ljudi njuškali veliki izvor para. Skoro u svakom američkom filmu pojavi se i poneki simpatični psić, pa sam i ja došao na ideju i predložio nekim ljudima, da i mi snimimo dečji film u kojem će glavna ličnost biti pas. Siniša je veoma zainteresovan za tu ideju, a ja sam već smislio i naslov - 'Sima se vraća kući'. Verujem da bi taj film bio strahovito gledan i mislim da nema deteta koje ne bi otišlo u bioskop, ili gledalo na televiziji, pa i tamo gde dopire satelitski program. Međutim, kod nas je dečji film sklonjen na marginu i niko tu ne vidi pravi posao, a ja ga vidim", pričao je Stanojević.
Umesto Amona i Simčeta, honorar su dobile Desimirove ćerke, koje on iz od milošte zove "kerovođe", jer su bile zadužene da kučiće dovode i odvode sa snimanja serije.
Međutim, kraj serije nije bio i kraj Siminog "glumačkog života".
"Radio sam sa njim predstavu koja je obarala Ginisove rekorde (smeh). Punili smo 24 puta dvoranu Doma sindikata, pa novosadski "SPENS", halu u Rumi... Snimili smo i monodramu "Čovek i Radmila Savićević ga je posebno volela", a tu je bila i dečja predstava "Sima se vraća kući", objašnjava Stanojević.
Stanojević je 2014. godine za Telegraf pričao i o navodima da je Sima bio slep na snimanju serije: "Sima nije bio slep. Video je slabije, ali slep nije bio."
Simpatični Sima, koji je bio neprikosnoveni ljubimac gledalaca, živeo je 14 godina.
"Lepa starost za psa. Kada je osetio da treba da ode, to je i učinio. Ne treba im to braniti, treba ih pustiti. Neki se upuštaju u toku hirurške intervencije i slične stvari, ja nisam za to. Simu sam sahranio u svojoj vikendici iznad Niša, kao i kuju koju sam imao posle njega. Pravim tamo svojevrsno malo groblje pasa", zaključio je tada Stanojević.
Bonus video:
Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!




