VOLEO ŽENU SVOG PRIJATELJA KOJU NIJE MOGAO IMATI SVE DO NJEGOVE SMRTI: Strana Andrićevog života koju NE POZNAJEMO
Ivo Andrić, Foto: Profimedia

život slavnog pisca

VOLEO ŽENU SVOG PRIJATELJA KOJU NIJE MOGAO IMATI SVE DO NJEGOVE SMRTI: Strana Andrićevog života koju NE POZNAJEMO

Retko ko nas je ovoliko zadužio, a jedan je od mnogih kojima se nismo odužili

Objavljeno: 21:05h

O životu pisca Ive Andrića mnogo toga znamo, bio je tajanstven, uvek tajanstven i elegantan čovek. U Beogradu je u kontinuitetu proveo četiri godine tokom kojih je živeo u hotelu Ekscelzior, a najviše je voleo da ode i poseti Sokobanju u istočnom delu Srbije gde su nakon njegove smrti, u sobi 144 u hotelu Moravica, otvorili mali muzej u njegovu čast.

Soba je ostala u onom stilu u kakvom je bila baš kada je on boravio u njij. U današnje vreme nju godišnje poseti oko 50.000. ljudi.

Njegov život bio je ispunjen mnogim dogodovštinama i trenucima o kojima javnost nije mnogo znala.

Iznosimo najupečatljivije trenutke Ivinog života koje svi treba da znamo, jer oni predstavljaju neki vid opšte informisanosti. Ovo su zanimljivosti o Ivi Andriću koje možda niste znali.

Pisac Ivo Andrić je rođen 1892. godine u Travniku. To nije bilo mesto stanovanja njegove porodice, ali je njegova majka Katarina, u trenutku porođaja bila u poseti svojoj rodbini. Posle kraćeg vremena vratili su se u Sarajevo, gde je njegov otac, Antun, bio na službi.

Sa samo dve godine, ostao je bez oca koji je umro od teške bolesti - tuberkuloze, kao i mnogi članovi njegove porodice.

Kao jako malog majka ga je ostavila na čuvanje kod rođaka zbog besparice. U njihovoj porodici je završio je osnovnu školu u Višegradu, a zatim je 1903. upisao Veliku gimnaziju u Sarajevu i nastavio da živi sa majkom.

U to vreme počinje da piše poeziju. Njegova prva pesma koju je objavio bila je "U sumrak".

Baš u toj gimnaziji postao je zagovornik integralnog jugoslovenstva i pripadnik naprednog nacionalističkog pokreta „Mlada Bosna”.

Upisao je Mudroslovni fakultet Kraljevskog univerziteta Franje Josipa I, a Veliki uticaj na njega imali su zagrebački intelektualci sa kojima se družio.

Sa studentkinjom Evgenijom Gojmerac bio je u emotivnoj vezi sve do njene smrti 1915.

Ivo Andrić
foto: Printscreen YouTube/RTS Kulturno-umetnički program - Zvanični kanal

Jednom prilikom je pokušao da živi i uči u Beču, ali zbog klime i problema sa plućima, otišao je u Krakov gde je upisao Filozofski fakultet.

Jedna od najvećih zanimljivosti njegovog života jeste da, kada je čuo za sarajevski atentat, napustio je studije i otišao u Split gde je uhapšen odmah po dolasku. Prvo je bio u šibeničkoj, zatim u mariborskoj tamnici gde je godinu dana bio u robstvu kao politički zatvorenik. 1917. godine u Julu je pomilovan i odlazi nazad u Višegrad.

Naredne godine, 1918. izlazi njegova prva knjiga „Ex Ponto“.

Posle pet godina postaje vicekonzul u Gracu, a 1928. je premešten za vicekonzula predstavništva u Madridu, a predsednik Republike Poljske ga odlikuje Ordenom Velikog komandira obnovljene Poljske.

Od tada pa sve do završetka Drugog svetskog rata se nije vraćao u svoju domovinu.

U oktobru 1961. list „Borba” objavljuje da je Ivo Andrić najozbiljniji kandidat za Nobelovu nagradu, koju i dobio sedam dana kasnije za roman “Na Drini ćuprija“, a od Skupštine kulturno-prosvetne zajednice Srbije dobija Specijalnu Vukovu nagradu.

Kada je ljubavni život u pitanju, trideset godina je voleo jednu ženu, koju nije mogao imati. Naime, bio je zaljubljen u Milicu Babić-Jovanović, kostimografkinju Narodnog pozorišta u Beogradu, udatu za njegovog prijatelja, novinara Nenada Jovanovića. Malo je govorio o svojim emocijama, ali sve je opisao u pesmi „Jelena, žena koje nema“.

Međutim, njegovo čekanje se isplatilo. Njegov prijatelj Nenad je umro 1957. godine, a već 1958. godine Ivo je oženio Milicu sa kojom je bio sve do njene smrti, 1968.

Umro je 13. marta 1975. godine usled oboljenja moždanog krvotoka.

Najznačajnija dela koja je napisao jesu Ex Ponto, Nemiri (1921.), Put Alije Đerzeleza (1920.), Pripovetke (1924.) (1934.) (1936.), Most na Žepi (1925.), Anikina vremena (1931.), Na Drini ćuprija (1945.), Travnička hronika (1945.), Gospođica (1947.), Prokleta avlija (1954.)

(Espreso)


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.