LADJ LI "JADNICI": Tempirana bomba Evrope koja već pokazuje zube
Foto: Imdb

RECENZIJA FILMA

LADJ LI "JADNICI": Tempirana bomba Evrope koja već pokazuje zube

Uvek je mučno gledati decu kojoj je detinjstvo uništeno zbog rata, ali ovo je prvi film koji pokazuje da se militarizovanje dece više ne dešava samo negde tamo, u trećem svetu, već i u samom srcu Evrope.

Objavljeno: 18:10h
Vladimir Marković

Kada se pre tačno dvadeset pet godina pojavio film Matjea Kasovica "Mržnja" (La Haine), izazvao je šok svojom brutalnošću. Taj film uveo nas je u svet pariskih predgrađa, omladinski kriminal, rasizam, ulične pobune i rat protiv policije. Francuska kinematografija ostala je usamljena u tretmanu ove teme, koja nije ništa manje aktuelna ni u predgrađima mnogih drugih zapadnoevropskih gradova, ali svi ostali je radije guraju pod tepih. Na primer, u Švedskoj se desio celi niz sličnih pobuna doseljenika koje nikada nisu dospele ni u vesti, kamoli kinematografiju - to je tamo tabu tema.

Pripadnici islamske parapolicije u filmu Jadnici
Pripadnici islamske parapolicije u filmu Jadnicifoto: Imdb

Film "Jadnici", debitantsko ostvarenje francuskog režisera rođenog u afričkoj državi Mali, Ladja Lija, četvrt veka kasnije vraća nas u praktično istu scenografiju u kojoj se dešava i Kasovicev film, ali sa novom generacijom junaka - nalik na izvanrednu britansku TV seriju "Klinci" (Skins), u kojoj u svakoj novoj sezoni dolazi novi naraštaj junaka koje povezuje to što su učenici iste srednje škole i imaju slične probleme u odrastanju, koji se donekle podudaraju sa onim prikazanim u Lijevom filmu.

Smeštena u parisko predgrađe Monfermej (Montfermeil), na dubokoj periferiji francuske prestonice, naseljenoj siromašnim i socijalno marginalizovanim doseljenicima mahom iz afričkih zemalja, radnja ovog filma prati trojicu policajaca, novajliju Ruiza (Damijen Bonar), šefa Krisa (Aleksis Manenti, dobitnik nagrade Cezar za ovu ulogu) i tamnoputog Gvadu (Djebril Zonga). Njih trojica zaduženi su da održavaju red u celoj opštini Monfermej, poznatoj po tome što je u njoj živeo Viktor Igo, koji je upravo tu napisao svoj roman Jadnici (1862), na čijem sižeu je veoma labavo zasnovan scenario filma Ladja Lija.

foto: Makart

Iako radnju gledamo iz perspektive policajaca, glavni junaci ovog filma zapravo su doseljenička deca, prvi i eventualno drugi naraštaj rođen u Francuskoj. Svako dete koje dođe u dodir sa policijom izgovara "Ne možete sa mnom tako da postupate, ja znam svoja prava", ta prava možda važe za decu bele kože koja žive u "boljim" kvartovima, dok su za tamnoputu doseljeničku decu u stvarnosti mrtvo slovo na papiru, što se najbolje vidi po događaju koji je okidač pobune. Snimljen sa veoma skromnim budžetom, Lijev film u velikoj meri oslanja se na glumu naturščika, osobito dece. Deca opštine Monfermej u oštrom su i otvorenom sukobu sa policijom. Ovaj film prati dečake i poneku devojčicu koji su tek zakoračili u pubertet. Policajci u ovom kraju održavaju "red i mir" gvozdenom čizmom, bahato, netaktično i skandalozno grubijanski prema deci.

Pošto policija nije dovoljno moćna da se izbori sa maloletničkom delinkvencijom sama, održavanjem reda i mira među omladinom bave se još dve kolaborantske parapolicije sačinjene od stanovnika opštine: Major, nešto poput omladinskog šerifa, i islamska milicija, koju čine religiozni fanatici koji neskriveno sarađuju sa "Islamskom državom" i drugim terorističkim organizacijama, ali efikasno su iskorenili maloletničku narkomaniju pa "državna" policija njihove aktivnosti toleriše, iako su međusobni odnosi napeti.

foto: Imdb

Deca koja odrastaju u okruženju koje im ne pruža gotovo nikakvu perspektivu u francuskom društvu, koje ih bez obzira na demokratsku i antirasističku zvaničnu retoriku tiho diskriminiše na svakom nivou, a sa druge strane su izloženi indoktrinaciji militantnom verzijom islama, dolaze u otvoreni sukob sa policijom, samim tim i državom u kojoj odrastaju.

Dramski sukob iniciran je krađom mladunčeta lava iz cirkusa koji je privremeno postavljen u Monfermeju. Vlasnici cirkusa, francuski Romi, kreću u obračun sa crnačkim stanovnicima opštine, jer su primetili da je mladunče otuđio tamnoputi dečak. U potrazi za ukradenim mladunčetom, trojica policajaca konfrontiraju se sa praktično svim neprijateljski nastrojenim slojevima ove zajednice gde praktično niko ne doživljava državu u kojoj žive kao svoju ili barem potrebnu, a njihov manir postupanja sa lokalnim stanovništvom i naročito decom izazvaće strahovitu eskalaciju problema. S druge strane, policajci svoju prekomernu grubost i kršenje legalnih procedura pravdaju mržnjom i neprijateljstvom lokalnog stanovništva, veoma slično srpskim policajcima koji su pre 1999 odlazili na Kosovo da budu faktički jedini instrument države u zajednici koja odbija saradnju sa tom državom. Francuska je tako dobila svoje "Kosovo" i svoje bure baruta praktično u podnožju Jelisejske palate.

foto: Imdb

Naracija filma je pravolinijska i jednostavna: svaki detalj čini stepenik u gradaciji sukoba i jasno ukazuje na neizbežni ishod: pobunu tinejdžera, koji za razliku od ranijih generacija evropskih tinejdžerskih buntovnika koji su svoj bunt protiv društva iskazivali kroz muziku i način oblačenja, pripremaju otvoreni militantni protivnapad koji prerasta u pravi rat praktično sve dece iz opštine Monfermej protiv policije i države u kojoj su rođeni.

Ovaj film, koliko god je šokantno posmatrati decu zadojenu mržnjom i spremnu da ubijaju i ruše sve pred sobom, predstavlja rendgenski snimak stanja u gotovo svim zapadnoevropskim državama i zloslutno proročanstvo budućnosti koja im ne nosi ništa dobro. Iako postoje i drugi filmovi novijeg datuma o naoružanoj, kriminalizovanoj i militarizovanoj deci, kao što su recimo brazilski "Božiji grad" (Cidade de Deus, 2002) ili kolumbijski "Monos" (2019), nijedan od njih nema subverzivnu snagu "Jadnika". Ko je spomenuo Uelbekov roman "Pokoravanje"?

Iako se nećete osećati dobro nakon gledanja ovog filma, on je nezaobilazna lektira za svakoga ko želi da upozna Evropu onakvu kakva stvarno jeste izvan propagandnih pamfleta EU. Film "Jadnici" prikazan je na jesenašnjem Festivalu autorskog filma, osvojio je brojne važne evropske i svetske filmske nagrade - nagradu žirija u Kanu, nagradu Cezar (francuski Oskar) za najbolji film, nominaciju za Oskara za najbolji strani film, koji je pripao daleko slabijem i beznačajnijem filmu Parazit, a na programu bioskopa u Srbiji zadržao se manje od mesec dana u najgorim zamislivim terminima. To vas naravno ne sprečava da ovaj razorno snažni film pogledate na mestima na internetu gde obično gledate filmove kada bioskop ne radi.

Ocena: 4.5/5

Bonus video:


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.