Vakcina, Foto: Profimedia

REAKCIJE NA VAKCINE

ZAŠTO SE OVO DEŠAVA? AstraZeneca izaziva jače reakcije posle prve doze, a Pfizer nakon druge

Zbog određenih bioloških razloga reakcije su nešto izraženije kod žena nego kod muškaraca

Objavljeno: 08.05.2021. 09:55h

Iskustva raznih ljudi s reakcijama na različita cepiva su različita. To je uvek bilo tako, pa ne čudi da isto vredi i za nova cepiva.

Primer, za očekivati je da će reakcije kod starijih ljudi biti blaže nego kod mladih jer je imunološki obrambeni mehanizam mladih jači. Zbog određenih bioloških razloga reakcije su nešto izraženije kod žena nego kod muškaraca. Naime, poznato je da žene razvijaju više antitela na mnoge viruse u odnosu na muškarce. Među ostalim, tu važnu funkciju igra hormon estrogen koji kod žena pojačava imunu reakciju, za razliku od testosterona koji je često suzbija.

Ali kako su u ovoj pandemiji dostupna cepiva koja imaju fundamentalno različite mehanizme delovanja, stručnjaci su uočili da postoje neke načelne razlike i u reakcijama, koje se mogu povezati s tim mehanizmom

Reakcije su očekivane i uglavnom dobar znak

Prije svega važno je ponoviti da su reakcije na cepiva očekivane i da su u većini slučajeva dobar znak jer pokazuju da obrambeni mehanizam organizma reagira na strane, poput virusa i bakterija, razvojem antitela, što je upravo ono što se vakcinisanjem želi postići.

Većina reakcija na cepiva Pfizera i AstraZenece, dva najčešća cjepiva koja su se do sada primenjivala u Hrvatskoj i svetu, je blaga i kratkotrajne prirode - obično traju oko dva dana. One uključuju bol na mestu uboda, osećaj umora ili bolova u mišićima te glavobolje. Retke reakcije uključuju otečene limfne čvorove, proljev i povraćanje, a vrlo rijetke su alergijske reakcije i neuobičajena zgrušavanja krvi, i to kod osoba koje najverovatnije imaju određene predispozicije za ovakav retki tip neželjenih događaja.

Cepiva s virusima kao prijenosnicima

Kako bismo razumjeli razlike u reakcijama na prvu i drugu dozu različitih cjepiva, podsjetimo ukratko na mehanizme na kojima se ona temelje. O tome smo već pisali na Indexu.

Je li problem ako se nakon doze AstraZenece vakcinišiete drugim cepivom?

U ovoj pandemiji cjepiva se uglavnom temelje na dve glavne platforme.

Cepivo kompanije AstraZeneca, baš kao i ono kompanije Johnson & Johnson te rusko cjepivo Sputnik V, koriste adenoviruse kao prenosnike mRNK za kodiranje proteina šiljka (S).

U AstraZenecinom cepivu koristi se adenovirus čimpanze (ChAd) koji je genetički izmijenjen tako da se ne može umnažati te da sa sobom istovremeno nosi gensku informaciju na temelju koje će u organizmu doći do stvaranja proteina S, s kojim se virus SARS-CoV-2 veže za stanice čovjeka i ulazi u njih. Adenovirus u cjepivima prenosi genski materijal i zato se zove vektor (vektor je zapravo prenositelj), pa se to cjepivo naziva vektorskim. Cepivo Johnson & Johnson umesto adenovirusa čimpanze koristi adenovirus čoveka tip 26 (Ad26). Jednako deluje i Sputnik V u kojem se prva doza temelji na adenovirusu Ad26, a druga na adenovirusu čoveka tip 5 (Ad5).

Kad se adenovirusno vektorsko cepivo ubrizga pacijentu, adenovirus dolazi do stanica u našem organizmu i veže se za njihovu površinu na točno određene, specifične proteine koji omogućuju njegov ulazak u stanice sve do jezgre. Drugim riječima, u adenovirusnim vektorskim cepivima koriste se mehanizmi koje su adenovirusi evolucijom razvili kako bi se probijali od membrane stanice do jezgre, što nije jednostavan put. Budući da je virus genetički promenjen, odnosno izrezani su mu neki geni odgovorni za umnažanje, on ne može stvarati virusno potomstvo, ali služi kao prenositelj gena za protein S do jezgre naših stanica. Jedino što se sad može dogoditi s adenovirusnom DNK jest da kodira stvaranje proteina S koronavirusa. Prvo se na temelju DNK upute stvara mRNK, a zatim na temelju mRNK nastaje protein. Budući da je protein S organizmu stran, organizam na njega stvara imunosni odgovor, koji će u konačnici ukloniti i sve stanice u koje je adenovirus ušao tako da nakon cijepljenja ljudi nemaju više adenovirus u svom organizmu. On jednostavno nestaje kao što bi nestao da smo pokupili virozu uzrokovanu adenovirusima.

Ovakvim cepivima stvaraju se dva tipa imunosnog odgovora koji nas pripremaju za susret s uzročnikom bolesti protiv koje se vakcinišemo, tj. virusom SARS-CoV-2. Jedan tip su protutijela koja svojim vezanjem za koronavirus mogu spriječiti njegov ulazak u stanice i tako zaustaviti njegovo širenje po organizmu. Drugi tip imunosnog odgovora je tzv. stanični imunitet, kod kojeg su najvažniji citotoksični T limfociti koji mogu ubijati naše stanice zaražene koronavirusom. Zajednički nas ta dva tipa imunosnog odgovora u potpunosti štite od bolesti ili znatno smanjuju ozbiljnost bolesti nakon što se zarazimo virusom SARS-CoV-2.

Kako deluju cepiva na bazi mRNK?

I mRNK cepiva takođe su vektorska cepiva (mRNK je glasnička RNK i služi kao uputa za izradu proteina S koronavirusa).Ali cepiva kao što su Pfizer i Moderna ne koriste virusni vektor, nego se mRNK za kodiranje proteina S koronavirusa prenosi pomoću lipidnih čestica. Radi se zapravo o nanočesticama i takav način prijenosa se stoga naziva "nevirusni" prijenos gena, kako bi se naglasila razlika od tzv. "virusnog" prijenosa. Lipidne čestice koje se koriste za pakiranje mRNK se, nakon vakcinisanja takvim cepivima, nespecifično vežu na stanice u našem organizmu, a stanice ih u sebe unose jer su odgovarajuće veličine te slične i srodne česticama koje i inače cirkuliraju u našem organizmu te stanice ne znaju što se u njima nalazi. Kad se lipidne čestice nađu u stanici, one se pomoću staničnih mehanizama raspadnu i oslobađaju mRNK. Stanice ne razlikuju ovu umjetno stvorenu mRNK od svoje vlastite i započinju sintezu proteina S koronavirusa koji je organizmu stran, pa potiče imunosni odgovor kao i u slučaju adenovirusa.

Razlike u reakcijama na različita cepiva

Tokom masovnih kampanja vakcinisanja stručnjaci su primetili određene razlike u reakcijama na različita cepiva, osobito na Pfizerovo i AstraZenecino.

Naime, pokazalo se da su reakcije na AstraZenecino cjepivo uglavnom snažnije nakon prve doze, a na Pfizerovo nakon druge.

"U poređenju s prvom dozom, reakcije zabilježene nakon druge doze (AstraZenece) bile su blaže i prijavljene ređe", ističe britanska regulatorna agencija za lekove i zdravstvene proizvode (MHRA).

Prema američkim Centrima za kontrolu bolesti, u slučaju Pfizerovog cjepiva "reakcije poput temperature, zimice, umora i glavobolje bile su češće nakon druge doze cepiva".

Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) navodi da je oko 7% ljudi u dobi između 18 i 55 godina koji su primili prvu dozu Pfizerova cjepiva prijavilo vrućicu, u usporedbi s 31% onih koji su prijavili temperaturu nakon druge doze.

Među cepljenima cepivom Moderne oko 1 posto ljudi u dobi od 18 do 64 godine prijavilo je temperaturu nakon prve doze, a 17 posto nakon druge doze.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Osobe starije od 55 godina koje su primile cjepivo Pfizer rjeđe su prijavljivale bilo koju od nuspojava. No i oni su zabilježili razliku između prve i druge doze. Primjerice, samo 3 posto starijih izvijestilo je o vrućici nakon prve doze, a 21 posto nakon druge doze.

Drugim riječima, ljudi se obično nakon prve doze AstraZenece osjećaju kao da su dobili gripu, slično kao što se osjećaju ljudi nakon druge doze Pfizera.

Što bi moglo uzrokovati uočene razlike?

Znanstvenici za sada nemaju studijama potvrđene jasne odgovore na pitanje što je uzrok razlike u reakcijama na prve i druge doze među cepivima, no postoje tumačenja koja biološki imaju smisla.

Prof. Robert Read, voditelj Odjela za kliničke i eksperimentalne znanosti u medicini na University of Southampton, smatra da bi to moglo biti zbog činjenice da cjepiva kao što su AstraZeneca i Johnson & Johnson "imaju kao vektor adenovirus, koji u prvoj dozi snažno stimulira imunološki sustav, a u drugoj slabije". Upravo ta jaka stimulacija koju uzrokuje prisutnost virusa jest jedan od razloga zašto se bezopasni virusi koriste kao vektori za prijenos različitih aktivnih tvari, uključujući i cepiva i lekove.

To vredi za prvu dozu.

Kada ljudi prime drugu dozu adenovirusnog cjepiva, njihov će organizam reagirati i na virus koji je prijenosnik mRNK i na protein S jer je prilikom prvog cijepljenja stvoren mehanizam obrane za oba strana tijela. No imunosna reakcija na adenoviruse sprečiće veliki dio njih da se vežu za stanice i u njima pokrenu stvaranje proteina S. Zbog toga će manje virusa uspjeti inficirati stanice i manje mRNK će dospjeti u njih, pa će reakcija biti manja nego nakon prvog cijepljenja. Stoga je i preporučeno vreme između dvaju doza duže nego kod Pfizerovog cjepiva, kako bi se povećala njegova učinkovitost, a smanjila mogućnost eliminacije vektora. Neke kompanije, poput ruske, zbog navedenog koriste dva različita adenovirusa kao vektore, kako ih obrambeni sastav u drugoj dozi ne bi prepoznao, čime se pojačava reakcija na drugu dozu.

U slučaju mRNK cepiva u kojima su lipidne čestice prijenosnici, obrambeni sustav neće prepoznati lipide kao strana tijela ni u prvoj ni u drugoj dozi. Zbog toga će oni neometano i podjednako masovno ući u stanice kao nakon prve doze i u njima će ponovno pokrenuti stvaranje proteina S.Ali sada, budući da je telo već razvilo antitela za protein S, reakcija na njega bit će burnija, a u njoj će takođe više zaraženih stanica biti uništeno jer će ih više biti inficirano nego u slučaju virusnih vektora.

(Espreso/Index.hr)