reč stručnjaka
Advokatica Tijana Vladisavljević za Espreso o nesreći u TC Galerija: Povređena deca mogu da zahtevaju naknadu štete
Za utvrđivanje eventualne krivične odgovornosti od presudnog značaja biće rezultati preduzetih dokaznih radnji
U TC Galerija u utorak je došlo do nesreće u kojoj je povređeno desetoro dece.
Pet učiteljica koje su bile u pratnji učenika beogradske Osnovne škole "Despot Stefan Lazarević" izjavile su policiji da je do nezgode u tržnom centru "Galerija", u kojoj je povređeno desetoro dece uzrasta osam i devet godina, došlo kada se na samom silasku sa pokretnih stepenica stvorila gužva među mališanima.
Povodom ove nesreće koja je potresla javnost i o kojoj mediji danima izveštavaju razgovarali smo sa poznatom beogradskom advokaticom Tijanom Vladisavljević iz Advokatske kancelarije Vladisavljević.
Prvo osnovno javno tužilaštvo je naložilo prikupljanje dokumentacije o održavanju pokretnih stepenica i snimaka sa kamera. Šta će u ovoj istrazi biti presudno da bi se utvrdilo da li je u pitanju čist nesrećni slučaj ili postoji krivična odgovornost — i ko u tom lancu sve može da odgovara?
"Za utvrđivanje eventualne krivične odgovornosti od presudnog značaja biće rezultati preduzetih dokaznih radnji, pre svega analiza snimaka video-nadzora, tehnička dokumentacija o ispravnosti i održavanju pokretnih stepenica, nalazi i mišljenja veštaka odgovarajuće struke, kao i izjave neposrednih učesnika i svedoka događaja.
Posebno je značajno utvrditi neposredan uzrok nezgode, da li su poštovani propisi i tehnička pravila o merama bezbednosti, da li je postojala konkretna obaveza određenog lica da preduzme mere zaštite, kao i da li postoji uzročno-posledična veza između eventualnog protivpravnog postupanja ili propuštanja i nastalih posledica. Sa stanovišta Krivičnog zakonika, u zavisnosti od utvrđenih činjenica, može se razmatrati eventualno postojanje nekog od krivičnih dela protiv opšte sigurnosti ljudi i imovine, uključujući krivično delo izazivanje opšte opasnosti iz člana 278. Krivičnog zakonika, ukoliko su ispunjena sva njegova zakonska obeležja. Predmet istrage mogu biti postupanja odgovornih lica za održavanje i bezbednost pokretnih stepenica, kao i drugih lica koja su imala zakonsku ili drugu pravno relevantnu obavezu preduzimanja određenih mera zaštite, uključujući i lica kojima je bio poveren nadzor nad učenicima.
Krivična odgovornost je individualna i ne može se zasnivati isključivo na činjenici da je nastupila štetna posledica. Neophodno je utvrditi postojanje svih zakonom propisanih elemenata konkretnog krivičnog dela, uključujući odgovarajući oblik krivice", tvrdi advokatica Tijana Vladisavljević za portal Espreso.
Ako veštačenje pokaže da su stepenice bile tehnički ispravne, a da je do pada došlo, recimo, zbog zaglavljivanja pertle ili gužve — da li tržni centar i dalje snosi neku vrstu pravne ili materijalne odgovornosti za povrede posetilaca u svom objektu?
"Činjenica da su pokretne stepenice bile tehnički ispravne ne isključuje sama po sebi mogućnost postojanja građanskopravne odgovornosti za nastalu štetu. Ukoliko se, imajući u vidu svojstva pokretnih stepenica i okolnosti njihove upotrebe, utvrdi da one predstavljaju opasnu stvar u smislu Zakona o obligacionim odnosima, na odgovornost za nastalu štetu primenjivala bi se pravila o objektivnoj odgovornosti, odnosno odgovornosti bez obzira na krivicu. Prema članovima 173. i 174. Zakona o obligacionim odnosima, pretpostavlja se da šteta nastala u vezi sa opasnom stvari potiče od te stvari, a za takvu štetu odgovara njen imalac, osim ako se dokaže da opasna stvar nije bila uzrok štete ili da postoje zakonom propisani razlozi za oslobođenje od odgovornosti.
U tom smislu, eventualno zaglavljivanje pertle ili nastanak gužve na pokretnim stepenicama ne bi sami po sebi predstavljali dovoljan osnov za oslobođenje od odgovornosti. Naime, prema članu 177. Zakona o obligacionim odnosima, imalac opasne stvari može se osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala usled spoljašnjeg uzroka čije se dejstvo nije moglo predvideti, izbeći ili otkloniti, odnosno isključivo radnjom oštećenog ili trećeg lica koju nije mogao predvideti i čije posledice nije mogao izbeći ili otkloniti. Zbog toga bi u konkretnom slučaju bilo neophodno utvrditi da li zaglavljivanje pertle ili nastanak gužve predstavljaju predvidive rizike korišćenja pokretnih stepenica, posebno imajući u vidu da su ih koristila deca, kao i da li su postojale mogućnosti da se nastanak štete spreči ili njene posledice otklone. Ukoliko bi se utvrdilo da je oštećeno ili treće lice svojim postupanjem doprinelo nastanku štete, to bi, zavisno od utvrđenih okolnosti, moglo biti od značaja za ocenu postojanja i obima odgovornosti, uključujući mogućnost delimičnog oslobođenja od odgovornosti u slučaju doprinosa oštećenog, odnosno solidarnu odgovornost trećeg lica, pod zakonom propisanim uslovima. Prema tome, tehnička ispravnost pokretnih stepenica, kao ni sama činjenica da je neposredan povod nezgode bilo zaglavljivanje pertle ili stvaranje gužve, ne isključuju automatski odgovornost imaoca opasne stvari. Konačna ocena zavisiće od utvrđenog uzroka nezgode i postojanja zakonskih uslova za potpuno ili delimično oslobođenje od odgovornosti", kaže advokatica Tijana Vladisavljević.
U javnosti se mnogo polemiše o ulozi učiteljica i činjenici da su roditelji potpisali saglasnost za odlazak u bioskop. Šta taj potpis pravno znači — da li on na bilo koji način oslobađa školu od odgovornosti za bezbednost dece tokom boravka van učionice?
"Saglasnost roditelja za organizovani odlazak učenika u bioskop predstavlja odobrenje za učešće deteta u konkretnoj školskoj aktivnosti, ali se ne može tumačiti kao odricanje od prava deteta na zaštitu i bezbednost, niti kao unapred dato oslobađanje škole od eventualne zakonske odgovornosti.
Članom 108. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja propisano je da ustanova donosi akt kojim uređuje mere, način i postupak zaštite i bezbednosti dece i učenika za vreme boravka u ustanovi i svih aktivnosti koje organizuje, kao i da je dužna da te mere sprovodi.
Navedena obaveza odnosi se, dakle, i na aktivnosti koje škola organizuje van svojih prostorija.
Za ocenu eventualne odgovornosti škole od značaja će biti način organizacije odlaska, uzrast i broj učenika, broj lica zaduženih za njihov nadzor, način kretanja kroz objekat, kao i pitanje da li su preduzete odgovarajuće mere radi sprečavanja predvidivih rizika.
U pogledu građanskopravne odgovornosti škole, relevantne mogu biti i odredbe članova 170. i 171. Zakona o obligacionim odnosima, kojima je uređena odgovornost poslodavca za štetu koju zaposleni prouzrokuje trećem licu u radu ili u vezi sa radom.
Međutim, eventualna odgovornost škole ili nastavnog osoblja ne može se pretpostaviti samo na osnovu činjenice da je do povređivanja došlo tokom organizovane školske aktivnosti. Neophodno je utvrditi da li je postojao konkretan propust u organizaciji ili nadzoru, kao i da li je taj propust bio u uzročnoj vezi sa nastalim povredama", objašnjava advokatica Tijana Vladisavljević za naš portal.
Koja prava sada imaju roditelji desetoro povređene dece kada je reč o naknadi materijalne i nematerijalne štete (za pretrpljeni strah, bolove i lečenje) i od koga tu odštetu mogu da naplate — od osiguranja tržnog centra, školskog osiguranja ili putem tužbe?
"Povređena deca, kao oštećena lica, imaju pravo da, pod uslovima propisanim Zakonom o obligacionim odnosima, zahtevaju naknadu materijalne i nematerijalne štete od lica za koja se utvrdi da su odgovorna za njen nastanak.
Materijalna šteta može obuhvatiti troškove lečenja, rehabilitacije, nabavke lekova i medicinskih pomagala, kao i druge opravdane troškove koji su u uzročnoj vezi sa nastalim povredama.
Kada je reč o nematerijalnoj šteti, član 200. Zakona o obligacionim odnosima predviđa mogućnost dosuđivanja pravične novčane naknade za pretrpljene fizičke bolove, strah, duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, naruženosti i druge zakonom priznate vidove nematerijalne štete, ukoliko su ispunjeni propisani uslovi.
Visina naknade utvrđuje se pojedinačno, imajući u vidu vrstu i težinu povreda, intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, eventualne trajne posledice, kao i druge okolnosti od značaja za svaki konkretan slučaj.
Roditelji, kao zakonski zastupnici maloletne dece, mogu u njihovo ime ostvarivati odštetne zahteve prema odgovornim licima. Ukoliko postoji odgovarajuće osiguranje od odgovornosti, član 941. Zakona o obligacionim odnosima omogućava oštećenom licu da naknadu štete zahteva neposredno od osiguravača, do visine njegove obaveze iz osiguranja. Posebno je potrebno proveriti postojanje kolektivnog osiguranja učenika od posledica nesrećnog slučaja. Prava po osnovu takvog osiguranja ostvaruju se u skladu sa ugovorenim uslovima i osiguranim rizicima, nezavisno od utvrđivanja odgovornosti za nastanak štete. Ukoliko naknada štete ne bude ostvarena vansudskim putem, postoji mogućnost pokretanja parničnog postupka pred nadležnim sudom.
Važno je naglasiti da su krivična i građanskopravna odgovornost dva različita pravna instituta. Čak i ukoliko se utvrdi da ne postoje elementi krivičnog dela, to samo po sebi ne isključuje mogućnost postojanja građanskopravne odgovornosti za nastalu štetu.
Konačna ocena o postojanju i obimu eventualne odgovornosti bilo kog fizičkog ili pravnog lica moguća je tek nakon potpunog utvrđivanja svih relevantnih činjenica i okolnosti konkretnog događaja", zaključuje advokatica Tijana Vladisavljević.
Bonus video:
(Espreso/Miloš Dojčinović)