tradicija
Patrijarh Pavle je Srbima stalno objašnjavao običaj za Aranđelovdan: Mnogi domaćini ga ne poštuju, nikako da nauče
Patrijarh je podsetio da se u molitvi za osvećenje koljiva navodi da se ono prinosi „u čast i spomen svetog“
Pripreme za Aranđelovdan, jednu od najčešćih krsnih slava u Srbiji, uveliko su počele, a sa približavanjem 21. novembra ponovo se otvara pitanje oko kojeg se domaćini godinama ne slažu. Dok se u pojedinim porodicama slavsko žito podrazumeva, u drugima se ono nikada ne priprema, jer se veruje da za Svetog Arhangela Mihaila, kao „živog sveca“, nije potrebno kuvati pšenicu. Međutim, ovo rasprostranjeno narodno verovanje nema uporište u crkvenom učenju, što je svojevremeno detaljno objasnio i pokojni patrijarh Pavle.
Običaji vezani za krsnu slavu u srpskim porodicama često se prenose sa kolena na koleno, pa nije neobično da domaćini određene postupke prihvataju ne dovodeći u pitanje njihovo poreklo. Upravo je takav slučaj sa slavskim žitom za Aranđelovdan, koje se u mnogim domovima izostavlja isključivo zato što ga nisu pripremale ni prethodne generacije.
Razlog za to krije se u verovanju da je Arhangel Mihailo živ i da, za razliku od svetitelja koji su živeli na zemlji, nije prošao kroz ljudsku smrt. Kako se kuvana pšenica koristi i prilikom pomena pokojnicima, vremenom se ustalilo pogrešno tumačenje da žito pripada isključivo obredima posvećenim preminulima.
Ipak, značenje koljiva u pravoslavnoj tradiciji znatno je šire, a njegova priprema nije povezana sa tim da li je svetitelj umro ili nije.
Patrijarh Pavle objasnio zašto se žito sprema i za Aranđelovdan
O ovom pitanju pisao je patrijarh Pavle u knjizi „Da nam budu jasnija neka pitanja naše vere“, nastojeći da objasni razliku između crkvenog predanja i običaja koji su se tokom vremena ukorenili među vernicima.
Suština njegovog objašnjenja jeste da se slavsko žito ne priprema zbog smrti svetitelja, već se prinosi Bogu, u čast porodičnog zaštitnika i za pomen preminulih predaka.
Patrijarh je podsetio da se u molitvi za osvećenje koljiva navodi da se ono prinosi „u čast i spomen svetog“, kao i „u pomen onih koji umreše u blagočestivoj veri“.
Posebno je značajno njegovo objašnjenje da kuvana pšenica nije simbol smrti, već života, jer se time razjašnjava i osnovni razlog zbog kojeg mnoge porodice pogrešno izostavljaju žito za Aranđelovdan.
Patrijarh Pavle je ukazao i na to da su, prema hrišćanskom učenju, svi svetitelji živi u Bogu, bez obzira na to da li su nekada živeli na zemlji ili je reč o bestelesnim nebeskim silama.
Zato činjenica da Arhangel Mihailo nije prošao kroz ljudsku smrt ne predstavlja razlog da se prilikom proslavljanja njegove slave izostavi koljivo. Isto pravilo važi i za Svetog Iliju, za kojeg se u narodu takođe veruje da je živ svetitelj.
Zašto je slavsko žito simbol večnog života?
Pšenica u hrišćanstvu ima posebno simboličko značenje. Zrno koje se položi u zemlju naizgled nestaje, ali iz njega nastaje nova biljka, zbog čega se povezuje sa vaskrsenjem i nadom u večni život.
Upravo zato se kuvano žito koristi i u slavskim i u obredima posvećenim upokojenima. Njegova uloga nije da označi smrt, već da izrazi veru u vaskrsenje i duhovnu povezanost živih i preminulih.
Prilikom osvećenja slavskog žita sveštenik se moli za porodicu koja proslavlja svog svetitelja, ali se istovremeno pominju i njeni upokojeni članovi, oni od kojih je nasleđena krsna slava.
Na taj način slava povezuje različite generacije jedne porodice, a običaj pripremanja žita dobija značenje koje prevazilazi samu slavsku trpezu.
Šta da rade porodice koje nikada nisu kuvale žito?
Iako se u mnogim domovima za Aranđelovdan decenijama ne priprema koljivo, takva praksa nije zasnovana na crkvenoj zabrani, već na narodnom običaju.
Patrijarh Pavle smatrao je da ovakve nedoumice treba rešavati strpljivim objašnjavanjem, a ne osuđivanjem vernika koji su određene navike nasledili od svojih roditelja.
Bonus video:
(Espreso/Kurir)