VEROUČITELJ SVE OBJASNIO
Danas obavezno, ali OBAVEZNO MORATE DA URADITE JEDNO! Neizostavno je na KRSTOVDAN, ne krši se NI POD TAČKOM RAZNO
Veroučitelj Aleksandar Đurđević iz Stare Pazove, poznat po tome što na jednostavan i blizak način vernicima približava crkvena pravila, razrešava sve najčešće zablude i objašnjava suštinu ovog svetog dana - Krstovdana
Uoči velikog hrišćanskog praznika Krstovdana, pravoslavni vernici često se suočavaju sa brojnim nedoumicama – od toga zašto postoje dva praznika sa istim imenom u kalendaru, kako se pravilno posti, pa sve do toga da li su narodna verovanja o vremenskoj prognozi i kućnim poslovima utemeljena u veri.
Veroučitelj Aleksandar Đurđević iz Stare Pazove, poznat po tome što na jednostavan i blizak način vernicima približava crkvena pravila, razrešava sve najčešće zablude i objašnjava suštinu ovog svetog dana - Krstovdana.
Dva Krstovdana u godini
Mnoge vernike zbunjuje činjenica da se u pravoslavnom kalendaru dva praznika nazivaju Krstovdan – jedan u januaru, a drugi u septembru.
– Imamo dva Krstovdana u toku godine, ali oni nisu vezani za isti događaj. Krstovdan 18. januara proslavlja se uoči Bogojavljenja i direktno je povezan sa krštenjem Isusa Hrista na reci Jordan od strane Svetog Jovana. Sutradan slavimo Bogojavljenje, a dan kasnije Sabor Svetog Jovana. Taj januarski Krstovdan je uvek postan dan, bez obzira na to u koji dan u nedelji padne, i predstavlja prvi posan dan nakon Božićnog posta – objasnio je veroučitelj.
Sa druge strane, jesenji Krstovdan koji se obeležava 27. septembra nosi potpuno drugačiju istorijsku i duhovnu simboliku.
– Jesenjim Krstovdanom sećamo se dva velika istorijska događaja – pronalaženja Časnoga Krsta u Jerusalimu u četvrtom veku i njegovog povratka iz Persije u sedmom veku. Prvi događaj vezan je za Svetu caricu Jelenu, koja je obilazila Svetu zemlju sa željom da pronađe krst na kojem je Hristos bio razapet – podsetio je Đurđević.
Čudo na Golgoti
Potraga za Časnim Krstom u Jerusalimu bila je praćena čudom koje je zauvek ušlo u istoriju hrišćanstva.
– Carica Jelena je uz pomoć Jevrejina po imenu Juda saznala da se Krst nalazi na Golgoti, ispod paganskog hrama posvećenog Veneri. Hram je srušen i duboko u zemlji pronađena su tri krsta. Međutim, nisu znali koji je tačno Hristov krst. U tom trenutku prolazila je sahrana, a jerusalimski patrijarh Makarije naredio je da krstove stavljaju na pokojnika. Kada su postavili treći krst, pokojnik je vaskrsao, a jedna bolesna žena je ozdravila čim ga je dodirnula. Tako se otkrilo koji je Časni Krst – ispričao je teolog.
Drugi važan događaj koji se proslavlja istog dana dogodio se vekovima kasnije, kada je svetinja vraćena u Jerusalim.
– U sedmom veku, za vreme cara Iraklija, Časni Krst je vraćen iz Persije, gde je boravio 14 godina nakon što su Persijanci okupirali Jerusalim. O svim ovim činjenicama i istoriji praznika vernici detaljnije mogu pročitati u Ohridskom prologu Svetog vladike Nikolaja Velimirovića – preporučio je sagovornik.
Kako pravilno postiti
U narodu postoji poznata izreka da se "ko se krstom krsti, na Krstovdan posti", ali način posta zavisi od dana u nedelji u koji praznik padne.
– Ukoliko Krstovdan padne za vikend, post je ublažen i dozvoljena je hrana spremljena na ulju. Ali ako padne radnim danom, odnosno u sredu ili petak, tada je propisano suhojedenje, to jest post na vodi i suva hrana – naglasio je pazovački veroučitelj.
Ipak, Đurđević upozorava da stroga pravila ne treba primenjivati bez konsultacije sa duhovnikom, jer vernici nisu na istom duhovnom i fizičkom stupnju.
– Treba imati na umu da su ti rigorozni tipici pisani pretežno za monahe i monaške zajednice. Kako mi nismo monasi, nismo svi na istom duhovnom nivou i ne možemo svi postiti jednako. Posebno početnici moraju biti obazrivi, jer preveliki teret može dovesti do prezasićenja i toga da čovek potpuno odustane od posta. Zato je ključno da se svako posavetuje sa svojim sveštenikom ili duhovnikom o načinu posta – posavetovao je Đurđević.
Simboli pre krsta
Zanimljivo je da pre nego što je krst postao univerzalni znak hrišćanstva, rani hrišćani su koristili sasvim druge tajne simbole za međusobno prepoznavanje.
– Pre Hristovog stradanja, krst je bio simbol stradanja i smrti. Hristos je svojom smrću umrtvio smrt i učinio krst simbolom pobede života nad smrću. Međutim, u ranim vekovima hrišćani su koristili simbol ribe, jer grčka reč IHTIS predstavlja akrostih za "Isus Hristos, Božji Sin, Spasitelj". Koristili su i sidro kao simbol sigurnosti u Hristu, slova Alfa i Omega kao početak i kraj, i goluba kao simbol Svetoga Duha – pojasnio je stručnjak.
Vera naspram sujeverja
U narodu postoje brojna verovanja vezana za Krstovdan – od gatanja vremenske prognoze po grmljavini i lastama, pa do straha od obavljanja kućnih poslova na praznik.
– Nekada su ljudi pratili prirodu da bi znali kako da se pripreme za zimu ili sušu, ali u modernom dobu nema razloga da trošimo energiju na narodna gatanja i proročanstva o vremenu. Iako sam u crkvi 31 godinu, za mnoga od tih narodnih pitanja prvi put čujem. Umesto opterećivanja sujeverjem, vernici treba da se okrenu suštini – poručio je veroučitelj.
Đurđević na kraju naglašava šta je zapravo jedino važno za svakog vernika na praznični dan.
– Najvažnije je da u nedelju i praznikom budemo na Svetoj Liturgiji, da se sjedinjujemo sa Gospodom kroz pričešće, ispovedamo i vodimo svetotajinski život. A kada se vratimo sa liturgije, nema nikakvog greha da uključimo veš-mašinu, operemo sudove ili obrišemo prašinu. Liturgija je na prvom mestu, a sve ostalo su nevažne brige koje samo opterećuju ljudsku dušu – zaključio je Đurđević.
Bonus video:
(Espreso/ Ženablic/ Tamara Ignjatović Morača/ Prenela: T.M.)