PENZIONERI
Koliko će iznositi povećanje penzija u Srbiji? Odluka pada za manje od 7 dana, a ova cifra određuje tačan procenat
Postoje tri različita scenarija, među kojima i onaj po kome se predviđa da penzije mogu da se indeksiraju sa 100 odsto rasta zarada
Ako je suditi po najavama predsednika Srbije Aleksandra Vučića, da će se za sedam dana znati koliko će se uvećati penzije za najstarije sugrađane i da će ono pratiti plate, jasno je da on ima naznake da bi Republički zavod za statistiku, mogao u tom roku da objavi koliko je učešće neto mase penzije u BDP, u periodu od 30.juna 2025 do 1.jula 2026. godine, na osnovu koga će se odrediti i procenti skoka njihovih primanja.
Tako je definisano Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju, u kome se po modelu pod nazivom “Švajcarska formula plus”, postoje tri različita scenarija, među kojima i onaj po kome se predviđa da penzije mogu da se indeksiraju sa 100 odsto rasta zarada, ali samo u slučaju ako su rashodi za penziju manji od 10 odsto BDP.
Po njegovoj najavi čini se da će to biti i za ovu, odnosno narednu godinu jer se čini da je on upoznat da je učešće penzija u BDP-u, u periodu od 30.juna 2025 do 1.jula 2026. godine, ispod 10 posto, kako je definisano po prvom modelu.
Po tom modelu penzije prate isključivo rast prosečnih zarada, a efekat takve situacije je najpovoljniji scenario za penzionere, jer plate rastu brže od inflacije, što omogućava značajan skok penzija.
Preostala dva modela su nepovoljniji, pa ako je učešće penzija u BDP-u između 10% i 10,5% primenjuje se klasična švajcarska formula, po kojoj se rast računa kao zbir 50% rasta potrošačkih cena (inflacije) i 50% rasta prosečnih plata.
Postoji i treći model, koji je najnepovoljniji, a primenjuje se kada rashodi za penzije pređu 10,5 procenata nacionalnog BDP-a (pa sve do zakonskog maksimuma od 11 odsto),kada država aktivira odbrambeni mehanizam.
U ovom kriznom scenariju, penzije se usklađuju samo sa stopom inflacije a čekovi se uvećavaju tek toliko da pokriju poskupljenja u prodavnicama i sačuvaju osnovnu kupovnu moć, dok se veza sa rastom plata u privredi potpuno prekida kako bi se rasteretio budžet.
Tri modela
Da bi to praktično pokazali, prikazaćemo sva tri modela
Model 1
-Učešće neto penzija u BDP-u ispod 10 odsto . Po njemu su javne finansije stabilne, privreda u snažnom zamahu, a naplata poreza i doprinosa dobra, pa učešće penzija u ukupnom BDP-u pada ispod granice od 10 procenata. Za penzionere je ovo najpovoljniji mogući scenario jer se država nalazi u takozvanoj „zelenoj zoni“. U ovom režimu, penzije se usklađuju isključivo sa rastom prosečnih zarada u Srbiji. U praksi to znači da privreda napreduje, otvaraju se nova radna mesta, a firme podižu plate kako bi zadržale radnike, pa prosečna plata skoči primera radi za 12 odsto. Istovremeno, cene hrane i komunalija (inflacija) su porasle za 4 odsto pa pošto je učešće penzija u BDP-u nisko, ignoriše se inflacija i dobija se puna povišica od 12 odsto, baš koliko su porasle i plate. Na ovaj način, standard najstarijih direktno prati standard zaposlenih, a penzioneri mogu da kupe znatno više jer su njihova primanja daleko nadmašila poskupljenja u prodavnicama.
Model 2.
-Takozvana Švajcarska formula po kojoj potrošnja na penzije je u umerenoj zoni, odnosno između 10 i 10,5 procenata BDP-a. U tom slučaju, procenat povišice deli se na ravne časti, polovinu rasta diktira stopa inflacije (rast potrošačkih cena),a drugu čini procenat rasta prosečnih plata. Penzije i dalje rastu brže od samih troškova života, ali umerenijim tempom. U praksi to izgleda ovako:Ako u jednoj godini plate u privredi porastu za 10 odsto, a zvanična inflacija i poskupljenja iznose 6 odsto, država pravi „zlatnu sredinu“. Penzioneri neće dobiti ni punih deset, ali ni minimalnih šest odsto.
Povišica se utvrđuje na pola puta između ta dva procenta, pa u ovom slučaju, čekovi se uvećavaju za 8 odsto a penzioneri su uspeli da nadoknade poskupljenja od 6 odsto, jer im je ostalo i preko toga za rast standarda.
Pri tom ni država nije preopteretila budžet jer nije isplatila maksimalan rast koji je zabeležen kod plata.
Model 3:
Učešće penzija u BDP-u iznad 10,5 odsto .
U slučaju kada rashodi za penzije pređu 10,5 procenata nacionalnog BDP-a (pa sve do zakonskog maksimuma od 11 odsto), država aktivira odbrambeni mehanizam. Finansijski sistem signalizira da izdvajanja za najstarije postaju pretežak teret za ekonomiju i u ovom kriznom scenariju veza sa platama se potpuno prekida.
Penzije se usklađuju samo sa stopom inflacije.
Na primeru u praksi to izgleda ovako: Ako je ekonomska kriza i period visoke inflacije gde su cene skočile za primera radi 12 odsto, a plate u privredi zbog nepovoljne situacije u kompanijama porasle za samo 4 odsto, onda država ne može da priušti dodane troškove za primanja najstarijih sugrađana jer su već prešle kritičnu granicu u BDP-u, penzije se tada povećavaju za tačnih 12 odsto.
Penzionerima je na ovaj način obezbeđen „štit“ od poskupljenja jer su njihova primanja porasla tačno onoliko koliko su skočili hleb, mleko, struja. Međutim, iako su formalno dobili više nego radnici čije su plate rasle samo 4 odsto, penzioneri u ovom scenariju realno ne postaju bogatiji, već samo zadržavaju istu kupovnu moć i uspešno premošćuju inflatorni udar.
Sve u svemu ove mogućnosti definisane su Zakonom o Penzionom osiguranju još 2019. godine. Njegove odredbe su još na snazi a po kom modelu , saznaće se za koji dan i primeniće se od decembra 2026. godine. To praktično znači da ako eventualni rast penzija od decembra pratili procenat uvećanja plata u privredi,kako je indirektno najavio predsednik Vučić, to nije politički ili predizborni trik, kako se ovih dana moglo čuti iz nekih krugova, već zakonsko rešenje kojim je računica prebačena na teren čiste matematike i ekonomskih pokazatelja kroz takozvanu „Švajcarsku formulu plus“.
Po toj formuli ekonomski zakoni i stanje u državnoj kasi zvanično su preuzeli kormilo nad novčanicima srpskih penzionera i prekinuta nekadašnja praksa da se procenat povišica određuje od oka ili predizbornim obećanjima. Jer, danas, sudbina rasta čekova najstarijih sugrađana direktno zavisi od jedne ključne cifre, učešća neto mase penzija u bruto domaćem proizvodu (BDP) zemlje.
Ovaj mehanizam kreiran je kao ekonomski tas na vagi a cilj je da penzioneri osete boljitak kada privreda ide napred, ali i da se stavi kočnica ako državni rashodi za najstarije pređu crvenu liniju i ugroze stabilnost budžeta. Takvim rešenjem održava se fiskalni balans ali i poštuju zahtevi aranžmana sa MMF-om.
Bonus video:
(Espreso / Blic / Slađana Vukašinović)