vernici
Danas počinje Međugospojinski period, a JEDNU STVAR OBAVEZNO MORATE DA URADITE! Naši stari ovo nikada NISU KRŠILI
U tradicionalnom srpskom domaćinstvu kraj avgusta i početak septembra bili su vreme kada se privodilo kraju ono što je započeto tokom leta
Između Velike i Male Gospojine u narodnoj tradiciji posebno mesto zauzima period koji se naziva Međugospojinski. Reč je o vremenu koje traje od 28. avgusta, kada se obeležava Velika Gospojina, do 21. septembra, kada pravoslavni vernici slave Malu Gospojinu. Ovaj period u narodnom kalendaru označava svojevrsni prelaz između leta i jeseni, pa su za njega vezani brojni običaji koji su se generacijama prenosili sa kolena na koleno.
U tradicionalnom srpskom domaćinstvu kraj avgusta i početak septembra bili su vreme kada se privodilo kraju ono što je započeto tokom leta. Bralo se voće i povrće, pripremala zimnica, sakupljalo lekovito bilje i pravile zalihe za hladnije dane.
Zbog toga Međugospojinski period nije bio samo deo verskog i narodnog kalendara, već i praktičan deo godine u kojem se domaćinstvo pripremalo za jesen i zimu.
Velika Gospojina označava početak Međugospojinskog perioda
Velika Gospojina, odnosno Uspenje Presvete Bogorodice, obeležava se 28. avgusta i jedan je od velikih praznika posvećenih Presvetoj Bogorodici. Prazniku prethodi Gospojinski post, koji traje od 14. do 28. avgusta.
Za vernike je ovo vreme posvećeno molitvi i duhovnoj pripremi, a sam praznik tradicionalno se obeležava odlaskom na liturgiju, molitvom, Svetim Pričešćem, paljenjem sveća i okupljanjem porodice.
Nakon Velike Gospojine počinje period koji se u narodu naziva Međugospojinski, a završava se 21. septembra Malom Gospojinom.
Kraj leta bio je vreme za pripremu zimnice
Međugospojinski period tradicionalno se poklapa sa završetkom brojnih letnjih poslova. U domaćinstvima se tada pripremala zimnica, bralo voće i povrće, a deo namirnica ostavljao se za hladnije mesece.
Kraj avgusta i početak septembra bili su pogodni i za sakupljanje i sušenje pojedinih biljaka. Naši preci oslanjali su se na znanje o prirodi i biljkama koje su rasle u njihovom kraju, pa su ih pažljivo brali, sušili i čuvali za kasniju upotrebu.
Takvo znanje prenosilo se unutar porodica, a lekovito bilje čuvalo se u platnenim kesama ili odgovarajućim posudama. Od osušenih biljaka kasnije su se pripremali čajevi i drugi tradicionalni preparati.
Danas odlazak u prirodu i sakupljanje biljaka može biti zanimljiv način da se sačuva deo ove tradicije, ali je važno dobro poznavati biljke pre nego što se beru i koriste.
Branje lekovitog bilja jedan je od starih običaja
U tradicionalnim domaćinstvima biljke su imale važnu ulogu, naročito u periodu kada savremena medicina nije bila dostupna kao danas. Ljudi su poznavali biljke koje rastu u njihovom kraju i znali su kako da ih osuše i sačuvaju.
Brale su se pažljivo, čistile i ostavljale na prozračnom mestu da se osuše. Nakon toga čuvale su se za hladnije dane.
Međugospojinski period zato se u narodnoj tradiciji vezuje i za svojevrsno zaokruživanje letnjih poslova i stvaranje zaliha koje će biti potrebne tokom jeseni i zime.
Brojna narodna verovanja vezana su za ovaj period
Kao i za mnoge druge datume u narodnom kalendaru, za period između dve Gospojine vezana su različita verovanja.
Neka od njih odnosila su se na promenu vremena, poljoprivredne radove i početak jeseni, dok su druga propisivala šta bi navodno trebalo raditi, a šta izbegavati.
Ipak, važno je napraviti razliku između narodnih običaja i zvaničnog učenja Srpske pravoslavne crkve. Narodna verovanja deo su kulturne i etnografske baštine, ali ne predstavljaju automatski crkvene propise.
Pravoslavna vera ne uči da će čoveka zadesiti nesreća zato što je određenog dana oprao veš, očistio kuću, radio u bašti ili obavio neki drugi uobičajeni posao.
Zato običaje i verovanja iz ovog perioda treba posmatrati pre svega kao deo tradicije koja govori o načinu života naših predaka.
Mala Gospojina završava Međugospojinski period
Međugospojinski period završava se 21. septembra, kada se obeležava Mala Gospojina, odnosno Rođenje Presvete Bogorodice.
I ovaj praznik ima posebno mesto u pravoslavnom kalendaru i spada među velike praznike posvećene Presvetoj Bogorodici. Vernici ga obeležavaju liturgijom, molitvom, Svetim Pričešćem i okupljanjem sa porodicom.
U pojedinim krajevima Srbije Mala Gospojina tradicionalno je praćena saborima i vašarima, dok je neke porodice obeležavaju i kao krsnu slavu.
U narodnom kalendaru ovaj praznik ima i dodatno značenje - predstavlja jednu od granica između leta i jeseni.
Tako se period između dve Gospojine može posmatrati kao vreme prelaska iz jednog dela godine u drugi. Dok se leto polako završava, domaćinstva privode kraju sezonske poslove, prave zalihe i pripremaju se za hladnije mesece. Istovremeno, praznici posvećeni Presvetoj Bogorodici ostaju prilika za molitvu, okupljanje porodice i čuvanje običaja koji su deo srpske tradicije.
Bonus video:
(Espreso/Ona.rs)