Foto: Evgheni Lachi / Alamy / Profimedia

POMOLITE SE

Ako želite mir, sutra obavezno izgovorite ovu molitvu! Jedna je od najčešće izgovorenih

Ova molitva vekovima se prenosi s kolena na koleno i nalazi se među najčešće izgovaranim molitvama u pravoslavnim domovima.

Objavljeno: 21.06.2026. 22:30h
Dodajte Espreso u vaš Google izbor

Postoje li ljudi čije ime vekovima ostaje upamćeno ne samo zbog položaja koji su imali, već zbog tragova koje su ostavili u istoriji i veri? Među njima je i Sveti Kirilo Aleksandrijski, jedan od najznačajnijih crkvenih velikodostojnika ranog hrišćanstva, čiji se praznik obeležava 22. juna po crkvenom kalendaru.

Njegov život obeležile su velike rasprave, teške odluke i borbe koje su prevazilazile granice tadašnje Aleksandrije. U vremenu kada su verski sukobi potresali čitavo hrišćanstvo, Kirilo je postao jedna od najuticajnijih ličnosti Crkve, ostavljajući iza sebe delo koje se proučava i danas.

Mnogi vernici upravo na njegov praznik podsećaju se i molitve "Bogorodice Djevo", za koju crkveno predanje navodi da ju je sastavio upravo ovaj svetitelj.

Od plemićkog porekla do patrijarha Aleksandrije

Sveti Kirilo Aleksandrijski rođen je u uglednoj i pobožnoj porodici u Aleksandriji. Bio je blizak rođak Teofila, tadašnjeg aleksandrijskog patrijarha, pod čijim je okriljem stekao obrazovanje i rano ušao u crkvenu službu.

Savremenici su ga opisivali kao izuzetno učenog čoveka koji je dobro poznavao i svetovne nauke i Sveto pismo. Posle smrti patrijarha Teofila, izabran je za njegovog naslednika i preuzeo vođstvo jedne od najvažnijih hrišćanskih stolica tog vremena.

Pred njim su se ubrzo našli izazovi koji će obeležiti čitav njegov život.

Borba protiv jeresi potresala Crkvu

Jedna od prvih velikih borbi koje je vodio bila je protiv novacijanaca, verske grupe koja je zastupala stav da ljudi koji posle krštenja počine teške grehe ne mogu ponovo biti primljeni u Crkvu.

Sveti Kirilo Aleksandrijski smatrao je da takvo učenje odstupa od hrišćanskog shvatanja pokajanja i oproštaja. Tokom svog patrijarhovanja uspeo je da zaustavi njihov uticaj u Aleksandriji i učvrsti zvanično crkveno učenje.

Mnogo veći izazov tek je sledio.

Sabor u Efesu i odbrana Bogorodice

Najznačajniji događaj u životu Svetog Kirila vezuje se za spor sa carigradskim patrijarhom Nestorijem.

Nestorije je tvrdio da Presvetu Mariju ne treba nazivati Bogorodicom, već Hristorodicom, smatrajući da je rodila čoveka Isusa, a ne Boga koji se ovaplotio.

Ovo učenje izazvalo je duboke podele među hrišćanima širom tadašnjeg sveta.

Kako bi se spor razrešio, 431. godine sazvan je Treći vaseljenski sabor u Efesu, kojim je predsedavao upravo Sveti Kirilo Aleksandrijski. Na saboru je potvrđeno učenje da je Isus Hristos istovremeno pravi Bog i pravi čovek, a Presveta Marija zvanično je potvrđena kao Bogorodica.

Odluke tog sabora ostale su jedno od najvažnijih uporišta pravoslavnog i hrišćanskog bogoslovlja.

Svetitelj čije delo traje vekovima

Posle burnih rasprava i velikih crkvenih sukoba, Sveti Kirilo nastavio je da upravlja Aleksandrijskom crkvom, piše bogoslovska dela i brine o vernicima.

Crkvena predanja navode da je upravo on sastavio jednu od najpoznatijih molitava posvećenih Presvetoj Bogorodici, koju i danas izgovaraju milioni vernika širom sveta.

Upokojio se 444. godine, nakon više od tri decenije provedene na čelu Aleksandrijske patrijaršije.

Molitva koju mnoge žene izgovaraju i danas

Na praznik Svetog Kirila Aleksandrijskog vernici se često podsećaju molitve koja zauzima posebno mesto u pravoslavnoj tradiciji:

"Bogorodice Djevo, raduj se, Blagodatna Marijo, Gospod je s Tobom; blagoslovena si Ti među ženama i blagosloven je Plod utrobe Tvoje, jer si rodila Spasitelja duša naših."

Ova molitva vekovima se prenosi s kolena na koleno i nalazi se među najčešće izgovaranim molitvama u pravoslavnim domovima.

Sećanje na čoveka koji je oblikovao istoriju Crkve

Život Svetog Kirila Aleksandrijskog pokazuje koliko jedna ličnost može da utiče na tok istorije. Njegovo ime danas se najčešće vezuje za odbranu učenja o Bogorodici i za odluke koje su promenile tok hrišćanske teologije.

Zbog toga njegov praznik za vernike nije samo podsećanje na jednog svetitelja, već i na vreme kada su se oblikovala mnoga verovanja koja su ostala deo hrišćanske tradicije do danas.

(Espreso/ona.telegraf/prenela PV)