OBIČAJI I VEROVANJA
AKO STE ZGREŠILI NA ĐURĐEVDAN, NA MARKOVDAN MOŽETE PONIŠTITI DEJSTVO: Samo vas tako neće STIĆI KAZNA
Sveti Marko bio je blizak apostolima Petru i Pavlu
Markovdan se svake godine obeležava 8. maja, dva dana nakon Đurđevdana. Prema predanju, Sveti Marko bio je sin pobožne Marije, Judejke sa Kipra i sestre Varnavine. Marija je živela u Jerusalimu, gde je Marko i rođen.
Veruje se da je Marko bio jedan od Hristovih učenika. U domu njegove majke okupljali su se hrišćani iz Judeje na molitvi, a prema predanju upravo je tu održana i Tajna večera.
Sveti Marko bio je blizak apostolima Petru i Pavlu, sa kojima je putovao kroz Pamfiliju, na ostrvo Kipar i u Rim. Upravo je u "večnom gradu", pod nadzorom apostola Petra, napisao svoje Jevanđelje na grčkom jeziku, deset godina nakon Hristovog vaznesenja. Markovo jevanđelje slično je Matejevom, ali je sažetije i kraće.
Po nalogu apostola Petra, Marko je otišao u Egipat i nastanio se u Aleksandriji, gde je služio kao episkop. Tamo je mnoge neznabošce preobratio u hrišćanstvo i širio Hristovu veru.
Ostali ogorčeni aleksandrijski neznabošci odlučili su da se osvete Marku, pa su na dan svog praznika boga Serapisa upali u hrišćansku crkvu, vezali ga i nemilosrdno tukli, vukli ga ulicama i mučili. Iživljavali su se sve dok Marko nije ispustio dušu.
Hrišćani u Bukoli, nedaleko od Aleksandrije, sahranili su Marka na mestu gde su se obično skupljali na molitvi, a tu je kasnije podignuta i crkva. Pre hiljadu godina pobožni mletački građani preneli su Markovo telo u Veneciju i sahranili ga u crkvi Evangelista Marka, koju su podigli u njegovu čast, gde i danas počiva. U toj svetinji čuva se i jedan rukopis Markovog jevanđelja, a mnogi veruju da je baš njegovom rukom napisano.
Uz Markov lik na ikonama se stavlja i lav, kao slika pustinjskog stanovnika, zato što Evangelist Marko započinje svoje jevanđelja pripovedanjem o svetom Jovanu Krstitelju i njegovom pustinjskom životu, koji je svojim glasom gromoglasno grmeo u pustinji, kao što se strašno razlaže rika lavova.
Običaji za Markovdan
Markovdan je "blagi dan zemljoradnika", oni toga dana ne spavaju da ne bi spavali preko godine, posećuju grobove bližnjih, pobusavaju humke i na svaki grob ostavljaju jaje namenjeno pokojniku.
Po narodnom verovanju, sveti Marko nosi grad u korpi, i onome ko radi na njegov dan, tuče gradom useve.
Na Markovdan, veruje narod, nikako ne valja dremati preko dana kako ne biste bili bunovni, pospani i bolešljivi preko cele godine.
Izuzetak su oni koji su već "zgrešili" i spavali na Đurđevdan – oni treba da odremaju neko vreme i na Markovdan jer će tako "poništiti dejstvo" pređašnjeg sna i neće ih stići "kazna".
U leskovačkoj Moravi se smatralo da kukuruz treba početi sa okopavanjem od Markovdana, kada je najbolje i kupus rasađivati – da bi dobro rodio. U Gornjoj Pčinji se Sveti Marko proslavlja pod nazivom Marko Gradobija, i ništa se nije smelo raditi da ne bi grad pobio sav rod i letinu.
Današnji dan, nazivajući ga Mistrovdanom, naročito su praznovali kovači verujući da bi im miševi izgrizli mehove ako bi tog dana radili.
Bonus video:
(Espreso / Blic žena / Marija Brčić)