TUGA i ponos u istom danu
SUZE SAMO LIJU! 10 godina od Marinkove SMRTI sa kojom se niko pomirio nije: Majka poljubila spomenik, pa rekla..
Majka Mirjana, sestra Ljubica i sestrić, ostali su poslednji na groblju
Danas, 26. marta, navršava se 10 godina od smrti Marinka Madžgalja, a njegova porodica okupila se na njegovom grobu.
Na Novom bežanijskom groblju, danas se okupilo više od dvadesetak ljudi, kako bi obeležili punu deceniju otkada je otišao Madžgalj.
Majka Mirjana, sestra Ljubica i sestrić, ostali su poslednji na groblju.
Uplakana Mirjana je u jedno momentu počela da grli unuka, a onda se emotivna obratila svima.
- Ovo je moj unuk, da znate, moja dika i ponos! - rekla je Mirjana.
Troje glumaca na pomenu
Među prvima je stigao njegov najbolji drug, Ognjen Amidžić, a nakon njega stigle su i Madžgaljeve kolege.
Od glumaca, na pomenu su bili prisutni glumac Nebojša Ilić, kao i koleginice Jelena Ðokić i Milica Mihailović.
Na desetu godišnjicu smrti Marinka Madžgalja, pozorište Atelje 212 je na Instagramu objavilo posvetu glumcu.
"26. marta 2016. napustio nas je naš Marinko Madžgalj.Takav dar je imao Marinko Madžgalj. Silovit. Nestvaran. Neizbrisiv. Bio je radost saradnicima, kolegama i publici. Nasmejan i topao spiritus movens svake predstave. A nedovoljno ih je odigrao, premalo u odnosu na dar koji je imao.
Stalni član Ateljea 212 bio je svega 4 godine, od 2012. Na ovoj sceni bio je Simke, Dojčin Tutinac i Bure u “Sedam i po”, Gari u “Zbogom SFRJ”, Gavrilo (a ko drugi?) u predstavi “Sveti Georgije ubiva aždahu”, Stiv Hajdebreht u “Avgustu u okrugu Osejdž” i Merkl Franc u “Kazimiru i Karolini”. Tako je na papiru. U pozorišnom kosmosu, satkanom od čuda i emocija, i dalje je tu, snažno prisutan u neobjašnjivoj odsutnosti.
O glumačkom umeću, talentu i značaju za pozorišnu i filmsku umetnost više od onih uloga koje je odigrao, a svaka je bila i posebna i upečatljiva, govore uloge koje nikada neće igrati, a koje bi bile njegove.
Od kada ga nema na sceni, pravljene su mnoge podele. U gotovo svakoj je, nekad samo u mislima, a često i izgovoreno, Marinko Madžgalj", stoji u objavi pozorišta.
Marinko Madžgalj je rođen 1978. godine u Beogradu, ali je detinjstvo i ranu mladost proveo u Kotoru, gde je završio osnovnu školu i gimnaziju. Od malih nogu pokazivao je neverovatan talenat za muziku, što ga je kasnije definisalo kao svestranog umetnika. Diplomirao je glumu na Fakultetu dramskih umetnosti u klasi profesorke Gordane Marić, a njegova generacija iznedrila je neka od najznačajnijih imena današnje scene.
Uspon u svetu glume i televizije
Karijeru je započeo u pozorištu, gde je ostvario zapažene uloge u predstavama kao što su "Hasanaginica", "Šine" i "Sedam i po". Ipak, šira publika ga je zavolela kroz televizijske ekrane. Njegova uloga Čedomira Itkovića u seriji "Crni Gruja" postala je antologijska, dok je u seriji "Ranjeni orao" pokazao svoju romantičnu i nežnu stranu, osvojivši srca gledalaca širom regiona. Bio je jedan od retkih glumaca koji je podjednako dobro plivao u komediji, drami i mjuziklu.
Muzički fenomen: Flamingosi
Uporedo sa glumačkom karijerom, Marinko je 2005. godine sa svojim bliskim prijateljem, voditeljem Ognjenom Amidžićem, osnovao grupu "Flamingosi". Ovaj duo postao je pravi pop-fenomen. Pesmom "Ludi letnji ples" zamalo su otišli na Evroviziju, a njihovi hitovi poput "Lumperaj" i "Obala" i danas se rado slušaju. Marinkova virtuoznost na gitari i topao vokal učinili su ga miljenikom muzičke publike.
Ljubavni život i porodica
Marinkov privatni život bio je pod budnim okom javnosti, naročito tokom braka sa proslavljenom glumicom Dubravkom Mijatović.
Njihova ljubavna priča važila je za jednu od najlepših na javnoj sceni, a krunisana je 2009. godine rođenjem ćerke Sare.
Iako se par kasnije razišao, ostali su u korektnim odnosima, posvećeni odgajanju svoje naslednice. Pred kraj života, Marinko je bio u srećnoj vezi sa crnogorskom novinarkom Lanom Sekulić.
Prerani odlazak i večna uspomena
U leto 2015. godine dijagnostikovan mu je rak pankreasa. Uprkos teškoj bolesti, do poslednjeg dana nije gubio vedrinu i nadu. Preminuo je 26. marta 2016. godine u Beogradu, ostavivši iza sebe neutešnu porodicu, kolege i hiljade obožavalaca. Danas, deceniju kasnije, njegovo ime ostaje sinonim za harizmu, dobrotu i onaj čuveni "osmeh od uva do uva" koji, baš kao što njegova majka kaže, i dalje vodi sve koji su ga voleli.
Bonus video:
(Espreso / Telegraf.rs/ M.S.)