sećanje
DECENIJA BEZ DRAGANA NIKOLIĆA: Scene sa groblja kidaju dušu, ali svi se pitaju zašto se ova žena nije pojavila
Čuveni glumac preminuo je 2016. godine u Beogradu.
Na današnji dan navršava se tačno deset godina otkako nas je napustio doajen srpskog i jugoslovenskog glumišta, legendarni Dragan Nikolić.
Među prvima su u Aleju zaslužnih građana stigli njegovi prijatelji, sa kojima je često provodio vreme, ali i kolege Goran Sultanović i Milan Caci Mihailović. Tu je bio i Radoslav Zelenović. Od porodice prisutna je bratanica njegove supruge, Verica Dravić, koja čuva sećanje i uspomenu na njega, a na grob je položila ogroman buket cveća. Pomenu je prisustvovao i reditelj Želimir Žilnik sa suprugom Saritom Bratušom.
Svi su očekivali da će se na groblju pojaviti glumica Jelisaveta Seka Sablić, koja je bila venčana kuma Gagi i Mileni, ali je dramska umetnica izostala sa pomena.
Na inicijativu i poziv Verice Dravić, polaganjem cveća, paljenjem sveća i evociranjem uspomena, okupljeni su se prisetili ne samo njegovog maestralnog glumačkog opusa, već pre svega njegove ljudskosti, plemenitosti i šarma kojim je plenio. Uprkos tome što je prošla čitava decenija, praznina koju je veliki Gaga ostavio za sobom u domaćoj kulturi i dalje je nenadoknadiva.
Doajen srpskog glumišta
Dragoslav Dragan Nikolić rođen je 20. avgusta 1943. godine u Beogradu. Odrastao na Crvenom krstu, vrlo brzo je postao autentični nosilac prepoznatljivog beogradskog duha. Nakon završenih studija na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju, svoju briljantnu karijeru započeo je sredinom šezdesetih godina prošlog veka.
Njegov filmski debi u ostvarenju "Pravo stanje stvari" (1964) bio je samo uvertira u ono što će uslediti. Ulogom Džimija Barke u kultnom filmu "Kad budem mrtav i beo" Živojina Pavlovića upisao se u istoriju jugoslovenske kinematografije, a status ikone zacementirao je rolama koje su formirale generacije.
Gledaoci će ga večno pamtiti kao neustrašivog Prleta u seriji "Otpisani", neponovljivog Flojda u "Nacionalnoj klasi", šarmera Popaja u "Balkan ekspresu", Vlah-Aliju u "Banović Strahinji", ali i kao Urketa u "Poslednjem krugu u Monci". Njegov rad u pozorištu, posebno u Ateljeu 212, ostavio je podjednako dubok trag.
Ipak, ono što je Dragana Nikolića činilo velikanom nije bio samo njegov raskošni talenat, već njegovo istinsko gospodstvo. Bio je nenametljiv, a uvek prisutan; autentičan beogradski mangup sa manirima pravog aristokrate. Njegov život obeležila je i velika, vanvremenska ljubav sa suprugom i proslavljenom glumicom Milenom Dravić, pored koje danas i počiva.
Kako se moglo čuti među prijateljima koji su se na poziv Verice, bratanice Milene Dravić, danas okupili na Novom groblju, Dragan Nikolić možda nije fizički prisutan već deset godina, ali njegov duh i dalje živi kroz njegove filmove, njegove anegdote i kroz svako pominjanje reči šmeker, čiji je on bio apsolutni i večiti sinonim. Legende ne umiru, one samo prelaze u nezaborav.
Bonus video:
(Espreso/Kurir/prenosi.B.S.)