NESVAKIDAŠNJE
AMERIKANKA KOJA JE POSTALA PONOSNA SRPKINJA! U Ameriku NEĆE DA SE VRAĆA, ali otkrila i kako je Srbi TRETIRAJU!
Izabela je istakla da toliko dobro govori srpski jezik i da toliko voli Srbe, da skoro niko ne primeti da je ona iz Amerike
Izabela je Amerikanka koja u Srbiji živi više od šest godina. Zavšrila je Filološki fakultet u Beogradu i sada je profesorka engleskog jezika i prevodi srpsku poeziju. U razgovoru za Jutjub kanal "Attic Life" otkrila je razliku između američke i srpske kulture, ali i zašto sada oseća da je više Srpkinja nego Amerikanka.
"Za mene je u Srbiji najbolja neka vrsta vibracije. To je nešto što osećam na intuitivnom nivou, što mi odgovara, nešto u atmosferi ovde, u vazduhu, ne znam šta je tačno, ali osećaj boravka u Beogradu mi je veoma prijatan. Volim Srbe kao ljude, prosto mi prijaju i stvarno ne mogu to da objasnim, iako sam mnogo razmišljala o tome sama sa sobom, ali još uvek nisam došla do zaključka", rekla je Izabela na srpskom jeziku koji govori izuzetno dobro.
Ipak, priznala je da je srpski jezik naučila kako bi se što bolje uklopila.
"Kada sam došla ovde, bilo mi je važno da mogu da se uklopim, da sam prijatelj sa Srbima, da učestvujem u svemu u čemu i oni učestvuju i da nema razlike između mene i njih. Nisam želela da živim ovde kao strankinja, želela sam da živim ovde kao Srpkinja. Htela sam da sedim u autobusu i da kada neko priđe i pita me kako da stigne do sledeće stanice ili kuda da ide, da ja odgovorim na prirodan način, na srpskom jeziku. To mi je bilo zaista važno", rekla je Izabela i dodala:
"Moja majka, kada je bila mojih godina, živela je u Japanu. Predavala je engleski tamo, isto kao što ja sada radim. Ona je želela da ostane tamo, savršeno je znala jezik, koliko je mogla japanski, ali je rekla: 'Nikada nisam uspela da se uklopim. Sedim u prevozu i odudaram. Vidi se da sam strankinja'. Uvek joj je bilo neprijatno. Slušala sam njene priče tokom celog detinjstva. I tada mi je u glavi bilo da je veoma važno uklopiti se da bi čovek dobro živeo i slagao se u bilo kojoj zemlji", rekla je Izabela.
Trebalo joj je tri godine da savršeno nauči srpski jezik.
"Nisam vežbala intonaciju, došla je prirodno, pretpostavljam da imam sluh. Ipak, kada sam došla u Srbiju, zaista sam obraćala pažnju na gramatiku, padeže, da li govorim pravilno, kako oni govore, kako ja govorim, da li se poklapa... I kroz to slušanje sam puno naučila, puno sam čitala i gledala TV. Čak i danas gledam TV isključivo sa srpskim titlovima", rekla je Izabela.
Omiljena reč na srpskom jeziku joj je "taman".
"To mi je vrlo interesantno i ljudi će me ubiti zbog ovoga, jer reč nije srpskog porekla, ali u poslednje vreme, moja omiljena reč na srpskom je 'taman'. Taj pojam ni na kom drugom jeziku ne postoji. Dopada mi se da je sve tačno kako treba", rekla je Izabela.
Autor Jutjub kanala "Attic Life" primetio je kod Izabele posebnu energiju kad govori srpski jezik.
"Da, ponašam se drugačije, moj humor je drugačiji, moj način interakcije sa svetom i ljudima je drugačiji na srpskom jeziku. Dakle, pretpostavljam da je to kulturna stvar. Mislim da je moja engleska ličnost neutralna jer engleski skoro nikad ne koristim sa izvornim govornicima, skoro uvek sa strancima koji ne govore srpski", rekla je Izabela.
Seća se trenutka kada je odlučila da se preseli u Srbiju.
"Bukvalno sam stigla, ušla u taksi, stigla do hotela, počela da pričam sa ljudima i bila sam gotovo odmah sigurna. Mislim da me je osvojio način komunikacije, neka toplina koju nisam doživela na drugim mestima gde sam bila. Upoznala sam mnogo ljudi iz različitih kultura koji su bili topli i gostoljubivi prema meni, ali nisam želela da živim u njihovim zemljama", rekla je Izabela.
"Mislim da me je privukla kultura, jer ne sećam se da me je jezik posebno privukao. Volim srpski jezik, gramatika je zanimljiva, ali se ne sećam da me je samo jezik privukao. Ljudi misle da su slovenski jezici gramatički kul, ali to nije bilo moje razmišljanje. Osećala sam se kao kod kuće ovde, osećala sam se uklopljeno u neki deo kulture, a jezik je bio alat da do toga dođem", rekla je Izabela.
Omiljeni srpski običaj
Izabelu je najviše iznenadio običaj prosipanja vode za sreću.
"Jedna stvar koju sam primetila kada sam prvi put došla, na prvoj godini studiranja, jeste da kada sam imala ispit, oni bi uzeli vodu, sipali je u kofu i polili dok sam izlazila iz kuće. Meni se to jako svidelo, bilo je toplo i podržavajuće", rekla je Izabela i dodala:
"Spontanije je nego u SAD. Srpski studenti su uvek spremni da kažu: 'Hajde na kafu. Da, hajde sada'. Amerikanci, prema mom iskustvu, više kažu: 'Uh, imam danas obaveze'", rekla je Izabela.
Primetila je razliku u srpskom i američkom obrazovnom sistemu.
"Američki sistem vrednuje kreativnost iznad svega. Drugim rečima, ne čitaš mnogo teorije. Glavni zadatak za četiri godine je da pišeš svoje argumente. Pisati eseje sa tezama i podržati je argumentima. U Srbiji sam primetila da se više fokusira na čitanje književne kritike i pamćenje. Tako da je bilo više: 'Ti si neiskusan, moraš da naučiš šta stručnjaci kažu'. I nije bilo toliko kreiranja sopstvenih argumenata i radova. Mislim da je idealan balans - čitati kritiku, ali i razvijati kritičko mišljenje i pisanje sopstvenih argumenata, čak i ako si neiskusan literarno", rekla je Izabela.
Smatra da Srbi imaju dobru radnu etiku.
"Mislim da su Srbi odgovorni, aamo mislim da postoji opušteniji pristup. Ako napravim grešku, na primer, zaboravim da predam formular, mislim da su Srbi popustljiviji nego Amerikanci. Birokratija je definitivno problematična", istakla je Izabela.
"Srbi me tretiraju kao Srpkinju"
Izabela je istakla da toliko dobro govori srpski jezik i da toliko voli Srbe, da skoro niko ne primeti da je ona iz Amerike.
"Nisam živela u SAD sedam godina. Kada sam se preselila, imala sam 19 godina, pa su mnogi moji kulturni običaji formirani u Srbiji. Zato se ni ne identifikujem sa Amerikom u potpunosti. Što se mene tiče, Srbi me uglavnom tretiraju kao Srpkinju. Često ne znaju da sam strankinja, ali onda sve pokvarim akcentom. Ipak, uglavnom misle da sam odrasla u inostranstvu, da sam iz dijaspore ili nešto slično. Nikada nisam zaista doživela da me je neki Srbin smatrao strankinjom, bez ikakve veze sa Srbijom", rekla je Izabela i otkrila da sebe ne vidi kao Amerikanku.
"Kada putujem, kažem da sam Srpkinja, jer je to najbliže mom stvarnom identitetu. Neki ljudi su podložniji uticaju kultura nego drugi. Ja sam veoma pod uticajem okoline", rekla je Izabela.
Srpskom kuhinjom je oduševljena, zbog čega je počela da skuplja začine.
"Volim pečenje i kuvanu hranu, ali volim i začine. U kuhinji imam više od 70 začina koje skupljam i nosim sa putovanja. Srpska hrana je, po mom ukusu, premalo začinjena", rekla je Izabela.
Celu Izabelinu priču pogledajte u videu ispod:
Bonus video: IMATE NOVAKOV SUVENIR? Jedna Amerikanka zgrnula bogatstvo, njegove stvari MERE SE SA ŠEST CIFARA! Brajović: Đoković je darežljiv
(Espreso/Mondo/D.S.)