Limbo, Foto: Timewatch Images / Alamy / Profimedia

teorija

NIJE NI RAJ NI PAKAO: Ako ste počinili OVAJ GREH, vaša duša će da završi na ovom mestu uz ovakve MUKE!

Ideja limba razvijala se kroz vekove, naročito u srednjem veku!

Objavljeno: 24.02.2026. 10:59h

U hrišćanskoj teologiji, posebno u okviru Katolička crkva, pojam limba (lat. limbus – rub, ivica) označava stanje ili “prostor” na granici pakla, ali bez njegovih muka. Limb nije ni raj ni pakao, već prelazno ili trajno stanje bez blaženstva gledanja Boga, ali i bez kazne.

Poreklo pojma

Ideja limba razvijala se kroz vekove, naročito u srednjem veku. Jedan od najpoznatijih teologa koji je razmatrao ovu temu bio je Toma Akvinski. On je smatrao da postoje različite vrste limba, u zavisnosti od toga ko se u njemu nalazi.

Važno je naglasiti da limb nikada nije proglašen zvaničnom dogmom, već je bio teološka hipoteza – pokušaj da se objasne pitanja vezana za istočni greh i spasenje.

foto: ICP, incamerastock / Alamy / Profimedia

Dve vrste limba

Teolozi su razlikovali:

Limbus patrum (limb otaca) – mesto gde su, prema verovanju, boravile pravedne duše iz Starog zaveta pre dolaska Isus Hrist. Smatralo se da je nakon Hristovog vaskrsenja ovaj limb ispražnjen.

Limbus infantium (limb dece) – zamišljeno stanje za nekrštenu decu koja nisu počinila lični greh, ali nose istočni greh. U ovom limbu nema patnje, ali nema ni potpunog zajedništva s Bogom.

Limb u savremenom učenju

Tokom 20. i 21. veka, stavovi su se razvijali. Dokument koji je 2007. objavila Međunarodna teološka komisija naglasio je da postoji nada u spasenje nekrštene dece, čime je tradicionalna ideja limba dodatno relativizovana.

Danas se limb uglavnom posmatra kao istorijsko-teološki koncept, a ne kao obavezno verovanje.

Limb u književnosti

Motiv limba snažno je prisutan u delu Dante Alighieri, posebno u njegovoj Božanstvena komedija. U prvom delu, “Pakao”, limb je prvi krug pakla – mesto bez muka, ali obavijeno tugom jer duše nemaju pristup raju.

Zaključak

Limb predstavlja pokušaj teološkog odgovora na složena pitanja pravde, milosti i spasenja. Iako nije zvanično definisan kao dogma, ostao je snažan simbol “prostora između” – stanja koje nije ni kazna ni nagrada, već tiha ivica večnosti.

Bonus video:

(Espreso)