NOVOGODIŠNJI SPECIJAL
Espreso na legendarnoj Marakani - Brazilci čuvaju svoju svetinju i obožavaju jednu hranu na stadionu (Video/Foto)
Uživajte u razglednici sa čuvenog zdanja najfudbalskije zemlje sveta jer je za njih igra između dva gola religija od rođenja
Stadion "Novinar Mario Filjo" je kultni i legendarni hram fudbala koji je građen od 2. jula 1948. godine, a otvoren je 16. juna 1950. godine.
U novogišnjem specijalu, portal Espreso.rs vam prenosi iskustva i emociju Brazilaca sa njihove svetinje jer je za njih fudbal religija od rođenja.
I dalje vam je čudno zašto bi Vam govorili o atmosferi sa stadiona nazvanom po novinaru? E, rešenje zagonetke je - dobrodošli na čuvenu Marakanu!
Zdanje koje prima 73.139 gledalaca se od 1950. do 1966. zvalo Munisipal, a promenilo je ime u čast preminulog pernambukanskog sportskog novinara.
Zašto baš po njemu? Gospodin Mario Filjo bio je jedan od onih koji je 40-ih godina prošlog veka lobirao za izgradnju ovog objekta koji će ući u istoriju.
Popularno ime stadiona Marakana uzeto je po istoimenoj reci, a izvedeno je od reči za vrstu papagaja koja je naseljavala ovaj region.
Marakana je dom dva od četiri najveća brazilska fudbalska kluba u Rio De Žaneiru, a to su naravno - Flamengo i Fluminense.
Zanimljivo, Mario Filjo priznao je da njegovo srce kuca za Fluminense čiju smo utakmicu protiv Žuventuda gledali uživo sa tribina.
I realno, bolji meč nije mogao ni da se izabere jer je legendarni štoper i tadašnji kapiten Tijago Silva doneo minimalnu pobedu u 98. minutu!
A sada, uživajte, u razglednici sa kultnog i legendarnog hrama fudbala...
U jednom trenutku, kada pređete bulevar i uđete u prostor oko stadiona, možete pomisliti da ste stigli na leskovačku Roštiljijadu, ali ne brinite...
Jednostavno, domaćini su se opremili sa različitim tezgama da ne ostanete gladni i žedni jer u fudbalu treba da uživate siti i zadovoljni.
Prvi utisak prilikom dolaska na kultni stadion je jasan, kao prvo i osnovno - Brazilci čuvaju svoju svetinju, Marakana se poštuje!
Neko bi možda rekao drugačije, ali celokupno zdanje krase bespekorna čistoća, uređenost i naravno, bezbednost na visokom nivou.
Na pomenutom susretu na kojem smo prisustvovali bilo je 15.000 ljudi, ali je veličina hrama fudbala impresivna.
Same tribine, kupola stadiona vam daju osećaj kao da ste na terenu, što bi rekao naš narod - ne može da se opiše rečima, mora da se doživi.
Fudbalska kultura se čuva i dan dan, pa tako od beba do ljudi u poznim godinama svi dolaze na stadion i to u dresovima domaćeg tima.
Brazilci kao da su računali da će ceo svet biti zadivljen Marakanom, pa tako bilo šta da se desi na terenu, u svakom momentu, prikaže se na terenu.
Kontrola je takva da ne možete ništa da unesete, fino, lepo i kulturno vas pregledaju i kada uđete na stadion možete kupiti šta želite.
Prodaju se standardne stvari, pivo, sladoled, ali i kokice sa slaninom koje Brazilci obožavaju ili našim rečnikom "tamane." I za kraj, još malo istorije...
Pele je na Marakani, 1971. godine odigrao poslednju utakmicu za reprezentaciju Brazila protiv Jugoslavije.
Bonus video:
(Espreso/Veljko Petrović)