Foto: Wavebreakmedia Ltd UC24 / Alamy / Alamy / Profimedia

SAZNAJTE

Spremaju se velike promene na granicama: EES sistem uvodi još jednu novu stvar, evo o čemu je reč!

Evropska unija (EU) je u oktobru 2025. počela da primenuje Sistem ulaska/izlaska (EES).

Objavljeno: 26.12.2025. 19:18h

Predaja pasoša graničnom službeniku i dobijanje pečata koji simboliše vaš dolazak u novu zemlju uskoro bi mogli postati stvar prošlosti.

Evropska unija (EU) je u oktobru 2025. počela da primenuje Sistem ulaska/izlaska (EES).

Reč je o novom digitalnom alatu koji beleži biometrijske podatke, datum ulaska i izlaska državljana zemalja van EU koji putuju u ili iz Šengenskog prostora.

Novi sistem ulaska, između ostalog, važi i za putnike iz Srbije.

Sistem bi u potpunosti trebalo da bude implementiran u aprilu 2026. kada će i ručno pečatiranje pasoša biti zamenjeno digitalnom proverom dokumenata.

Proces će time biti efikasniji i bezbedniji, a ujedno označava značajni pomak u načinu na koji neki putnici prelaze evropske granice.

Zemlje poput Australije, Japana i Kanade već prikupljaju biometrijske podatke na graničnim prelazima.

foto: Zorana Jevtić

Sjedinjene Američke Države najavile su da im je u planu da unaprede postojeće sisteme.

Digitalna obrada podataka sve više postaje pravilo i mogla bi da stavi tačku na dugogodišnji ritual putovanja - sakupljanje pečata u pasošu.

„Pečatiranje pasoša seže čak do srednjeg veka ili renesanse“, ukazuje Patrik Biksbi, profesor Državnog univerziteta u Arizoni.

„Voštane pečae su suvereni vladari u Evropi stavljali na pisma o ponašanju. To je nekako početak, barem ja tako mislim", dodaje Biksbi, koji je i autor knjige „Dozvola za putovanje: Kulturna istorija pasoša“.

Pogledajte kako je protekao prvi dan primene novog sistema sredinom oktobra

Putne isprave i neke vrste pečata postoje vekovima, ali je tek početkom 20. nastao oblik modernog pasoša.

Organizacija Liga naroda je posle Prvog svetskog rata pomogla da se formulišu standardi za pasoše, jer su i državne granice čvršće regulisane.

Do 1950-ih, modernija tradicija dobijanja pečata u pasošima postala je obeležje mobilnosti i statusa, dok je svet ulazio u „zlatno doba“ putovanja jer su letovi bivali sve dostupniji.

„Tek posle Drugog svetskog rata i obnavljanja međunarodnih putovanja pečati počinju da poprimaju oblik sentimentalne vrednosti koju sada imaju“, ukazuje profesor Biksbi.

Reakcije putnika na potencijano gašenje ručnog pečatiranja pasoša su pomešane.

„Pečatiranje pasoša će mi zaista nedostajati. Pečati su za mene uvek bili mnogo više od pukog dokaza o ulasku.

„Bili su mali simbolični znak sećanja na mesta koja sam posetila i zemlje u koje sam putovala", kaže Hristina Nabosni, stanovnica Londona.

Slično misli i El Bulado, spisateljica iz Njujorka.

„Gubljenje pečata u pasošu ostavlja gorak ukus u ustima. Prepoznajem potrebu za bržim i efikasnijim procesima, ali je dobijanje pečata oduvek bilo poput malog priznanja.

„To je dokaz da ste prešli granicu i stigli negde o čemu ste prethogno mogli samo da sanjate. Nedostajaće mi taj običaj", kaže ona.

Žarki Radoji, novinarki BBC-ja na srpskom, broj pečata u pasošu uglavnom zagorčava život jer mora da ih menja posle pet, šest godina, pa je čekala u redovima u policiji češće nego većina drugih ljudi na Balkanu.

Ipak, svaki dokaz velikih putovanja u njima ima sentimentalnu vrednost i biće neobično putovati bez mogućnosti, na primer, dobijanja pečata sa pingvinom sa kraja sveta, kaže.

Drugi, poput Horhea Salasa-Gevare, razmišljaju pragmatičnije.

Ovaj osnivač turističke kompanije New Paths Expeditions je uzbuđen zbog količine vremena koja će se uštedeti novim digitalizovanim procedurama.

„Provodim godišnje oko 250 do 300 dana na putu, stalno prelazeći granice, tako da je za ljude poput mene ova promena olakšanje", priznaje.

Dok će nekim putnicima nedostajati sakupljanje pečata, mnogi planiraju da uspomene na putovanja nadomeste kupovinom magneta za frižidere ili drugih suvenira

Profesor Biksbi veruje da će uvek biti nečeg posebnog kada je reč o opipljivom zapisu o putovanjima.

„Ovde je zapravo reč o analognom naspram digitalnog.

„Ima nečeg u tome da sa vama imate dokument da ste bili tamo, jer to stvara neku vrstu aure oko fizičkog objekta koja nestaje kada se sve digitalizuje", zaključuje on.

Bonus video:

Espreso/blic/TM